Na ta mjesta mjesecinom pozvana.
Otisla bi rado lutala dugo,bila tu bas tu.
Skupljala bi odsjaje srebrnaste sa listica.
Dosetala do neke vode koja tece smiruje.
Utopiti se zracima na travi livade meke.
Slusati tisinu mirisati daljinu disala cutala.
Sve u jednom dahu bez bola srece ili tuge.
Onako prazna za nove izazove za korake.
Bez zvuka bez odjeka bez ljudi i konfora.
Samo jedna carobna mjesecina za mene.
