Pozdrav,
Ne znam odakle da pocnem, jer bih imala toliko toga za napisati..ali pokusat cu skratiti maximalno.
Upoznali smo se prije 2 godine i tada je sve i pocelo. On je stariji od mene 10 godina. Od samog naseg prvog izlaska, krenule su i prve lazi s njegove strane. Vremenom, samo se tako i nastavilo. Nikada nije htio priznati nasu vezu. Na pocetku je to bio neki nedefinirani odnos i njemu je to ocito odgovaralo. No, kad smo napokon definirali da smo u vezi, nista se znacajno nije promijenilo. Ja sam njega upoznala i s roditeljima i zeljela sam ga upoznati s prijateljicama..ali uvijek bi imao neki izgovor kad bi ga zvala da dođe k nama, da se upoznaju. Zeljela sam ga uvijek upoznati sa svima, bez problema. Dok je on mene uvijek skrivao od svih. I ne samo na pocetku. Evo i nakon 2 godine, jos uvijek me nije upoznao ni s kim. I kad god bi ga pitala zasto, jel ima neki problem..uvijek bi to negirao.
Cak sam trazila od njega da postavi nasu sliku na drustvene mreze..samo da vidim hoce li. Ali, ni to nije smio. Kad sam ga pitala zasto, rekao je da je jednostavno takav..da to ne voli.
I to donekle i shvacam..jer sam i ja slicna. Ali moram priznati, od samog pocetka mi je to sve bilo cudno. Prolazile su mi kroz glavu svakakve misli…pa cak i to da ima neku drugu. Ali znam da nema. Uvijek sam imala neki los osjecaj..stalno sam mislila da nesto krije i da se mene stidi. Jer i kad sjednemo negdje u kafic, udaljen je od mene i ponasa se kao da uopce nismo zajedno.
Od pocetka je govorio da su mu problem godine..ali ne zbog njega, nego ocito zbog drugih. Ali nije mi jasno sta onda radi sa mnom. Stalno idemo i na neka putovanja i kad god smo udaljeni od naseg grada, tada je sve divno i normalno. Dok setamo, drzi me za ruku i ponasa se bas lijepo prema meni.
Ali to se sve promijeni cim se vratimo. U nasem gradu, to nikad nije smio. Ne smije sa mnom cak ni setati. I milion puta sam vodila s njim razgovore na tu temu, ali nikad ne zeli pricati o tome. Uvijek govori da je sve u redu i da to sve sto ja kazem i nije bas tako.
Ali to sve vec traje 2 godine..i stvarno nemam vise ni snage pricati s njim o takvim stvarima. I u te 2 godine..otkad to sve i traje..vise nismo bili u vezi, nego sto jesmo. Jer je njemu odgovarao takav nacin..da se viđamo, ali da nismo u vezi.I ja sam se njemu uvijek prilagođavala i bila uz njega, bez obzira na sve… I sad kad ponovno jesmo u vezi, uopce nemam taj osjecaj. I samo se pitam do kad ce to sve trajati ovaj put. Jer, nakon svega ne mogu biti sigurna ni u sta.
Ne mogu vjerovati da sam ja s 20 godina ozbiljnija i zrelija od njega koji ima 30. I ne znam sta je u pitanju i hoce li se on ikada promijeniti, ali znam da je nemam povjerenja u njega nikako. Bilo je jos mnogo stvari koje sam ja saznala..koje su srusile moje povjerenje u njega skroz. I ne znam hocu li mu ikada moci u poptunosti vjerovati. Jer se ne osjecam sigurno kraj njega i ne mogu biti sigurna u nasu vezu..jer mi je stalno u glavi do kada ce to sve trajati.
Ne znam sto da radim. Volim ga previse. I ne mogu se zamisliti bez njega. Jer je bilo perioda kad nismo bili zajedno i ludila sam skroz. Nisam vise bila ista osoba. Stalno sam bila tuzna i u glavi mi je bio samo on. A znam da i on mene voli..to osjecam s njegove strane. Nacin na koji me gleda, dodiruje…to mi sve govori. I kad smo sami, divan je prema meni. Kad prica o buducnosti, stalno govori “mi”..stalno sam tu ja. I cak je siguran da cemo mi biti zajedno i planira zivot sa mnom.
Ali ne znam zasto je toliko drukciji kad samo sami i kada smo negdje vani.
Razgovarala sam s njim toliko puta o svemu tome, ali jos uvijek se nista ne mijenja. Svaki put bi rekao “promijenit ce se”. Ali to nikako da se dogodi.
I ne znam koliko ja jos mogu cekati. I vrijedi li uopce ovo sve…
Trreba mi necije objektivno misljenje..
Ne znam odakle da pocnem, jer bih imala toliko toga za napisati..ali pokusat cu skratiti maximalno.
Upoznali smo se prije 2 godine i tada je sve i pocelo. On je stariji od mene 10 godina. Od samog naseg prvog izlaska, krenule su i prve lazi s njegove strane. Vremenom, samo se tako i nastavilo. Nikada nije htio priznati nasu vezu. Na pocetku je to bio neki nedefinirani odnos i njemu je to ocito odgovaralo. No, kad smo napokon definirali da smo u vezi, nista se znacajno nije promijenilo. Ja sam njega upoznala i s roditeljima i zeljela sam ga upoznati s prijateljicama..ali uvijek bi imao neki izgovor kad bi ga zvala da dođe k nama, da se upoznaju. Zeljela sam ga uvijek upoznati sa svima, bez problema. Dok je on mene uvijek skrivao od svih. I ne samo na pocetku. Evo i nakon 2 godine, jos uvijek me nije upoznao ni s kim. I kad god bi ga pitala zasto, jel ima neki problem..uvijek bi to negirao.
Cak sam trazila od njega da postavi nasu sliku na drustvene mreze..samo da vidim hoce li. Ali, ni to nije smio. Kad sam ga pitala zasto, rekao je da je jednostavno takav..da to ne voli.
I to donekle i shvacam..jer sam i ja slicna. Ali moram priznati, od samog pocetka mi je to sve bilo cudno. Prolazile su mi kroz glavu svakakve misli…pa cak i to da ima neku drugu. Ali znam da nema. Uvijek sam imala neki los osjecaj..stalno sam mislila da nesto krije i da se mene stidi. Jer i kad sjednemo negdje u kafic, udaljen je od mene i ponasa se kao da uopce nismo zajedno.
Od pocetka je govorio da su mu problem godine..ali ne zbog njega, nego ocito zbog drugih. Ali nije mi jasno sta onda radi sa mnom. Stalno idemo i na neka putovanja i kad god smo udaljeni od naseg grada, tada je sve divno i normalno. Dok setamo, drzi me za ruku i ponasa se bas lijepo prema meni.
Ali to se sve promijeni cim se vratimo. U nasem gradu, to nikad nije smio. Ne smije sa mnom cak ni setati. I milion puta sam vodila s njim razgovore na tu temu, ali nikad ne zeli pricati o tome. Uvijek govori da je sve u redu i da to sve sto ja kazem i nije bas tako.
Ali to sve vec traje 2 godine..i stvarno nemam vise ni snage pricati s njim o takvim stvarima. I u te 2 godine..otkad to sve i traje..vise nismo bili u vezi, nego sto jesmo. Jer je njemu odgovarao takav nacin..da se viđamo, ali da nismo u vezi.I ja sam se njemu uvijek prilagođavala i bila uz njega, bez obzira na sve… I sad kad ponovno jesmo u vezi, uopce nemam taj osjecaj. I samo se pitam do kad ce to sve trajati ovaj put. Jer, nakon svega ne mogu biti sigurna ni u sta.
Ne mogu vjerovati da sam ja s 20 godina ozbiljnija i zrelija od njega koji ima 30. I ne znam sta je u pitanju i hoce li se on ikada promijeniti, ali znam da je nemam povjerenja u njega nikako. Bilo je jos mnogo stvari koje sam ja saznala..koje su srusile moje povjerenje u njega skroz. I ne znam hocu li mu ikada moci u poptunosti vjerovati. Jer se ne osjecam sigurno kraj njega i ne mogu biti sigurna u nasu vezu..jer mi je stalno u glavi do kada ce to sve trajati.
Ne znam sto da radim. Volim ga previse. I ne mogu se zamisliti bez njega. Jer je bilo perioda kad nismo bili zajedno i ludila sam skroz. Nisam vise bila ista osoba. Stalno sam bila tuzna i u glavi mi je bio samo on. A znam da i on mene voli..to osjecam s njegove strane. Nacin na koji me gleda, dodiruje…to mi sve govori. I kad smo sami, divan je prema meni. Kad prica o buducnosti, stalno govori “mi”..stalno sam tu ja. I cak je siguran da cemo mi biti zajedno i planira zivot sa mnom.
Ali ne znam zasto je toliko drukciji kad samo sami i kada smo negdje vani.
Razgovarala sam s njim toliko puta o svemu tome, ali jos uvijek se nista ne mijenja. Svaki put bi rekao “promijenit ce se”. Ali to nikako da se dogodi.
I ne znam koliko ja jos mogu cekati. I vrijedi li uopce ovo sve…
Trreba mi necije objektivno misljenje..
