Misli poznatih mislilaca - II

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
25045_385060194911655_588720498_n.jpg
 
Kaligula: Samoća!? Znaš li ti šta je samoća? Ali ona pesnika i kukavica. Samoća? Ali koja? Ah! Ti ne znaš da nikada nismo sami! I da nas svuda prati ista težina prošlog i budućeg! S nama su ljudi koje smo ubili. No lako za njih… Ali oni koje smo ljubili i oni koje nismo ljubili a koji su ljubili nas, kajanje, žudnja, gorčina i nežnost, drolje i bagra bogova!Sam! Ah, kad bi umesto ove samoće, zatrovane senama uživao onu pravu, tihu i drhtavu usamljenost stabala. Samoća… Ne, Scipione… Nju čini škrgut zuba i odjek izgubljenih glasova. I ležeći kraj žene koju grlim, dok se noć zatvara nad nama, a ja, udaljen zbog zadovoljene puti, mislim da sam dosegao deo sebe izmedju života i smrti, moja samoća se ispunjava oporim mirisom žene što nestaje u meni.
Scipion: Svi ljudi imaju u životu neku blagost. Ona im pomaže da nastave. I njoj se obraćaju kada su umorni.
Kaligula: To je istina, Scipione.
Scipion: Ima li u tvojoj duši nešto poput suza i tihog utočišta?
Kaligula Ima.
Scipion: A to je?
Kaligula: Prezir.

Alber Kami, “Kaligula”
 
646. Kapi rose

U rano jutro čiste kapi rose hvataju i prelamaju sunčeve zrake. Nasuprot tome, one blatnjave to nisu u stanju. Iako sunce sija, blatnjave kapi ne propuštaju sunčev zrak. To sunce jeste nibbana, čiste kapi rose su umovi oslobođeni neznanja i obmane, a one blatnjave su umovi uprljani neznanjem i zabludom. Kada u našim umovima nema neznanja, do nas se probija svetlost nibbane. U nama se reflektuje ona čistota koja jeste nibbana. Međutim, ako su nam umovi pomućeni neznanjem i obmanom, to nismo u stanju. Nikada nećemo razumeti nibbanu, sve dok sebe nismo pročistili poput tih kapi rose. Moramo sebe osloboditi nečistoća, moramo sebe osloboditi neznanja.

Pemasiri Thera: Walking a Tight Rope


kapljica-1.jpg
 
"A human being is part of a whole, called by us the `Universe', a part limited in time and space. He experiences himself, his thoughts and feelings, as something separated from the rest - a kind of optical delusion of his consciousness. This delusion is a kind of prison for us, restricting us to our personal desires and to affection for a few persons nearest us. Our task must be to free ourselves from this prison by widening our circles of compassion to embrace all living creatures and the whole of nature in its beauty." - Albert Einstein

374146_215692125227838_858863633_n.jpg
 
647. Posmatraj sebe

Pemasiri Thera: Biti u društvu dobrih prijatelja je veoma važno.

David: Teško je naći dobrog prijatelja.

Pemasiri Thera: Ne, nije teško. Jasno razumevanje jeste dobar prijatelj.

David: Ali toliko je mnogo grubih ljudi.

Pemasiri Thera: Nema potrebe mnogo se obazirati šta drugi ljudi kažu ili učine. Navikli smo da stalno gledamo ka spolja, da posmatramo druge. To je loša navika. Zaista nema potrebe da motrimo na druge. "Živi", rekao je Buda, "neprekidno motreći na samoga sebe." Što više sebe posmatramo, biće nam bolje. Samo kroz vežbu meditatvnog razvoja ili bhāvane na jeziku pāli, otkrivamo u čemu smo jaki i u čemu smo slabi. Poznavati temelje tog meditativnog razvoja jeste veoma važno, ali je to tema kojoj se treba zaista posvetiti. Potrebno je otprilike šest meseci da se nauče te osnove.

Pemasiri Thera: Walking theTightrope
 
MLAD MESEC - četvrtak, 13. decembar 2012.

Znalac je onaj ko je napustio
svaku žudnju i vezivanje za ovaj svet;
ko je video istinu iza oblika,
a opet ima duboko znanje o rečima.
Za takvo veliko biće se može reći da je svoj zadatak obavio.

Dhammapada, strofa 352


Napuštanje nečega nije nešto što uradimo. To je nešto što se dogodi kada uvidimo da ono što činimo izaziva patnju. Sve dok sam ja upleten u pokušaje da nešto napustim, upravo to "ja" stvara neravnotežu. No, ne-pokušavanje takođe nije ispravno. Šta to možemo učiniti da se izvrši veliki zadatak pronalaženja slobode? Šta to znači uložiti ispravan napor? Jedan vid ispravnog napora jeste istražiti onu vrstu napora koju već ulažemo. Zapitamo se: je li ono što činim neki od oblika potvrđivanja sopstva ili dolazi iz dubljeg, mirnijeg mesta; radi li se o jednostavnom interesu za ono što je istinito? Mi znamo da hoćemo da se oslobodimo patnje, no da li način na koji to hoćemo zaista pomaže? Čak i želja da budemo slobodni može stvoriti prepreke, ako se za nju vežemo. Naša težnja da "vidimo istinu iza oblika" može podsticati ispravan napor, ako usporimo, ne zaboravimo na dobrotu i razmotrimo na koji način primamo svoje sadašnje iskustvo.

Sa ljubavlju,
monah Munindo
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top