Mihailo Milovanović prvi Užički akademski slikar

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
379.650
Milovanović-Selfportrait.jpg

(autoportret)

Mihailo Milovanović ( 1879 — 1941) bio je srpski slikar, vajar i pisac. Slikao je gotovo sve žanrove. Prvi je akademski slikar iz užičkog kraja.

Jedan od osnivača Udruženja likovnih umetnika Srbije, ratni slikar Vrhovne komande srpske vojske u Prvom svetskom ratu, autor čuvenih portreta srpskih vojvoda Radomira Putnika, Živojina Mišića, Stepe Stepanovića i Petra Bojovića, generala Pavla Jurišića Šturma, kralja Petra I Karađorđevića i regenta Aleksandra Karađorđevića.

Milovanović je diplomirao 1909. godine na likovnoj Akademiji u Minhenu, a u zemlju se vratio na početku Balkanskih ratova 1912. kao dobrovoljac. Početak Prvog svetskog rata je dočekao na usavršavanju u Pragu, bio uhapšen i posle bekstva iz praškog zatvora, preko Nemačke, Poljske, Ukrajine, Crnog mora i Rumunije, stigao je da se priključi na ratištu svojoj Drinskoj diviziji i sa srpskom vojskom preživeo njenu golgotu.
 
Izložbe njegovih slika u periodu između dva svetska rata bile su prvorazredan kulturni događaj, a hroničari su zabeležili da je izložba 1938. u paviljonu „Cvijeta Zuzorić“ u Beogradu bila najposećenija postavka u dotadašnjoj istoriji te kuće.

Njegovo slikarstvo karakteriše preplitanje realizma, simbolizma i impresionizma, u dinamičkom procesu stalnih preobražaja i potrage za prepoznatljivim izrazom, lakoća prilagođavanja različitim formama, uz postojano uverenje da je narodna tradicija i izvor i ishodište umetničkog poduhvata.

Zbog poznanstva nemačkog komandanta Užica pukovnika Štokhauzena, sa čijim je ocem studirao u Minhenu, Milovanović je uspeo da oslobodi nekoliko talaca. Zbog ove će veze u vreme „Užičke republike“ Milovanović je uhapšen pod optužbom da je radio za Abver i englesku obaveštajnu službu. Komunisti su ga streljali u Užicu 28. novembra 1941.2007. godine odlukom Okružnog suda u Užicu, Milovanović je rehabilitovan uz obrazloženje da „nije bio ni narodni neprijatelj, ni petokolonaš, te da je streljan iz razloga što nije hteo da pristupi komunistima i materijalno ih pomaže, dakle iz čisto ideoloških i političkih razloga.“
 

Back
Top