Misli poznatih mislilaca - II

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
622. Nedelo i dobročinstvo

Ko učinjeno rđavo delo kasnije nadmaši dobrim,
taj osvetli ovaj svet, kao Mesec kad iza oblaka izroni.

Buda
Dhammapada. strofa 173


moon-clouds2-20809-475.jpg
 
623. Meditacija uvida

Kako vežbamo i sve nam je lakše da održavamo pažnju na dahu, otkrivamo da je um u stanju da ostaje u sadašnjem trenutku, a da se uopšte ni ne fokusira na dah. Dah je tu, ali um više ne odluta i sasvim je srećan da ostane tako na oprezu, otvoren, pažljiv i prijemčiv za sadašnjost.

Do sada smo dah koristili kao sidro, kako bismo pažnju vratili u sadašnjost. Kada um lako počiva u toj sadašnjosti, možemo ostaviti na stranu dah kao posebam objekat pažnje. Tada čitava sadašnjost postaje naš fokus. Stvar je u tome da mi ne pokušavamo da postanemo nekakav specijalista u disanju ili neko ko je potpuno opsednut disanjem. Poenta je vežbanje uma da se fokusira na sadašnjost.

Kao rezultat takvog treninga, sada imamo širom otvorenu svesnost svega onoga što nastaje u sadašnjem trenutku. To uključuje telesne osećaje, zvukove, misli i emocije koje se mogu javiti. Vežba se sastoji u tome da im dopustimo da se pojave, uobliče, ispune svoju funkciju i potom se rastvore i nestanu.

Ova dimenzija meditacije se naziva vipassana ili "meditacija uvida". Sa njom počinjemo da vežbamo um i srce da budu svesni i razvijaju uvid u temeljnu prirudu svakog našeg iskustva. Počinjemo da vidimo kako u svakom trenutku postoji nastanak, pojavljivanje, trajanje i nestanak slika, zvukova, mirisa, ukusa, taktilnih senzacija, misli, osećaja, emocija. Postoji jedan neprekidni tok svih tih različitih dimenzija našeg života. Ti podražaji se jave, mi ih registrujemo i onda se oni promene. Ali unutar svega toga i oko svega toga postoji i jedan kvalitet sveobuhvatne svesnosti, jedan kvalitet znanja koji je prijemčiv za sve to, koji sve to prati, ali ne reaguje slepo na to.

Ta svesnost nije ulovljena u taj tok doživljaja. u stanju smo da jasno vidimo šta se događa. Sve potpunije razumemo kako srce može biti upleteno u sviđanja, nesviđanja, željeno, neželjeno, prijatno, bolno, lepo, ružno, u ideje prošlosti i budućnosti, o sebi i drugima. Počinjemo da uviđamo koliko smo krutim učinili sve te pojmove. I tako vežbamo srce da počne da ih napušta, da se ne upetljava i identifikuje sa svim tim karakteristikama na uvek isti, naviknut način. Ovo se naziva "uvidom". Vidimo da smo neprekidno i po navici zavedeni raznim vidovima sveta oko nas ili osećajima u nama, načinima na koje vidimo sebe i druge. No, kada se bolje zagledamo i iskoristimo meditaciju da sebe umirimo i posmatramo vrlo jasno i izbliza šta su ta naša iskustva, počinjemo da priomećujemo da se ona neprekidno menjaju, da su fluidna. Takođe nam postaje jasno da nijedno od tih iskustava ne može da nas trajno zadovolji. Ili prepoznjemo da je uznemirenost, na primer, samo jedan osećaj i da nema potrebe da bilo šta sa tim dalje radimo...

Ovakve lekcije naučene tokom meditacije zatim prenosimo u svakodnevni život. Tako smo sposobniji da bolje odgovorimo na različite situacije i prijemčiviji za život u celini. Kada treba nešto da se uradi, jednostavno to uradimo. Kad ne treba ništa da se uradi, u stanju smo da se zaustavimo. Više ne reagujemo slepo. Obično, gonjeni navikom, kada je nešto prijatno, jednostavno ga ščepamo; kada nas nešto iritira, odgurujemo ga, pokušavamo da ga se otresemo. Ali sa meditacijom, malo smo više svesniji tih navika i lakše nam je da vidimo šta to vodi ka dobrobiti za nas i za druge, a šta do nesreće.

Ađahn Amaro: Finding the Missing Peace

anjali.gif
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top