"BILO JE GOTOVO ZA NEKOLIKO SEKUNDI"
Ispovest pokojne Mire Furlan koja je bila žrtva UŽASNOG SILOVANJA:
"On je vrlo poznata javna ličnost"
Verujem da je svaka lepa zena, cudna zena, privlacna zena dozivela silovanje ili pokusaj silovanja, a da ga nije prijavila.
Nasilnici se hrane strahom, to ih uzbudjuje. Ako nema straha - nije im interesantno.
Na veliku žalost njene porodice, ali i svih nas koji su cenili njen rad, smrt je prerano došla po našu veliku glumicu.
Ona je preminula u 66. godini od komplikacija prouzrokovanih virusom Zapadnog Nila. Umrla je u svom domu u
Los Anđelesu okružena članovima najbliže familije.
Jedna od najvoljenijih glumica sa ovih prostora, višestruko nadarena Mira Furlan (1955-2021.), čiji je tragični i
prerani odlazak potresao region, ostavila je za sobom i rukopis autobiografije koju je posthumno objavio njen
suprug Goran Gajić pod imenom "Voli me više od svega na svijetu".
"Već sam se susrela s (mogućim) seksualnim nasiljem i prije. Kad sam imala šesnaest, hodala sam niz jednu
zagrebačku ulicu usred dana. Dvije velike ruke iznenada su provirile kroz vrata, zgrabile me sa zaprepašćujućom
snagom na koju nikad ranije nisam naišla te me povukle u mračnu zgradu. Nevidljiva osoba čvrsto me je držala u
mračnom prolazu. Dva tipa razgovarala su o tome šta će napraviti sljedeće, spominjući prazan stan na katu.
Snaga stiska bila je za mene potpuno novo iskustvo. Jasno sam shvaćala da bijeg nije moguć. Tada sam se isključila
i izdigla se iznad scene, promatrajući je ravnodušno.
Tipovi su postajali nervozni. Nisu mogli shvatiti zašto se ne borim i ne vrištim.
„Pogledaj je“, rekao je jedan. „Čudna je.““Previše je čudna“, rekao je drugi.
„Pustimo je uopće nije zabavna“.
I tako su me oslobodili.
- To što sam bila „čudna“, nije mi pomoglo puno godina poslije, dok sam ćaskala i pila u nečijem stanu nakon kazališne
predstave. Iznenada sam završila sama s čovjekom kojeg sam jedva poznavala, čovjekom iz drugoga grada, vrlo
poznatom javnom ličnošću.
Gdje su svi ostali?
Kamo su nestali?
Zgrabio me je snagom koja je bila zastrašujuća.
Pričepio me je koljenom dok mi je obje ruke držao nad glavom.
Osjećala sam se potpuno bespomoćno.
Rukom mi je pokrio usta da ne vrištim.
Snošaj je bio gotov za nekoliko sekundi.
Možda je upravo njegova brzina bila to što me spasilo od prestravljenosti zbog napada.
Moj um nije to mogao slijediti.
Sve je bilo gotovo prije nego što sam uopće mogla shvatiti što se desilo.
Bila sam zapanjena i bez teksta.
On je nestao sljedeće sekunde.
Ja sam pak trčala zagrebačkim ulicama cijelim putem do kuće, više šokirana drskošću
nego duboko pogođena nasiljem.
Na čas sam pomislila otići na policiju, ali sam odlučila da neću.
Znala sam da bi policajci jedan drugom značajno namigivali misleći:
„Drolja. Dobila je što je zaslužila."
Više o ovoj temi piše u njenoj autobiogtafiji "Voli me više od svega na svijetu"...
https://www.blic.rs/sudbine/ispoves...a-uzasnog-silovanja-bilo-je-gotovo-za/jwf4tn2



Poslednja izmena: