Minijaturice

  • Začetnik teme Začetnik teme Tea
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
“Kad zavoliš vetar,
postaješ njegov dah..
Pesma i tišina..
Nemirno more...
Čežnja..
Zagrljaj od sna..
Jer vetar je lik i ime..

I uvek za tako malo,
Za jedan korak.”

Marjana Lavrić

94396860_3470375576311449_984815840396312576_n.jpg
 
Liši me vida: gledaću tvoj lik,
zapuši uši moje: slušaću te,
onemi me: al' zvaću te kroz krik,
bez nogu još ću k tebi naći pute.
Slomi mi ruke: hvataću te srcem;
zaustaviš li srce meni,
sam
moj mozak tad će kucati i bdeti;
a ako mi i mozgom užgaš plam -
na krvi svojoj ja ću te poneti.

* Rilke

83552884_989720498079049_1129050961138941952_o.jpg
 
Gdje nisi ti i tvojih očiju sjaj,
tamno je meni.
I uz jasno treperenje svijeća,
tamno je meni.
I kraj tihog plamena stada
tamno je meni.
Sunčana svijetlost samo me ranjava,
tamno je meni.
Gdje tebe nema i tvojih očiju,
tamno je meni.



Indija
Bhartrihari (7. Stoljeće)
 
Možda čovjek ponekad izgubi sve što mu je drago i osjeti se napušten sam, sasvim sam.
Možda ponekad razočaraš se u ljude i sve oko sebe (čak i u sebe)
i kao ptica bez gnijezda tražiš utočište pod tuđim krovom.
Možda ponekad, ali jednom sigurno ispriječit će se netko pred tobom,
netko preko koga ne možeš tako prijeći, pogledati ga preko ramena.
Jednom, sigurno shvatit ćeš da nekog duboko voliš.
Ernest Hemingvay
 
* Lile su kiše *
Lile su kiše na staklene krovove grada,
nikog, samo svjetla nijema ...
I onda si znala šaputati dugo bez kraja,
dragi, i sutra bit ću tvoja ...
Čudna je tama
tebi ni traga,
samo pustinja stara.
Nekog trebam ja,
bilo da si ti ...
neka druga moja sreća
da nisam sam,
sve mi značiš ti ...
Lile su kiše na staklene krovove grada,
nikog, samo svjetla nijema ....
❤


 
Sve to tvoje, kao da je moje ...
I koliko god da smo na trenutke daleki,
suprostavljeni,
mi smo uvek bliski,
najbliži ...
na putu ka onom drugom.

I večeras
kada se možda pitaš - gde sam
i sa kim?

Znaj da sam tu.
I ne samo večeras,
kada ću se možda pitati - gde si
i sa kim?

Znaću da si tu.
Znaćemo to oboje ...

* Stefan Simić
❤
 
https://s12.****************/images/200507/cfel5u5w.jpg
dosao si iz svih stvari koje sam vidjela,
iz svih zvukova koje sam cula,
iz lica svih, iz svakog pogleda,
iz svake kapi, svakog mirisa,
iz cjelova svakog, svakog udarca,
iz svega toga ti si se izvio
ko iz cvijeca miris, ko plamen iz suharja,
i kad stavim uho na tebe ko na skoljku,
cujem sum gradova kroz koje sam prosla,
i onih kroz koje samo htjedoh proci -
odraze vidim dalekih kupola
kako se njisu u bistroj vodi tvog bica;
slusam i gle, prolijecu atomi zaboravljenih ruza,
i glasovi iz mrtvih pluca ustaju,
slusam, moj zivot treperi u tebi,
kao ptica u zamku ulovljena.
Vesna Krmpotić
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top