
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime)
MIRIS LJUBAVI
Hiljade reči ne mogu ti reći
Šta osećam uvek.....ali baš uvek
Dok ruka tvoja klizi mi niz ledja
Sklopljenog oka i blago namrštenih vedja
Dok krademo trene
Mi, lopovi životne sene.
Hiljade reči ne mogu ti reći
Šta osećam uvek.....ali baš uvek
I kada mi nije strast na pameti
Kad od života želim nešto drugo videti.
Kad misao ti ide u drugom pravcu
Kad želiš biti sam u svome čamcu.
Hiljade reči ne mogu ti reći
Šta osećam uvek.....ali baš uvek
Kad ne sretnemo se ponekad dugo
Jer život za nas planira nešto drugo.
Dok krademo malo od života
Ipak je ovo od života divota.
Hiljade reči ne mogu ti reći
Šta osećam uvek.....ali baš uvek
Mladjani nismo, zreli smo ljudi
I znamo kako život i voli i sudi.
Svesni trenutka od nas samih krademo
Da večnost ne postoji, oboje znademo.
Hiljade reči ne mogu ti reći
Šta osećam uvek.....ali baš uvek
I kad utroba nam gori
I kad telo boli
Tebi sam lek, meni si lek
Dovoljno za ceo vek.
Hiljade reči ne mogu ti reći
Šta osećam uvek.....ali baš uvek
Dok tečemo jedno drugom kroz vene
Još uvek mirišem na tebe
I ti mirišeš na mene
Miris ljubavi muškarca i žene.