Psujem pa rasturam, a car srpskog jezika je sto mozes imati kreativne psovke, od dugmenceta forumovog do Jupiterovog satelita.
Zavisi ko psuje, ako je neko kog znam, i da je sve to u kontekstu, nema problema. Da cujem nekog na ulici da a krene po spisku sve, onako seljacki sto bi rekli, onda vec se upali lampica u glavi.
Ja volim kada zene psuju, ono ne mora da psuju ko kocijasi bas, ali kada mozes da cujes neku bezobrastinu iz njenih usta (ima to i druge prednosti

), ali u sustini ja psujem dosta, volim mastan humor, i ako ce da koluta ocima i misli se u sebi, "joj vidi ovog prostaka jednog" onda to ne moze da funkcionise.
Najbolje sam se slagao sa devojkama koje tako znaju da izvuku neki mastan vic bez utezanja i glumljenja finoce, skroz opusteno i normalno, ne znam, jednostavno komunikacija se njima je meni bar skoro potpuno spontana, prirodna i prijatna.
A imao sam prilike da vidim tako neke "ju sram te bilo, kako se izrazavas" ali zato kada opletu one, pa skroz druga prica, nema vise, damski i ustezanja. Ako je neko stvarno tako vaspitan da nikada ne psuje, ok, postujem to, ali neko ustezanje i glumljenje finoce, ne, ne.
I ja se ustezem malo mozda javno, ukljucujci i forum, ali to valjda vise ide u vaspitanje nego u glumljenje finoce.