Da, skoro savršena žena.
Žena ili muškarac (why not i muškarac?) koji nikad ne dobiju pohvalu za ono koliko se ulažu, nemaju osmeh na licu. Sve postizati, a ne dobiti ni "hvala" - užasno je, a užasan život treba menjati a ne pomiriti se sa njim.
Na ovo sam mislila kad sam rekla da je filozofiranje....i jeste, bar u današnje vreme,
ili se meni samo čini da neki jednostavno ne shvataju da to i nije tako lako, promeniti
život, eeejjjj...nisu to čarape ili pardon gaće...pa ćemo sve to tako lako promeniti
Sve dok se ne bude menjala svest naših ljudi, nema od toga ništa, možemo mi da
želimo, nadamo se, borimo, osnivamo kojekakva udruženja za prava ovog, ili onog, ali
dok se u glavama našeg sveta to nešto ne promeni...sve je to uzalud.
I dalje ćemo imati, nezadovoljne mama, namrgođene tete, frustrirane tete u vrtićima,
još frustriranije učitelje....u školama....a prve dame će nam do tada biti JK, Ceca, Seka..i "naravno Džej"........ono što zaradi neko od njih ne može da zaradi doktor nauka
za 5 godina rada
O čemu mi ovde pričamo, naše žene ustaju zorom ranom, jurcaju od vrtića do posla
i nazad, tamo gde rade 9-10 sati dnevno, masovno se žale da ih neki šefčić svakodnevno
maltretira na ovaj ili onaj način...a onda kad konačno dođe kući...trebala bi da bude
vesela, raspoložena za svoju porodicu...KAKO...ona nije robot ona je samo žena,
majka....koja je premorena, a pritom je godinama žuljala stolicu da bi imala fakultetsku
diplomu koju može mačku o rep da obesi, jer nema posla u struci....ili ako ima retke
su sretnice koje su do istog došle, a da pritom nisu imale DEBELU VEZU.....
Šta da promeni.....kožu u kojoj je:???: