629. Bol tokom meditacije
Kada se tokom meditacije pojavi bol, glavna stvar je da prilagodite svoj pogled na njega. Zauzmite stav odlučnosti da nećete početi rat sa sopstvenim telom. Iz te perspektive, ustanovićete da nelagoda može postojati, ali da vi ostanete mirni. Ako otkrijete da na tu nelagodnost gledate kao na iritirajućeg uljeza koji vam upropaštava meditaciju, unesite u sve to stav blagosti -- prijateljske ljubavi -- prema tom bolu, prema osećaju koji nije dopadljiv. Upotrebiti prijateljsku ljubav ne znači upinjati se da volimo taj bol. Jednostavno prepoznajemo i prihvatamo postojanje bola u nozi ili glavi. Ne možemo ga oterati snagom volje, ali omekšavanje svog stava prema njemu je prvi korak.
Drugi korak je da taj bol smestite u središte pažnje, počinjete da uočavate koliko ste postali napeti opirući se toj nelagodnosti. Tada ste u prilici da opustite telo, baš kao što to radite u nekom od položaja u jogi. Kad vežbate jogu, možda pokušavate da zauzmete pravilan položaj, i možda ste kruti u tom pokušaju. Ali vremenom naučite da se u njemu opustite i iznenada odnekud se pojavi još nekoliko centimetara, što vam je taman dovoljno da potpuno uđete u položaj. Rad sa bolom u meditaciji je potpuno isti. Vidite koliko ste zbog njega napeti i onda se u njemu opustite. Vidite koliko su zglobovi u kukovima, kolenima -- po čitavom telu -- stegnuti. Ovakvo fizičko opuštanje u stvari snižava i mentalnu napetost stvorenu otporom prema bolu. Kako ta napetost opada, uzrok bolu se u velikoj meri otklanja. Smanjuje se i intenzitet bola, a činjenica da se ne borite sa njim znači da iako postoji neprijatnost, ona nije problem.
Kad radite sa bolom na ovakav, otvoreniji i direktniji način, razvićete mnogo precizniji intuitivni osećaj za sopstveno telo. Tako, kada znate da vam je telo zaista pod stresom, da ste došli do granice, znaćete i da je vreme da promenite položaj. Ali tada, kada se pomerite, to nije akt averzije na bol, već akt blagosti prema telu. A to je velika razlika.
Ađahn Amaro: Finding the Missing Peace