Kako god sam prevrtao, ispada da nam se većina stvari dešava mimo nas, bez naše
odluke. Slučajnost odlučuje o mome životnom putu i o mojoj sudbini, i najčešće bivam
doveden pred gotov čin, upadam u jedan od mogućih tokova, u drugi će me ubaciti
samo druga slučajnost. Ne vjerujem da mi je unaprijed zapisan put kojim ću proći, jer
ne vjerujem u neki naročiti red ovoga svijeta. Ne odlučujemo, već se zatičemo. Strmo
glavljeni smo u igru, punu nebrojenih izmjena, jednog određenog trenutka, kad nas
samo ta prilika čeka, jedina koja nas može sačekati u toku miješanja. Ne možeš je
zaobići, ni odbiti. Tvoja je, kao voda u koju padneš. Pa plivaš, ili potoneš.
Nisam zadovoljan takvim razmišljanjem, ali ne nalazim drugi odgovor. Sta je onda naše
u tom gužvanju? Nešto mora biti moje.
Mesa Selimovic