.
.
Na moje viđenje da internet nije samo mesto gde mogu objavljivati svoje priče, već pojava sasvim drugačija od svega što sam dotad poznavao presudno je uticao Milivoj Anđelković sa svojim Edi-jem (naziv na kome je insistirao umesto "blog") "Amika". Bio je to (i ostao) centar interakcije, mesto gde se mišljenja prepliću, ponekad suprotstavljena, ponekad u harmoniji.
Dakle, naleteh na Amiku
http://vizant.blogspot.com/
i tu sam zapazio jedan, za mene neobičan, eksperimenat. Kao prvo, ceo "Edi", je na prvi pogled delovao kao slikovnica, i to vrlo haotična slikovnica. Sve je tu bilo izmešano. Tekstovi, fotografije, crteži, linkovi, spotovi... Kako pri prvoj poseti nisam obraćao mnogo pažnje na tekstove, sve mi je delovalo maltene besmisleno. Pa ipak, zainteresovalo me je šta bi moglo biti veza među toliko raznorodnim sadržajima.
http://3.***************/-ENouP_Nmr8U/TpNZ4mJlldI/AAAAAAAAAjs/6BbWS_1zWPs/s1600/Proteus.JPG
Tu naleteh na sledeći problem - odakle početi. Pominjali su se likovi romana, nekakva južna kapija i štatijaznam - ali početka nisam nalazio. U stvari nešto kao početak (po meni) bilo je poglavlje "Naslova još niotkud", ali ni dan danas nisam siguran da li sam bio u pravu.
Baš kod tog prvog iščitanog poglavlja zatekla me je još jedna nesvakidašnja stvar. Na kraju teksta jednu rečenicu poglavlja dopisuje ličnost pod nikom - kao da se nalazim na nekom forumu.
Rečenica beše ukomponovana u samu radnju priče, za koju sam verovao da je pratim. To je zapravo bio prvi moj susret sa onime što je poznato kao "interaktivni roman".
Malo - pomalo navlačio sam se na čudno pisanije i bez ikakvog redosleda stadoh da čitam "NASELJAVANJE VIZANTIJE - vizuelno - elektronski roman na 1002 ekrana". Radilo se o vrcavim tekstovima prepunim humora sa mnogo asocijacija na aktuelne događaje i najzad sam shvatio da su naizgled nepovezani vizuelni ataci u stvari ilustracije teksta koji često bez ilustracija imaju isto onoliko smisla koliko i ilustracije bez teksta. Slike i reči su jednostavno bili neodvojivi!
Neobičnost koju sam primetio na samom početku, često učešće autora koji definitivno pišu drugačije od "vođe projekta", sve se više multipliciralo i najzad pogledah pod naziv:
"Šta vas je dovelo"
Kad tamo, ponuđeni su odgovori:
Slučajnost
Vetrovi interneta
Interesovanje za e-književnost
Izlet u interaktivnost
Želja da se ovde naselim
Neću da ti kažem
More, nosi se u...
Još je zanimljivija bila rubrika:
"Izaberite ulogu"
jer tu je izbor bio sledeći:
Prijatelj
Autor
Ambasador
Koautor
Abronoša
Kritičar
Kritizer
Naseljenik
Sve navedeno
Nešto deveto
Naravno, tada još nisam bio svestan koliko je moja spisateljska veština kilava i pompezno sam se najavio kao "Autor", te poslah Milivoju nekoliko svojih priča.
Posle nekoliko razjašnjenih nesporazuma, sporazumeli smo se da pokušam da se uklopim u radnju romana, koji je već tada prilično odmakao.
Tako sam ja jednu svoju odbačenu pričicu isprepravljao, ne bi li se uklopila u ono što sam pročitao i poslah je.
http://vizant.blogspot.com/2010/12/stevan-sarcevic-suncica-37-nastavak.html
Nikad nisam doznao da li se Milivoj sažalio nad početnikom, ili mu se moj rad zaista dopao, tek, uključio je priču u svoj projekat i predložio mi je da napišem još nešto.
Njegov predlog je na mene delovao otprilike kao kad žabu silite da skoči u vodu - uskoro sam napisao još nekoliko nastavaka koji su u projekat uvedeni, baš kao i nekoliko likovnih radova moje supruge.
Sam projekat "Naseljavanje Vizantije" je u međuvremenu objavljen u štampanom obliku u izdanju "Tardisa"
http://2.***************/-pp6lFALAkxo/TxK_fDn3RsI/AAAAAAAAA9A/dCmtmA1nJfM/s400/Korice+Nas+Viz+Manje.JPG
.
.
.
Na moje viđenje da internet nije samo mesto gde mogu objavljivati svoje priče, već pojava sasvim drugačija od svega što sam dotad poznavao presudno je uticao Milivoj Anđelković sa svojim Edi-jem (naziv na kome je insistirao umesto "blog") "Amika". Bio je to (i ostao) centar interakcije, mesto gde se mišljenja prepliću, ponekad suprotstavljena, ponekad u harmoniji.
Dakle, naleteh na Amiku
http://vizant.blogspot.com/
i tu sam zapazio jedan, za mene neobičan, eksperimenat. Kao prvo, ceo "Edi", je na prvi pogled delovao kao slikovnica, i to vrlo haotična slikovnica. Sve je tu bilo izmešano. Tekstovi, fotografije, crteži, linkovi, spotovi... Kako pri prvoj poseti nisam obraćao mnogo pažnje na tekstove, sve mi je delovalo maltene besmisleno. Pa ipak, zainteresovalo me je šta bi moglo biti veza među toliko raznorodnim sadržajima.
http://3.***************/-ENouP_Nmr8U/TpNZ4mJlldI/AAAAAAAAAjs/6BbWS_1zWPs/s1600/Proteus.JPG
Tu naleteh na sledeći problem - odakle početi. Pominjali su se likovi romana, nekakva južna kapija i štatijaznam - ali početka nisam nalazio. U stvari nešto kao početak (po meni) bilo je poglavlje "Naslova još niotkud", ali ni dan danas nisam siguran da li sam bio u pravu.
Baš kod tog prvog iščitanog poglavlja zatekla me je još jedna nesvakidašnja stvar. Na kraju teksta jednu rečenicu poglavlja dopisuje ličnost pod nikom - kao da se nalazim na nekom forumu.
Rečenica beše ukomponovana u samu radnju priče, za koju sam verovao da je pratim. To je zapravo bio prvi moj susret sa onime što je poznato kao "interaktivni roman".
Malo - pomalo navlačio sam se na čudno pisanije i bez ikakvog redosleda stadoh da čitam "NASELJAVANJE VIZANTIJE - vizuelno - elektronski roman na 1002 ekrana". Radilo se o vrcavim tekstovima prepunim humora sa mnogo asocijacija na aktuelne događaje i najzad sam shvatio da su naizgled nepovezani vizuelni ataci u stvari ilustracije teksta koji često bez ilustracija imaju isto onoliko smisla koliko i ilustracije bez teksta. Slike i reči su jednostavno bili neodvojivi!
Neobičnost koju sam primetio na samom početku, često učešće autora koji definitivno pišu drugačije od "vođe projekta", sve se više multipliciralo i najzad pogledah pod naziv:
"Šta vas je dovelo"
Kad tamo, ponuđeni su odgovori:
Slučajnost
Vetrovi interneta
Interesovanje za e-književnost
Izlet u interaktivnost
Želja da se ovde naselim
Neću da ti kažem
More, nosi se u...
Još je zanimljivija bila rubrika:
"Izaberite ulogu"
jer tu je izbor bio sledeći:
Prijatelj
Autor
Ambasador
Koautor
Abronoša
Kritičar
Kritizer
Naseljenik
Sve navedeno
Nešto deveto
Naravno, tada još nisam bio svestan koliko je moja spisateljska veština kilava i pompezno sam se najavio kao "Autor", te poslah Milivoju nekoliko svojih priča.
Posle nekoliko razjašnjenih nesporazuma, sporazumeli smo se da pokušam da se uklopim u radnju romana, koji je već tada prilično odmakao.
Tako sam ja jednu svoju odbačenu pričicu isprepravljao, ne bi li se uklopila u ono što sam pročitao i poslah je.
http://vizant.blogspot.com/2010/12/stevan-sarcevic-suncica-37-nastavak.html
Nikad nisam doznao da li se Milivoj sažalio nad početnikom, ili mu se moj rad zaista dopao, tek, uključio je priču u svoj projekat i predložio mi je da napišem još nešto.
Njegov predlog je na mene delovao otprilike kao kad žabu silite da skoči u vodu - uskoro sam napisao još nekoliko nastavaka koji su u projekat uvedeni, baš kao i nekoliko likovnih radova moje supruge.
Sam projekat "Naseljavanje Vizantije" je u međuvremenu objavljen u štampanom obliku u izdanju "Tardisa"
http://2.***************/-pp6lFALAkxo/TxK_fDn3RsI/AAAAAAAAA9A/dCmtmA1nJfM/s400/Korice+Nas+Viz+Manje.JPG
.
.