DedaStojan
Veoma poznat
- Poruka
- 12.678
Zapovijed da se ne ubija - kao i ostale zapovijedi - vrijedila je samo unutar grupe Israelita.
Umorstvo, krađa, razbojstvo, otmica ili silovanje žene koja je pripadala drugom
muškarcu unutar grupe, npr. nekome iz susjednog šatora uzrokovali bi opasne
reakcije, beskrajna osvećivanja, svađe između klanova, djela koja bi se teško
mogla kontrolirati. Jahve tj zakonodavac si nije mogao dozvoliti da anarhija i provođenje osobne
pravde vlada u šatorskom logoru u pustinji unutar odabranog od njega krda. Bilo je to previše riskantno za cilj
koji je imao, a to je oblikovati zajednički duh neophodan za zajedničko
djelovanje i boriti se s potrebnim uvjerenjem u osvajanju tudjih prostora ili znano kao moderni izraz kolonizatorstvo. Zapovijedi su dakle bile interna pravila izdana s preciznim ciljem: ustanoviti red. Izvan te grupe bilo je sve
dozvoljeno, čak i sugerirano, poticano ili čak izričito naređeno, uključujući i
najsramotnija i najodvratnija djela. Pogledajte, pored tolikih mogućih primjera,
ove odlomke:
Ponovljeni zakon 2,33-35:
„Ali Jahve, Bog Elohim naš, predade nam ga, tako da potukosmo njega, njegove
sinove i sav njegov narod. Tada osvojismo sve njegove gradove i prokletstvom
udarismo sve gradove s ljudima, ženama i djecom, ništa ne štedeći, izuzev stoke,
koju uzesmo kao plijen, skupa s plijenom iz gradova što smo ih osvojili.
Jošua ͺ,ʹͶ-25:
„Kad su Izraelci pobili sve stanovnike Aja na otvorenu polju i u pustinji, kuda su
ih gonili, i kada svi padoše od mača, vratiše se Izraelci u Aj i sasjekoše mačem sve
što bješe u njemu. Bilo je dvanaest tisuća onih koji su izginuli toga dana, ljudi i
žena - sav Aj.dz
Knjiga o Sucima, 21,10-12:
„Zato zajednica posla onamo dvanaest tisuća hrabrih ljudi i zapovjedi im: »Idite i
posijecite oštrim mačem stanovnike Jabeša u Gileadu, zajedno sa ženama i
djecom. Evo što ćete učiniti: izručit ćete prokletstvu sve muškarce i sve žene što
su dijelile postelju s čovjekom, ali ćete sačuvati život djevicama.« Tako i učiniše. I
našli su među stanovnicima Jabeša u Gileadu četiri stotine mladih djevojaka koje
nisu dijelile postelje s čovjekom i doveli su ih u tabor u Šilu, koji je u Kanaanu.dz
Prva knjiga o Samuelu 15,3
„Sada idi i udari na Amaleka, izvrši Ǯheremǯ, kleto uništenje, na njemu i na svemu
što posjeduje; ne štedi ga, pobij muškarce i žene, djecu i dojenčad, goveda i ovce,
deve i magarce!
Na kraju, pročitajte čitavo deseto poglavlje iz Jošue u kojem se prepričava
osvajanje južne Palestine na način koji bismo danas nazvali etničkim čišćenjem.
Stanovnici Makede, Libne, Lakiša, Gezera, Eglona, Hebrona i Debira poklani su
nakon što je osvajanje već bilo završeno i nije bilo potrebe za ubijanjem u bici.
Redak 40 je nedvosmislen:
„Tako je Jošua zauzeo sav onaj kraj: Gorje i Negeb, Šefelu i Visočje - i sve
njihove kraljeve. Ne ostavi preživjelih, već izruči kletom uništenju sve što je
disalo, kako je zapovjedio Jahve, Bog (Elohim) Izraelov.
On je dakle naređivao istrebljenja koja nisu štedjela ni žene ni starce ni djecu drugih tabora.
Dakle logican se zakljucak namece da zakoni nisu univerzalne naravi vec plemenske naravi.
A zakona su imali 613.
Umorstvo, krađa, razbojstvo, otmica ili silovanje žene koja je pripadala drugom
muškarcu unutar grupe, npr. nekome iz susjednog šatora uzrokovali bi opasne
reakcije, beskrajna osvećivanja, svađe između klanova, djela koja bi se teško
mogla kontrolirati. Jahve tj zakonodavac si nije mogao dozvoliti da anarhija i provođenje osobne
pravde vlada u šatorskom logoru u pustinji unutar odabranog od njega krda. Bilo je to previše riskantno za cilj
koji je imao, a to je oblikovati zajednički duh neophodan za zajedničko
djelovanje i boriti se s potrebnim uvjerenjem u osvajanju tudjih prostora ili znano kao moderni izraz kolonizatorstvo. Zapovijedi su dakle bile interna pravila izdana s preciznim ciljem: ustanoviti red. Izvan te grupe bilo je sve
dozvoljeno, čak i sugerirano, poticano ili čak izričito naređeno, uključujući i
najsramotnija i najodvratnija djela. Pogledajte, pored tolikih mogućih primjera,
ove odlomke:
Ponovljeni zakon 2,33-35:
„Ali Jahve, Bog Elohim naš, predade nam ga, tako da potukosmo njega, njegove
sinove i sav njegov narod. Tada osvojismo sve njegove gradove i prokletstvom
udarismo sve gradove s ljudima, ženama i djecom, ništa ne štedeći, izuzev stoke,
koju uzesmo kao plijen, skupa s plijenom iz gradova što smo ih osvojili.
Jošua ͺ,ʹͶ-25:
„Kad su Izraelci pobili sve stanovnike Aja na otvorenu polju i u pustinji, kuda su
ih gonili, i kada svi padoše od mača, vratiše se Izraelci u Aj i sasjekoše mačem sve
što bješe u njemu. Bilo je dvanaest tisuća onih koji su izginuli toga dana, ljudi i
žena - sav Aj.dz
Knjiga o Sucima, 21,10-12:
„Zato zajednica posla onamo dvanaest tisuća hrabrih ljudi i zapovjedi im: »Idite i
posijecite oštrim mačem stanovnike Jabeša u Gileadu, zajedno sa ženama i
djecom. Evo što ćete učiniti: izručit ćete prokletstvu sve muškarce i sve žene što
su dijelile postelju s čovjekom, ali ćete sačuvati život djevicama.« Tako i učiniše. I
našli su među stanovnicima Jabeša u Gileadu četiri stotine mladih djevojaka koje
nisu dijelile postelje s čovjekom i doveli su ih u tabor u Šilu, koji je u Kanaanu.dz
Prva knjiga o Samuelu 15,3
„Sada idi i udari na Amaleka, izvrši Ǯheremǯ, kleto uništenje, na njemu i na svemu
što posjeduje; ne štedi ga, pobij muškarce i žene, djecu i dojenčad, goveda i ovce,
deve i magarce!
Na kraju, pročitajte čitavo deseto poglavlje iz Jošue u kojem se prepričava
osvajanje južne Palestine na način koji bismo danas nazvali etničkim čišćenjem.
Stanovnici Makede, Libne, Lakiša, Gezera, Eglona, Hebrona i Debira poklani su
nakon što je osvajanje već bilo završeno i nije bilo potrebe za ubijanjem u bici.
Redak 40 je nedvosmislen:
„Tako je Jošua zauzeo sav onaj kraj: Gorje i Negeb, Šefelu i Visočje - i sve
njihove kraljeve. Ne ostavi preživjelih, već izruči kletom uništenju sve što je
disalo, kako je zapovjedio Jahve, Bog (Elohim) Izraelov.
On je dakle naređivao istrebljenja koja nisu štedjela ni žene ni starce ni djecu drugih tabora.
Dakle logican se zakljucak namece da zakoni nisu univerzalne naravi vec plemenske naravi.
A zakona su imali 613.
