Moj Beograde...

  • Začetnik teme Začetnik teme Lilu
  • Datum pokretanja Datum pokretanja


E kad videh grafit posvecen Beogradu i odmah zatim onu ekipu koja coolira ...

I miss old days !

Beograd bi mogao da bude mnogo lepsi kad ga nebi gradili privatnici koji nabacuju zgrade od po 5 spratova gde stignu , raznih boja i oblika , tik uz ulicu . To tako odvratno sve izgleda , bez ikakvog plana . Jednostavno receno , Beograd je poruzneo u zadnjih 20 godina . A da ne pominjem Miskovica i slicne koji gde prstom pokazu nicu trzni centri i mega marketi .

Ako cemo Beograd da poredimo sa nekom drugom metropolom mozemo reci da je Beograd jedno obicno selo - onako povece selo . New York City je 1880 godine ima stanovnika koliko danas ima Beograd - zvanicno oko milion i po .


Beograd je jos davne 1980 bio zreo za metro i trebao je da bude izgradjen pocetkom devedesetih tacnije 1987 je vec bio napravljen plan ... ali pocele devedesete . Beograd bre nema ni obilzanicu . O cemu mi pricamo .

Da nema ove gradjevinske mafije i ... da ih bar drzava da je malo sposobnija sibanekim porezima oni sibaju drzavu . Sad se spekulise da su sjebali drzavu tj. Beograd za 2.5 milijardi evra . Za te pare je mogao da se izgradi kompletan metro . Nemamo mostove u Beogradu . Kakav je Dunav ? Prljav ko kanalizacija . Pogledajte obale ... sramota . A najvise para Srbija ulaze u Beograd . Beograd parazitira Srbijiu . Ne kazem da ne treba da dobija nista , vec treba da se ulaze u celu Zemlju , a ne samo U Beograd . Ovako se cela zemlja sjeebavva a samim tim i Beograd .
 
Poslednja izmena:
"Nebo je nad Beogradom prostrano i visoko, promenljivo a uvek lepo; i za zimskih vedrina sa njihovom studenom raskoši; i za letnjih oluja kada se celo pretvori u jedan jedini tmurni oblak koji, gonjen ludim vetrom, nosi kišu pomešanu s prašinom panonske ravnice; i u proleće kad izgleda da cvate i ono, uporedo sa zemljom; i u jesen kad oteža od jesenjih zvezda u rojevima. Uvek lepo i bogato, kao naknada ovoj čudnoj varoši za sve ono čega u njoj nema i uteha zbog svega što ne bi trebalo da bude. Ali najveći raskoš toga neba nad Beogradom, to su sunčevi zalasci. U jesen i u leto oni su prostrani i jarki kao pustinjske vizije, a zimi prigušeni tmastim oblacima i rujnim maglama. A u svako doba godine vrlo su česti dani kad se oganj toga sunca koje zalazi u ravnici, među rekama pod Beogradom, odbije čak gore u visokoj kupoli neba, i tu se prelomi i prospe kao crven sjaj po razasutoj varoši. Tada sunčano rumenilo oboji za trenutak i najzabačenije uglove Beograda i odblesne u prozorima i onih kuća koje inače slabo obasjava" Ivo Andrić
 


Pamtis li jos nasa jutra
i sad ima nesto sto nas veze
ima neceg u ovom gradu
neka suza sto me steze
pamtis li jos one noci
sto im sunce zvezde krade
ima neceg na tom nebu
samo tvoje beli grade

Gde god da krenem
taj grad me prati
Beograd moj, sebi me vrati
gde god da odem taj grad me cuva
kroz moju glavu kosava duva

U njemu je svuda rasuta dusa
po celom svetu deca i ljudi
a grad iznad reka stoji k'o kruna
danju me veze, nocu me budi
 


I tako kada na sve ovo pomislim
sa sobom ne mogu da se sastavim
pa dokle ce, pa dokle ce

I k'o za sve da smo krivi samo mi
i k'o da negde smo bas zabrljali
u proslosti, u ljubavi

Ref.
Nas grad je umoran
al' malo treba nam
da najzad se izvucemo
mi ne trazimo raj na zemlji
samo daj nam
da pocnemo da zivimo

I tako svaki je dan u najavi
za dlaku promasim broj na lutriji
mi cutimo, mi cekamo

I svake nedelje nova razglednica
potpis drugi a ista lutanja
poludecu, ma izdrzacu

Ref. 2x

Da pocnemo da zivimo
(2x)

Lep dan danas bio je u Beogradu
svoj stan danas imam u Beogradu
U2 danas sviraju u Beogradu
i ona opet je tu u Beogradu

U mislima srusili smo ogradu
i stranci su domaci u Beogradu
i mi nismo stranci u Beogradu
i danas je svet u Beogradu

Mi ne trazimo raj na zemlji
samo daj nam
da pocnemo da zivimo
da najzad se izvucemo
da pocnemo da zivimo


download
 
``Valjda zbog kiše, na Trgu Republike nije bilo uobičajene vreve. Prljavožuta gradska rasveta kao da je zalud užežena, konjička figura ispred Narodnog muzeja je stajala u pola pokreta...mladiću se činilo da bi Knjaz levicom rado povukao kajase, odjahao sa postamenta, samo da je znao kuda pre.
Kada ga je vajar Enriko Pazi potkraj prošlog stoleća lio, desna ruka Mihaila Obrenovića je bila čvrsto uperena prema jugozapadu, simbolično ukazujući na još neoslobođene srpske gradove. Ali, gde sada? Kuda? Svuda?
...odjednom mi se taj spomenik pobede i nanovo zadobijene slave, opervažen svečanim slovima, svakako među lepšim u Beogradu, učini kao bronzom presvučena tuga. I ta ga je odzvanjajuća misao držala sve do zgrade Filološkog fakulteta...``
G. Petrović - Sitničarnica kod srećne ruke
 

Back
Top