"Pošto se filozof na sigurnom tlu kopna - u realističkom iskustvu, u pojedinačnim naukama, u učenju o kategorijama i metodama - orijentisao i pošto je do granica ove zemlje mirnim putevima prešao svet ideja, on, najzad, na žalu okeana leprša kao leptir, težeći da se otisne na vodu, motreći na brod koji bi hteo da krene na istraživačko putovanje da bi ispitao ono Jedno što je kao transcendencija prisutno u njegovoj egzistenciji. On motri na brod - metodu filozofskog mišljenja i filozofskog načina života - na brod koji vidi, a koji, ipak, nije konačno dostigao, tako se on upinje i, teturajući, čini najčudnije pokrete.
Mi smo takvi leptiri, i mi smo izgubljeni ako napustimo orijentaciju na čvrstom tlu. Ali mi se ne zadovoljavamo da ostanemo na čvrstom tlu. Zato je naše lepršanje tako nesigurno i, možda, tako smešno za one koji, zadovoljni, sigurno sede na čvrstom tlu, a shvatljivo samo onima koje je obuzeo nemir. Njima svet postaje polazna tačka za onaj let, od kojeg sve zavisi, koji svako mora da preduzme polazeći od sopstvenih uslova i kojeg se mora poduhvatiti u zajednici."... Karl Jaspers