Misli poznatih mislilaca - II

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Takvi smo mi ljudi, jednom merom merimo reč kad je upućujemo ljudima oko sebe,
a posve drugom kad nas ta ista reč, vraćena, udari u lice. A stvar bi bila u redu,
kad bismo, upućujući reči drugome, imali bar deseti deo one osetljivosti koju
pokazujemo primajući tu istu reč upućenu nama.


Andrić
 
627. Brbljivi um

Kada počnemo da meditiramo, vrlo brzo se suočimo sa svojim brbljivim umom, sa čitavim horom komentatora u glavi, od kojih svaki iznosi svoje mišljenje o svemu i svačemu. Ne da imamo samo jednog komentatora, već je tu čitav žiri... i njegovi članovi strastveno raspravljaju između sebe!

Rad sa tako brbljavim umom, koji neprekidno razmatra prošlost i planove za budućnost, ima mišljenje o svemu i svačemu, može nam izgledati sasvim beznadežan. Želimo da on jednostavno umukne i lako je osetiti blaženstvo ako se to zaista i dogodi. Međutim, ako bi nemišljenje bio sinonim za probuđenje, Buda bi svojim učenicima verovatno prepisao udarnu dozu neke vrste drevnog torazina da im izbriše svaku misao i svi bi bili srećni. Ali stvari ne stoje tako. Istinska sreća ne dolazi jednostavno sa uklanjanjem svake misli. Ađan Ča je često govorio: "Bivoli su simbol apsolutno praznog uma". Ti bivoli imaju oko sebe auru neverovatne pasivnosti. U stanju su da zađu u pirinčana polja i satima lagano žvaću mlade izdanke. Slično tome, kokoška je u stanju da danima sedi na jajima. Dakle, ako dan za danom sedimo u meditaciji i ne mislimo, moguće je da ćemo razviti onoliko mudrosti koliko i kokoška, što verovatno nije baš mnogo. Zato, dobro je uočiti taj osećaj olakšanja koji dolazi sa nepomičnošću, mirom, tišinom, ali ne treba da napravimo grešku i preuveličamo njegov značaj.

Ajahn Amaro: Finding the Missing Peace


_/|\_
 
... Kad si sam onda si sasvim svoj. Kad si sa jednim čovekom onda si napola svoj i što je više ljudi sve si manje svoj..."

...lijepo ovo gradira Ninoćkin Leonardo
ali...

...samo kad nijesi svoj
znaš voljeti
darovao si sebe
i čekaj
uzdarje...

Ovako mi je govorio Djed
Seti III
 
Klauzevic:

"Sramna fleka jednog potčinjavanja nikada ne može da se izbriše; ta otrovna kaplja u krvi jednoga naroda prelazi u potomstvo i ona će snagu kasnijeg roda paralisati i potkopavati. Čak i propast te slobode posle duge i časne borbe osigurava preporod naroda i klicu njegovog života, iz čijeg će korena jednom izbiti novo i snažno drvo."
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top