Postoji nesto sto se zove razvojno mucanje i ono pogadja decu na uzrastu od druge do trece godine, tacnije onaj uzrastni period vezan za razvoj govornog aparata. Traje oko sest meseci i nestaje sam od sebe u najvecem broju slucajeva. Preporucuje se da se dete koje ima ovaj vid mucanja ne vodi kod logopeda, jer mucanje tretmanom moze biti samo pogorsano. Desava se da dete po izlasku iz faze razvojnog mucanja, teze izgovara neke glasove (najcesce je to r i l) i to se tretira, mada moze dete i samo da prevazidje taj problem, jer sve zavisi od oblika vilice, rasporeda zuba (meni jezik udara u donji red zuba jer mi je mala vilca pa suskam) i anatomije celokupnog govornog aparata. Vazno je da roditelji sami ne potenciraju mucanje tepajuci deci - kada dete pogresi u izgovoru, oni treba da izgovore pravilno rec, a ne da ponavljaju ono sto je dete reklo. Dete ne treba kritikovati zbog pogresnog izgovora, nego jednostavno pravilno izgovoriti rec bez pridavanja na znacaju pogresno izgovorenom.
Mucanje ako se javi u kasnijem dobu iskljucivo je psiholoski fenomen i nema veze sa govornim aparatom. Ja ne mucam do trenutka kada treba da uzmem mikrofon u ruku. Nemam tremu niti strah od adotirojuma, i bez mikrofona pricam pred publikom bez problema, ali kada uzmem mikrofon mucam. I recimo ne mucam kada pevam u mikrofon.