aca ns:
Katarza sigurno nedostaje i moja očekivanja jesu izneverena,o tome ja pričam sve vreme.Pokušava on da uplete razne kulture sa našom i zbog toga je zanimljiv,ali za mene on ostaje samo to.Zato kažem da je ta knjiga za mene na nivou nekih triler i ljubavnih romana,ili kao što je neko rekao-filmova B produkcije.
Što se tiče te knjige kao lektire,ne mislim da je teška ili nerazumljiva,mada je prosečnom srednjoškolcu problem i da pročita novine.
Što se tiče istorijske nužnosti propadanja raznih naroda,to je neka druga priča i nisam time hteo nikoga da uvredim.O tome posebno možemo popričati.
Citate bih jako voleo da čujem jer se sećam da sam izvukao samo dva,koje sam zaboravio

Imam tu lošu naviku da knjige cenim po onome što iz njih izvučem,ali možda sam H.R. čitao u pogrešno vreme.
Pavićeve knjige su mi kao one slike gde je bez veze nabacana boja,i onda,kao, svi razumu šta je autor hteo da kaže.Medjutim,niko nema pojma,ali ga je sramota da to prizna.
Ja bih želeo da mi neko objasni šta je pisac hteo da kaže,i ako je to stvarno nešto više od puke zabave i mode,ja mu skidam kapu.
pa....to sa katarzom he moderna književnost pokušala da prevaziđe, pa su se javili fragmentarni spisi, ni nalik old school romanima...
Činjenica je da katarza mnogima nedostaje u novije doba, pa i meni, ali, sasvim neobično, kod Pavića ne.
Zašto, pitaš se...Zato što je užitak koji dobijam čitajući HR istovetan onom kada pijem neki divan koktel..relaksirajući, pravi, estetski užitak, sa neverovatnim obrtima, slikovitim fantazmima, malo bizarnog seksa i razdevičavanja svećom, i dosta poezije, sna i smrti...
Znači, tu nije presudna informacija, nego estetsko uživanje - baš kao kad čitaš poeziju. Nema napetosti, jer se priča vodi na više ravni, pa nema ni raspleta i olakšanja kao kad saznaš ko j eubica. Fragmentarnost ke ovde u funkciji iscepkanom doživljaja kakvo nameće savremena književnost i nedostatak vremena. Mikrostrukutura je potpuno uglancana, od skoro svake rečenice može d apočne ili da se završi jedna pesma, skoro svakom rečenicom bi se podičio bilo koji poznat i nepoznat pesnik. U tome se sastojao MOJ čitalački doživljaj - polako ispijanje čudesnog napitka, ili "ceđenje" svake Pavićeve relenice i ideje... Pri tom, ne nedostaje mu humanistička nota...
Kad pomenuh
pravovremenu recepciju dela, mislila sam na sebe i filmove poput Blejd raner ili BaGDAD KAFE KOJE SAM , ops, eto, gledala tek u 21. veku - naravno da mi se nisu svideli.
Možda je i za tvoj susret sa HR prerano ili prekasno?
8)
VELIKE ideje ne postoje, ali na malim stvarima može da se izgradi kapitalno delo, naročito na već ispričanim (divlja ti je dala primer Fausta i reafirmacije mita), i ako tražiš revoluciju u Pavićevom delu, nećeš je naći na planu ideja...
Što se zabave i mode tiče, Tolstoj, sigurna sam, kad je pisao Rat i Mir nimalo nije želeo da se čitaoci zabavljaju...Otud se više ni ne čita, koliko znam, gleda se film pa se folira na času.
Pitanje je ŠTA tražiš od knj.dela - da je zabavno, ili da je poučno, potesno, whatever...ja cenim oboje. Ali ne volim ni Mana ni Toslotoja, smaraju me. /ima negde tema šta očekujete od knj.dela, pogledaj/
btw. mene u srednjoj novine nisu nimalo intereseovale, sad ih čitam ko manijak :wink:
poz.