Preciznije, čedo vojne službe bezbednosti šta je Šešelj objavio devedesetih u svom časopisu
Velika Srbija, kome je to "javio Laufer," tačnije kazao mu general Neđo Bošković, a koji je zbog takvih "odavanja informacija" pao u nemilost pa je morao da se neko vreme skloni kod zeta, pokojnog kontraverznog biznismena Vanje Bokana, kasnije ubijenog u mestu Vari kod Atine – kod potonjeg je Marić krajem osamdesetih kratko i "na crno" radio kada je ovaj pokrenuo kratkotrajni časopis
Diva, prvi privatni lifestyle magazin u Srbiji, prethodnica Karićevog
Profila, legendarnog glossy magazina iz veselih devedesetih u kome je Marić bio glavni i odgovorni urednik, kao i
M Magazina gde je Duška Jovanić bila urednica i koji su oba bili u stilu red Iv Sen Lorana, pa red Arkana i Cece, zatim ide red Jelene Tinske, onda red prisećanja na Ljubu Zemunca, pa red Verice Rakočević, red prisećanja na Đorđa Božovića Gišku, red Koko Šanel, pa red Pabla Eskobara i sve u tom stilu.
Milomir Marić će možda na RTS za direktora da time "kruniše karijeru" jer se direktori RTS pamte kao da su bivši premijeri. Na primer, danas kada se negde spomene Aleksandar Tijanić, uvek stoji "nekadašnji direktor RTS-a" premda je Tijanić radio u mali milion redakcija štampanih i elektronskih medija.