Ми, Хрвати (2)

[Libar]

Kako to da ste danas 90% fašisti?

Pa zar to nije danas moderno u Europi ?

 

[KESH]

Kakav ti je ovo bezvezan trolling moj Đoko.

Izvori za rano srednjovjekovlje u Hrvatskoj uglavnom nisu ništa bolji ni gori od ostatka Europe. Ono što ti spominješ da je mit, dakle Tomislav sproću Bugara, potvrđuju svi povijesni izvori(DAI, Pop Dukljanin, Historia Salonitana) kao i svi povjesničari kako domaći tako i strani(van Antwerp, Curta i drugi). Ono u čemu se svi slažu je da je DAI napuhao jačinu hrvatske vojske, ali niko, pa ni Bugari ne negiraju da se ta bitka odvila i da su spušili(nešto kasnije su dobili drugu bitku).

Tomislav je vladar za kojega se ekstrapolira da je kralj zbog splitskog sabora 925(ili 7 ne mogu se sjetiti) gdje ga papin poslanik oslovljava sa rex dok Mihajla Viševića(Vuševića) oslovljava sa dux. I od tada se svi hrvatski vladari spominju kao rex osim Stjepana Drzislava koji je u jednom kamenom komadu zapisan kao duce magnu ali je kasnije od bizanta dobio krunu-bio je ocigledno njima naklonjeniji.

A ovo da su Mađari "dopustili" da se govori hrvatski je obična budalaština i trolerstvo valjda u cilju poigravanja sa polu pismenim masama, jer znaš ti valjda ipak bolje da bi tako nesto ozbiljno tvrdio.

- - - - - - - - - -

A ovo bulaznjenje o NOB samo u Dalmaciji ne bi spominjao, jbt jedna Istra je samo dala 28 754 borca. U Zagorju je bio korpus NOB-a. Vidi malo popise poginulih iz npr Krapine i sl.

Glupe su te šanerske priče.

U lijepoj nashoj je zabranjeno sve sto ima veze sa NOB-om.

Tako da su te price o rvatima partizanima obicne bajke.

Rvati su branili fasizam duze od Njemaca.

 

[Andra Potocic]

Svako raspravljanje s Hrvatima je besmisleno. Oni su prihvatili vjeru, politiku i vlast Rima-Beca, i bas kao sto su se Rim-Bec sukobili sa Srbima, tako isto i oni. Dakle, oni su prevjerili. konvertirali, potcinili se tom "duhu" Rim-germani (fasizmu). Oni jesu nas narod, nasih korijena, nase teritorije, nisu "izmisljeni", oni postoje - ali u svjetlu rimske politike koji im namece svoj fasisticki karakter, odnosno karakter "svetog rimskog carstva". Rim namece svoj karakter i Ukrajini, iako je Ukrajina pravoslavna, ali kroz 100, 200 ili 500 godina, malo po malo postace katolici. Isto se pokusava s Crnom Gorom, koja isto kao i Dubrovnik, prvo dobija neku svoju "specificnost", nezavisnost, a onda s vremenom postaju - Hrvati. Nazalost, mi Srbi cesto prihvatamo sto - svjetska propaganda propagira, a dovoljno je da se udruze London i Rim - i 90% svijeta ce prihvatiti sto oni ispropagiraju, jer njihov uticaj je enorman, nezamisliv za obicnog covjeka. Primjer je "demokracija" 90-ih, to mora da ima korijen u "krstaskim ratovima" kad se papa udruzivao s protestantima, pa su sirili vjeru(carstvo) i pljackali. Ovaj put su naftu pokrali, a ratovi od Ukrajine, Gruzije, pa do Libije, Sirije, sjevera afrike, sto bas oznacava granice "rimskog carstva". Svi ti politicki "talasi" dolaze "odozgo" iz jakih svjetskih centara,a ne od Srba ili Hrvata, mi samo prihvatamo ili ne prihvatamo, to bas i nije nasa politika, pa se koljemo ko zvijeri, jer u tome nista ne vidimo ljudsko, nase. Sama "demokracija" je isto sto i komunizam, plasirana da rusi vlade, drzave, pracena propagandom o najvecim ljudskim pravima i ekonomskom blagostanju, da bi posle rusenja vlade zavladale lopovske strasti, otimacina, zbog cega je u stvari i plasirana "demokracija" ili komunizam. Uobicajen, obicajni zivot naseg naroda je unisten, unistena je nasa kultura, kakva takva, ali u toj kulturi se prepoznaje - nas covjek.

 

[Libar]

U lijepoj nashoj je zabranjeno sve sto ima veze sa NOB-om.

Tako da su te price o rvatima partizanima obicne bajke.

Rvati su branili fasizam duze od Njemaca.

Istina, i sto je frustrirajuce,oni u svemu tome ne vide nista loseg.

 

[Zarathustra]

Istina, i sto je frustrirajuce,oni u svemu tome ne vide nista loseg.

Međutim, vidiš li ti koga navodi tvoj sunarodnik polu Čakovčanin polu Ličanin kao plejadu hrvatske gordosti u Drugom světskom ratu:

Pa jesi nepismen ili šta?

A viđe ga, Rvat'ne, vodio nas (i vas) preko vode do slobode...

A viđe još jednog:

A viđe još jednog:

I još:

A tek ovaj, e taj je imao muda k'o košarkaške lopte:

A ovaj, za tog sigurno nisi nikad čuo, a sigurno si pojeo koju čokoladicu s njegovim imenom, Zagorec, poginuo je u uličnim borbama s ustašama u Karlovcu:

Nemate vi ljudi pojma...

Da li se ti lipi moj slažeš sa tim stanovištem i setom vrědnosti ?

 

[GeorgeV]

Kakav ti je ovo bezvezan trolling moj Đoko.

Izvori za rano srednjovjekovlje u Hrvatskoj uglavnom nisu ništa bolji ni gori od ostatka Europe. Ono što ti spominješ da je mit, dakle Tomislav sproću Bugara, potvrđuju svi povijesni izvori(DAI, Pop Dukljanin, Historia Salonitana) kao i svi povjesničari kako domaći tako i strani(van Antwerp, Curta i drugi). Ono u čemu se svi slažu je da je DAI napuhao jačinu hrvatske vojske, ali niko, pa ni Bugari ne negiraju da se ta bitka odvila i da su spušili(nešto kasnije su dobili drugu bitku).

Pa, to sam i rekao...

Što se tiče bitke sa Bugarima, tačno je da ima nekoliko izvora koji je spominju (osim Dukljanina, ima prevod kući, pa nisam to našao, ali možda grešim) Međutim, nigde nema dokaza koji tu bitku dovode u vezu sa Tomislavom. Ta Tomislavova pobeda nad Bugarima (ne negiram hrvatsku pobedu nad Bugarima) je konstrukcija hrvatske romantičarske istoriografije 19. veka.

Tomislav je vladar za kojega se ekstrapolira da je kralj zbog splitskog sabora 925(ili 7 ne mogu se sjetiti) gdje ga papin poslanik oslovljava sa rex dok Mihajla Viševića(Vuševića) oslovljava sa dux. I od tada se svi hrvatski vladari spominju kao rex osim Stjepana Drzislava koji je u jednom kamenom komadu zapisan kao duce magnu ali je kasnije od bizanta dobio krunu-bio je ocigledno njima naklonjeniji.

925. Zanimljivo je da za Tomislava nisu još nađeni nikakvi tragovi "u kamenu" nikakva zadužbina, ploča, nešto...što postoji za hrvatske vladare pre i posle njega.

A ovo da su Mađari "dopustili" da se govori hrvatski je obična budalaština i trolerstvo valjda u cilju poigravanja sa polu pismenim masama, jer znaš ti valjda ipak bolje da bi tako nesto ozbiljno tvrdio.

Pa, fakat je da je zvanični jezik hrvatskog Sabora do 1840. i neke bio latinski. Hrvatskim je prvi put u Saboru na zvaničnom obraćanju progovorio Sakcinski 1843-će godine, upravo zahtevajući da hrvatski jezik bude zvaničan u hrvatskom Saboru......1847-me, posle 4 godine, to je i omogućeno.

A ovo bulaznjenje o NOB samo u Dalmaciji ne bi spominjao, jbt jedna Istra je samo dala 28 754 borca. U Zagorju je bio korpus NOB-a. Vidi malo popise poginulih iz npr Krapine i sl.

Glupe su te šanerske priče.

Pročitaj malo bolje šta sam napisao, i u kom kontekstu.

 

[Kroasanije]

Kako to da ste danas 90% fašisti?

Ko je to odredio? Dačić, Vučićević i Vulin?

 

[црна брада]

Ko je to odredio? Dačić, Vučićević i Vulin?

Oni su 3,14čke, ne smeju to da kažu.

- - - - - - - - - -

Hrvatska je ušla u zadnji stadij domoljubnog ludila

Ako je vjerovati razvikanom narativu hrvatske nacionalističke desnice, Republiku Hrvatsku - za koju oni naravno nikad ne govore da je republika - stvorili su Franjo Tuđman, HDZ, branitelji i Katolička crkva. Dijete koje je porodila takva ekipa je već samo po sebi po svojoj domoljubnoj genetici upitno za dugoročno preživljavanje (kad su geni kameni, a ne ljudski, onda rezultat izgleda ovako!), a stvari su se još više pogoršale zbog toga što su ti navodni roditelji neovisne Hrvatske istu više puta ispustili na glavu, primjerice u slučaju pljačkaške privatizacije, nepoštivanja ljudskih prava, toleriranja ratnih zločina itd.
RH nastala kao produkt prirodnog bluda Tuđmana, tj. HDZ-a kao ekstenzije njegove ideologije i Katoličke crkve, jednostavno nikad nije imala šanse biti normalna i moderna europska država, o kakvoj je početkom devedesetih sanjala većina hrvatskih građana. RH je mogla jedino postati suluda, nacionalistička, klerikalna, osiromašena tvorevina, iz koje ljudi masovno bježe, jer je od samog početka nasađena krivo i inficirana spomenutim patologijama.

Kod trulih temelja ne pomaže renoviranje fasade
To nije moglo spriječiti ni renoviranje fasade koje se ponekad čak vrlo uspješno provodilo nakon Tuđmanove smrti, jer lijepa fasada ne rješava problem trulih temelja. Dapače, nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju se pokazalo da treba samo pet godina da se cijela ta fasada europske Hrvatske posve demolira, da nam se ukaže ono originalno nacionalističko ruglo i da značajan dio hrvatskog društva i institucija potone u nevjerojatno nacionalističko ludilo.
Ovih dana se čini kao da smo prošli na drugu stranu ogledala, da je u Hrvatskoj sjever postao jug, a crno je bijelo. U saboru republike u čijem ustavu se navodi ZAVNOH kao jedan od izvorišta hrvatske državnosti izložena je smiješno loša slika na kojoj se nalazi ustaški pozdrav "Za dom spremni", Branimir Glavaš tuži ljude koji ga nazivaju ratnim zločincem, a državne institucije poput MUP-a i MORH-a medijima šalju priopćenja u kojima manično baljezgaju o slavnoj ratnoj prošlosti umjesto da činovnički suho argumentiraju i demantiraju činjenicama.

Suludo priopćenje MORH-a
Najbolji primjer tog zadnjeg stadija hrvatskog domoljubnog ludila svakako je priopćenje koje je poslao MORH u povodu novinarskog upita oko priče da su ročnica i instruktor HV-a svoj izlet na hodočašće odlučili zaključiti, kako se čini, konzumiranjem alkohola i ljubavnim klinčem na sjedištu autobusa.

Riječ je zapravo o toploj ljudskoj priči, jer tko se normalan ne bi nakon dosade katoličke mise i forme hodočašća ne bi poželio napiti i poseksati? Pa to je prava duhovna obnova nakon što si satima morao slušati meketanje s oltara u uvjerenju kako ćeš kroz žvakanje hostije doista sažvakati tijelo pokojnog Isusa Krista.
Dakle, evo što MORH odgovara na upit o “nedoličnom ponašanju ročnice i instruktora HV-a”, doista vrijedi citirati cijelo službeno priopćenje:
"Pobjednička Hrvatska vojska je od samog svog stvaranja institucija u koju hrvatski narod ima najveće povjerenje. Jaka Hrvatska vojska mnogima je trn u oku.

Kao takva izložena je stalnim pokušajima dijela medija da senzacionalističkim prikazivanjem određenih događaja umanje njezinu važnost, demotiviraju njezine pripadnike i prikažu ih u negativnom kontekstu. Naravno da Hrvatska vojska kao dio društva nije izuzeta od pojedinih događaja koji odstupaju od uobičajenog i prihvatljivog. Za ministra obrane neprihvatljiv je i najmanji stegovni prekršaj, koji se u skladu sa zakonskim propisima sankcionira. Tako to radi uređeni sustav kakav je Hrvatska vojska.

Nemamo razloga ništa skrivati, ali nećemo dozvoliti bilo kome da od "muhe pravi medvjeda".

Poštujemo interes javnosti i medija, ali i tražimo objektivno i neselektivno izvješćivanje, u cilju zaštite digniteta i časti najvećeg dijela pripadnika Hrvatske vojske koji su i danas jamac sigurnosti, mira i suvereniteta Republike Hrvatske. Što se tiče upoznavanja javnosti o događajima u MORH-u, sve što je bitno javnost zna, a dozvolit ćete i nama da vodimo sustav i preuzimamo odgovornost."
Toliko histerije, toliko neprijateljstva, toliko agresije, toliko domoljubnog ludila u tako malo teksta - to je Hrvatska u 2018. godini, to su hrvatske institucije.

Samoubojstvo kao vrhunac hrvatskog domoljublja

Događaj koji je u medijskom smislu zabavna vjestica MORH je svojim manijakalnim i grandomanskim odgovorom uspio uzdići do razine “zaštite digniteta i časti”, do razine prijetnje za famoznu “Hrvatsku vojsku”, do teorija zavjere o tome kako nekakva neprecizirana peta kolona rovari i podmeće. A riječ je o tome je li se dvoje pripitih ljudi pohvatalo na sjedištu u autobusu!
Ovaj odgovor MORH-a nažalost nije izuzetak od pravila nego je paradigmatski primjer kako izgleda živjeti u Hrvatskoj koja je ušla u zadnji stadij domoljubnog idiotizma, u posve sluđenoj Hrvatskoj u kojoj značajan dio stanovništva, medija i političke scene iskreno misli da smo u stanju permanentne ugroze od strane nemoćnih i normalnih, ne prepoznavajući naravno da je njihova nacionalistička paranoja najveća prijetnja za Hrvatsku.
U tom stanju domoljubne psihoze sve je izvrnuto naglavce, pa se kao najveći heroji jedne nominalno katoličke nacije guraju samoubojice poput Zvonka Bušića i Slobodana Praljka. Sprašiti sebi metak u glavu ili popiti otrov uživo u televizijskom prijenosu je novi vrhunac domoljublja. Ako to nije ludilo, onda što je kvragu ludilo? I ako je to uzor domoljublja koji nam domoljubi nude, pa zašto su ti domoljubi još živi?

Gdje je bio priziv savjesti dok se Hrvatsku pljačkalo u privatizaciji?
Stoga i nije iznenađujuće što je stanovita ljekarnica iz Zagreba zaključila da joj savjest ne dozvoljava prodati ženi kontracepcijske pilule. Takva savjest nije imala problema s privatizacijskom pljačkom, s deložiranjem susjeda, s ratnim zločinima, s trostrukim krečenjem tunela, s time da se rehabilitira ustašluk i da se organizira jedan cijeli referendum kako bi se LGBT građanima poručilo da su manje vrijedni, ali ima s kontracepcijskim pilulama.

Ili da nogometni reprezentativac bahato Dejan Lovren hrvatskoj javnosti poručuje da "izgrade nacionalni stadion ili uzmu lopate i iskopaju nešto drugo ako neće stadion". Čovjek čija je ključna životna kvalifikacija udaranje lopte nogom i ponekad glavom nam objašnjava da si iskopamo grob ako nećemo njemu sagraditi stadion za koji je uvjeren da ga zaslužuje i da mu ga hrvatski građani i njihov porezni novac duguju.

Ako to nije moralni i domoljubni idiotizam, što je? Kakve su to vrijednosti i kakav je to svjetonazor koji nema problema ili se lako aranžira s pojavama koje se u cijelom svijetu smatraju malignima dok osjeti priziv savjesti jer netko želi kupiti kontracepcijske pilule? Ili da si iskopamo grobove ako nećemo ulupati stotine milijuna kuna u novi nogometni stadion u zemlji u kojoj trećina ljudi živi u siromaštvu ili na rubu siromaštva?

Trošenje milijuna na avionske kante iz Izraela, vjeroučitelje koji djecu vode osuđejim ubojicama na predavanje, prekidanje predstave na kojoj su srednjoškolci zbog par seksi scena da ne spominjem. Primjera tog zadnjeg stadija ludila je pregršt, to je većinski sadržaj svakodnevice u Hrvatskoj.

Domoljublje još jedino ima smisla tretirati kao predmet poruge
U Hrvatskoj neće biti sreće, napretka i života sve dok vladajuća domoljubna psihoza i pripadajući joj idiotizam ne budu pobijeđeni i ismijani kao što zaslužuju. Možda je najveća pogreška normalnih Hrvata bila što su sve te gluposti uzimali kao nešto ozbiljno, što se treba racionalno analizirati, što bi se moglo srediti edukacijom i argumentiranom raspravom. Pokušalo se, nije uspjelo.
Sada nam je preostalo da svaki sljedeći put kad netko u najnovijoj epizodi domoljubne manije spomene priziv savjesti ili dignitet Domovinskog rata nepristojno uperimo u njih kažiprst i opalimo se smijati. Domoljubni idiotizam je poprimio tolike razmjere da jedino ima smisla tretirati ga kao hodajući vic i kao predmet poruge kojem se nikako ne smije pokoravati niti ga ozbiljnošću legitimirati kao validnog. Možda ni to neće uspjeti vratiti nas na pravu stranu ogledala, ali ćemo barem umrijeti s osmijehom slobode na licu.

 

[Kroasanije]

Oni su 3,14čke, ne smeju to da kažu.

- - - - - - - - - -

Hrvatska je ušla u zadnji stadij domoljubnog ludila

Ako je vjerovati razvikanom narativu hrvatske nacionalističke desnice, Republiku Hrvatsku - za koju oni naravno nikad ne govore da je republika - stvorili su Franjo Tuđman, HDZ, branitelji i Katolička crkva. Dijete koje je porodila takva ekipa je već samo po sebi po svojoj domoljubnoj genetici upitno za dugoročno preživljavanje (kad su geni kameni, a ne ljudski, onda rezultat izgleda ovako!), a stvari su se još više pogoršale zbog toga što su ti navodni roditelji neovisne Hrvatske istu više puta ispustili na glavu, primjerice u slučaju pljačkaške privatizacije, nepoštivanja ljudskih prava, toleriranja ratnih zločina itd.
RH nastala kao produkt prirodnog bluda Tuđmana, tj. HDZ-a kao ekstenzije njegove ideologije i Katoličke crkve, jednostavno nikad nije imala šanse biti normalna i moderna europska država, o kakvoj je početkom devedesetih sanjala većina hrvatskih građana. RH je mogla jedino postati suluda, nacionalistička, klerikalna, osiromašena tvorevina, iz koje ljudi masovno bježe, jer je od samog početka nasađena krivo i inficirana spomenutim patologijama.

Kod trulih temelja ne pomaže renoviranje fasade
To nije moglo spriječiti ni renoviranje fasade koje se ponekad čak vrlo uspješno provodilo nakon Tuđmanove smrti, jer lijepa fasada ne rješava problem trulih temelja. Dapače, nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju se pokazalo da treba samo pet godina da se cijela ta fasada europske Hrvatske posve demolira, da nam se ukaže ono originalno nacionalističko ruglo i da značajan dio hrvatskog društva i institucija potone u nevjerojatno nacionalističko ludilo.
Ovih dana se čini kao da smo prošli na drugu stranu ogledala, da je u Hrvatskoj sjever postao jug, a crno je bijelo. U saboru republike u čijem ustavu se navodi ZAVNOH kao jedan od izvorišta hrvatske državnosti izložena je smiješno loša slika na kojoj se nalazi ustaški pozdrav "Za dom spremni", Branimir Glavaš tuži ljude koji ga nazivaju ratnim zločincem, a državne institucije poput MUP-a i MORH-a medijima šalju priopćenja u kojima manično baljezgaju o slavnoj ratnoj prošlosti umjesto da činovnički suho argumentiraju i demantiraju činjenicama.

Suludo priopćenje MORH-a
Najbolji primjer tog zadnjeg stadija hrvatskog domoljubnog ludila svakako je priopćenje koje je poslao MORH u povodu novinarskog upita oko priče da su ročnica i instruktor HV-a svoj izlet na hodočašće odlučili zaključiti, kako se čini, konzumiranjem alkohola i ljubavnim klinčem na sjedištu autobusa.

Riječ je zapravo o toploj ljudskoj priči, jer tko se normalan ne bi nakon dosade katoličke mise i forme hodočašća ne bi poželio napiti i poseksati? Pa to je prava duhovna obnova nakon što si satima morao slušati meketanje s oltara u uvjerenju kako ćeš kroz žvakanje hostije doista sažvakati tijelo pokojnog Isusa Krista.
Dakle, evo što MORH odgovara na upit o “nedoličnom ponašanju ročnice i instruktora HV-a”, doista vrijedi citirati cijelo službeno priopćenje:
"Pobjednička Hrvatska vojska je od samog svog stvaranja institucija u koju hrvatski narod ima najveće povjerenje. Jaka Hrvatska vojska mnogima je trn u oku.

Kao takva izložena je stalnim pokušajima dijela medija da senzacionalističkim prikazivanjem određenih događaja umanje njezinu važnost, demotiviraju njezine pripadnike i prikažu ih u negativnom kontekstu. Naravno da Hrvatska vojska kao dio društva nije izuzeta od pojedinih događaja koji odstupaju od uobičajenog i prihvatljivog. Za ministra obrane neprihvatljiv je i najmanji stegovni prekršaj, koji se u skladu sa zakonskim propisima sankcionira. Tako to radi uređeni sustav kakav je Hrvatska vojska.

Nemamo razloga ništa skrivati, ali nećemo dozvoliti bilo kome da od "muhe pravi medvjeda".

Poštujemo interes javnosti i medija, ali i tražimo objektivno i neselektivno izvješćivanje, u cilju zaštite digniteta i časti najvećeg dijela pripadnika Hrvatske vojske koji su i danas jamac sigurnosti, mira i suvereniteta Republike Hrvatske. Što se tiče upoznavanja javnosti o događajima u MORH-u, sve što je bitno javnost zna, a dozvolit ćete i nama da vodimo sustav i preuzimamo odgovornost."
Toliko histerije, toliko neprijateljstva, toliko agresije, toliko domoljubnog ludila u tako malo teksta - to je Hrvatska u 2018. godini, to su hrvatske institucije.

Samoubojstvo kao vrhunac hrvatskog domoljublja

Događaj koji je u medijskom smislu zabavna vjestica MORH je svojim manijakalnim i grandomanskim odgovorom uspio uzdići do razine “zaštite digniteta i časti”, do razine prijetnje za famoznu “Hrvatsku vojsku”, do teorija zavjere o tome kako nekakva neprecizirana peta kolona rovari i podmeće. A riječ je o tome je li se dvoje pripitih ljudi pohvatalo na sjedištu u autobusu!
Ovaj odgovor MORH-a nažalost nije izuzetak od pravila nego je paradigmatski primjer kako izgleda živjeti u Hrvatskoj koja je ušla u zadnji stadij domoljubnog idiotizma, u posve sluđenoj Hrvatskoj u kojoj značajan dio stanovništva, medija i političke scene iskreno misli da smo u stanju permanentne ugroze od strane nemoćnih i normalnih, ne prepoznavajući naravno da je njihova nacionalistička paranoja najveća prijetnja za Hrvatsku.
U tom stanju domoljubne psihoze sve je izvrnuto naglavce, pa se kao najveći heroji jedne nominalno katoličke nacije guraju samoubojice poput Zvonka Bušića i Slobodana Praljka. Sprašiti sebi metak u glavu ili popiti otrov uživo u televizijskom prijenosu je novi vrhunac domoljublja. Ako to nije ludilo, onda što je kvragu ludilo? I ako je to uzor domoljublja koji nam domoljubi nude, pa zašto su ti domoljubi još živi?

Gdje je bio priziv savjesti dok se Hrvatsku pljačkalo u privatizaciji?
Stoga i nije iznenađujuće što je stanovita ljekarnica iz Zagreba zaključila da joj savjest ne dozvoljava prodati ženi kontracepcijske pilule. Takva savjest nije imala problema s privatizacijskom pljačkom, s deložiranjem susjeda, s ratnim zločinima, s trostrukim krečenjem tunela, s time da se rehabilitira ustašluk i da se organizira jedan cijeli referendum kako bi se LGBT građanima poručilo da su manje vrijedni, ali ima s kontracepcijskim pilulama.

Ili da nogometni reprezentativac bahato Dejan Lovren hrvatskoj javnosti poručuje da "izgrade nacionalni stadion ili uzmu lopate i iskopaju nešto drugo ako neće stadion". Čovjek čija je ključna životna kvalifikacija udaranje lopte nogom i ponekad glavom nam objašnjava da si iskopamo grob ako nećemo njemu sagraditi stadion za koji je uvjeren da ga zaslužuje i da mu ga hrvatski građani i njihov porezni novac duguju.

Ako to nije moralni i domoljubni idiotizam, što je? Kakve su to vrijednosti i kakav je to svjetonazor koji nema problema ili se lako aranžira s pojavama koje se u cijelom svijetu smatraju malignima dok osjeti priziv savjesti jer netko želi kupiti kontracepcijske pilule? Ili da si iskopamo grobove ako nećemo ulupati stotine milijuna kuna u novi nogometni stadion u zemlji u kojoj trećina ljudi živi u siromaštvu ili na rubu siromaštva?

Trošenje milijuna na avionske kante iz Izraela, vjeroučitelje koji djecu vode osuđejim ubojicama na predavanje, prekidanje predstave na kojoj su srednjoškolci zbog par seksi scena da ne spominjem. Primjera tog zadnjeg stadija ludila je pregršt, to je većinski sadržaj svakodnevice u Hrvatskoj.

Domoljublje još jedino ima smisla tretirati kao predmet poruge
U Hrvatskoj neće biti sreće, napretka i života sve dok vladajuća domoljubna psihoza i pripadajući joj idiotizam ne budu pobijeđeni i ismijani kao što zaslužuju. Možda je najveća pogreška normalnih Hrvata bila što su sve te gluposti uzimali kao nešto ozbiljno, što se treba racionalno analizirati, što bi se moglo srediti edukacijom i argumentiranom raspravom. Pokušalo se, nije uspjelo.
Sada nam je preostalo da svaki sljedeći put kad netko u najnovijoj epizodi domoljubne manije spomene priziv savjesti ili dignitet Domovinskog rata nepristojno uperimo u njih kažiprst i opalimo se smijati. Domoljubni idiotizam je poprimio tolike razmjere da jedino ima smisla tretirati ga kao hodajući vic i kao predmet poruge kojem se nikako ne smije pokoravati niti ga ozbiljnošću legitimirati kao validnog. Možda ni to neće uspjeti vratiti nas na pravu stranu ogledala, ali ćemo barem umrijeti s osmijehom slobode na licu.

Ovo bi trebalo biti dokaz da smo "90% fašisti?" to šta se dvoje vojnika poiebalo i šta Lovren mekeće o stadionu?

Meanwhile in Serbia premijerka Brnabić negira genocid u Srebrenici i dobija oštar bitch-slapping od određenih ambasada i čiča Ratko se javlja na televiziju sa javnom frekvencijom.

 

[Акај]

Evo ponovo

16:50

И?

Опет ништа нисте схватили

 

[bakonja]

" DECO MOJA, AKO PADNETE USTAŠAMA U RUKE, SAMI SEBI PRESUDITE
Hrvati su se smejali dok su zaklane ljude bacali u jamu!
Ovo je priča Marije po kojoj su padala creva i krv ubijenih Srba! (FOTO)

Kazivanje Marije Počuče, Vujkanove, koja je bila bačena u Jarčju jamu, izvukla se iz nje i uspela da preživi

Milica Matić, rođena Počuča iz Divosela zapisala je potresnu, istinitu priču, kazivanje svoje majke Marije Počuče, Vujkanove koja je sa 75 svojih komšija Divoseljana bačena u Jarčju jamu na severnom delu Velebita 06.08.1941. godine u vreme pokolja srpskog naroda u Divoselu.

U "pročešljavanju" Velebita u vreme pokolja u Divoselu 05. augusta 1941. godine, ustaše su skupili oko stotinjak Divoseljana, ostatak nezaklanog naroda koji je pronađen sakriven po šumarcima i vododerinama, uglavnom žena i dece i poveli ih na „put spasa“ na Alanak. Jeziva sećanja iz ovoga pakla, ispričali su desetorica preživelih, koji su se uspeli izvući iz Jarčje jame i preživeti ovaj zločin, kako bi živima i istoriji preneli istinu o paklu Jarčje jame i pokolja u Kruškovačama, u Divoselu.

Ispovest Marije Počuče, Vujkanove, koja je bila bačena u Jarčju jamu, izvukla se iz nje i uspela da preživi, donosimo autentično, upravo onako kako je u svojoj ispovesti u poznim godinama iznela u svojim sećanjima.

Njeno kazivanje zapisala je ćerka Milica Počuča :

Ušla sam u bajtu (tako se kod nas zvala letna kuhinja) i zatekla majku vrlo zamišljenu.
Sedila je na krevetu ne mareći za nered oko sebe, a bore na čelu duboko su joj se urezale u staračko lice. Prišla sam joj oprezno, kako sam to uvek činila i upitala je već uobičajeno:
"Mama, da li te što boli?".
Odgovorila mi je: "
Što bi me bolilo", a iste one bore ostale su na čelu i dalje.
"Mama, nešto ti jeste", rekla sam, nežno joj stavivši ruku preko uskih, mršavih ramena.

„Nije mi ništa“, odgovorila je i dalje zabrinuta, „ali mi se ne dopada što se taj narod počeo deliti“.
Htela sam da joj odagnam te teške misli, i stupila sam s njom u dijalog.
„Mama, sve će to biti dobro“, rekla sam joj.
Narod se više ne može podeliti. Srbi i Hrvati već, toliko godina žive zajedno, zajedno rade, druže se, pomažu jedni drugima.
Zajedno svetkuju i svatuju, udaju se i žene. Decu rađaju. Nemoguće je, rekla sam joj, da se više ikada ponovi 1941.godina.
„Ali, nastavila je ona dalje, meni se ovaj Kuzman ne dopada“.
„Koji mama, Kuzman, ili možda misliš na Tuđmana ?“.

...


Duboko sam razmišljala i shvatila sam da moja majka misli na Tuđmana i HDZ. Mama je oštro reagovala. Shvatila sam što to znači kada je moja majka govorila: „Kriv je onaj ko deli narod i unosi mržnju među ljude, vi to ne možete shvatiti, koji niste to zlo doživeli. Ne daj Ti Bože, ni sanjati, a kamo li proći mojim stopama. Ne daj Bože, ni najvećem dušmaninu da vidi kako se kolju ljudi i deca, a ne da i sam budeš klan i u jame bacan“. Zastala je , očiju navlaženih suzama i dodala:

„Deco moja, ako vidite da ćete pasti ustašama u ruke, sami sebi sudite, na bilo koji način“. Tu joj je zadrhtao starački glas.
Pogledale smo se bez reči, razumele smo se bez teksta.
Iako nisam verovala mojoj majci da je moguće da se desi 41. godina, desila se.
Desilo se da je Divoselo ponovo spaljeno, porušeno i uništeno, da su Divoseljani, mirni i dobroćudni ljudi ponovo doživeli 1941. godinu.
Klanje, ubijanje, jauk i lelek dostigao je svakog onog ko je ostao na svom kućnom pragu čekati sudbinu sudnjega dana. Divoselo je sravnjeno sa zemljom.

...

Tako je potrajalo sve do osmog meseca. Ustaše su odlučile poklati srpski narod Divosela, etnički očistiti, selo spaliti, zbrisati sa lica zemlje, a ono što se moglo odvući, ugrabiti sebi. Selom je pukao glas: „Narode, bežite, ustaše poklaše“. Osvanuo je 2. augusta 1941. godine. Narod se uzmeo. Svako zna da nekud mora bežati, a ne zna kamo će, i kuda će. Beži se. Beži veliko i malo, ljudi i stoka. Sve je nagrnulo prema Velebitu, prema Kruškovačama. Narod posrće, zapliće se u grane, deca plaču, padaju, vrište.

a sam izbegla sa svekrvom i troje nejake dece u zbeg u Kruškovače, /lokacija između Debele glavice i Visočice, gde se nalazilo mnogo naroda iz Divosela, Čitluka i Ornica. Pao je mrak. Zbili smo se jedno do drugog u ovu uvalu podno Velebita i tu zanoćili. Noć crna, tamna i neizvesna pritisnuta tišinom kroz koju se čulo samo disanje usnule, izmučene dece.
Prostrli smo im komadiće robe koje smo u trku dohvatili bežeći iz svojih kuća. To im je bila postelja.
Mi odrasli, tek smo malo podremali, naslonjeni svako o svoje drvo. Oko nas tama, iznad nas golo nebo, u nama strah, neizvesnost.

Tu smo ostali i celi drugi dan i drugu noć. Zaklon nam je izgledao siguran i nije se isplatilo micati i otkrivati položaj. Drugu je noć padala kiša. I nebo je proplakalo na bedu nas paćenika. Bilo je hladno. Mokri smo i pokisli. Deca cvokoću i plaču. Cedimo ono malo pokisle robe i navlačimo nanjih, a i sami dršćemo od hladnoće. Podvlačimo se ispod krava svezanih u grmove, da iz gladnih životinja istisnemo koju kap toploga mleka i njime okrepimo nejač.

Ujaka Nikoletinu i još neke muškarce su odmah ubili, a nas su odagnali u svoj logor u Kruškovače, gde su prikupili sve one koji su pronađeni živi u šumi.
Tu je nastao pokolj i krvavo orgijanje.
Tuklo se i ubijalo čime se stiglo.
Žrtva je birana preme ustaškim prohtevima za mučenjem.
Gledala sam svojim očima batinanje, klanje i mučenje svake vrste, a ja i deca od straha od zemlje odskačemo.
Svi koji su bili malo više ranjeni odmah su na mestu ubijani.
Tu su se častili i veselili se svojoj dobro obavljenoj raboti. Tako su dovodil
i svezani narod pohvatan po vrletima Velebita i slavili. Ustaške pesme nadjačavale su plač gladne i izmučene dece. Svakog časa bilo nas je više. Do pred počitak sunca skupili su nas oko sto dvadaset žena i dece i oko pedesetak muškaraca. Svi muškarci su bili svezani. Sumrak je ovio tužni Velebit i dušu je sve teže pritiskala noć. Iz logora su odvojili muškarce od žena i dece i sve ih pobili.
Nama su održali govor.
Pitali su nas zašto smo bježali iz svojih kuća jer, rekoše da smo ostali kod kuća ništa nam se ne bi desilo.

„Za sve zlo su“, rekoše, „krivi vaši ljudi jer se ne pokoravaju vlastima, a vlasti se mora pokoravati ma kakva ona bila. Ko je prav nije trebao bežati od kuća, a onaj kome je neko od sinova, braće ili muževa učinio nešto protiv ove države neka zna da neće uteći. Sad vam je kod kuća sve uništeno. Vidite li koliko je tu naroda poginulo. Sve zato što ste bežali“.
Jadnim glasom zarobljenika rekli smo da ne znamo ko je kriv, samo da vidimo što se radi pa smo morali bežati.
Dubokim glasom ubice dreknu jedan:
„Jeste li ikada upoznali da vlast koja je god došla ubija narod, jer što će joj zemlja ako nema naroda“.

Kad su se ustaše dovoljno nasladile našim mukama, vrata konobe su se širom otvorila.
Postrojili su nas i rekli da se spremamo za Gospić.
Nismo im verovali. Tek što smo pošli, okrenuše nas u Velebit.
...
Padamo, klecamo, dižemo se, idemo. Vučemo bosu decu.
Ka jami smo išli svi, jedan do drugoga, a ustaše oko nas i nikuda se nije moglo pobeći.
U koloni nas je bilo sedamdeset osam. „Sjednite“, naredio je jedan ustaša. Sjeli smo. Posedaše i deca. Niko ni reči. Zamukli smo. Mala Milka priljubila se uza me i nečujno jeca. Nejač u naramku. Mali Branko u mojemu, a Dušanka u svekrvinom. Niti plaču, niti se smeju, niti viču.
Pružaju bespomoćno svoje ručice tražeći spas.
Bradica im se skuplja u grč i trese se.
Onda se iza nas iskesi Ivulj. Bila mu je smešna naša nevolja.
Sava Dušanova skide šal oko glave, baci ga na Ivulja i reče mu:
„Na ti Ivulje šal, meni više neće trebati“.
Šal je pao na tlo gde su ga zgazile krvave Ivuljove čizme.
Ponovio je:
„Ti ćeš ih klati“.
Ovaj jeodgovorio:
“Ja ih neću ni bosti ni klati. Ja to ne mogu“.
Drugi se javi:
„Ja ću ih“.
Zapovednik prihvati i opet naredi onome prvom:
„Ti ćeš ih onda voditi“.
Ovaj mu odgovori:
„Ja ih neću ni vodit`. Ja ih se neću ni dotaknuti“.
Opet se jedan javi:
„Ja ću ih“.
Tako formiraše grupu za klanje.
Pred nama su bljeskali noževi. Bili su svinuti na vrhu. Pravi koljački.
Krenuše prve žrtve.
Svuda uokolo ustaša do ustaše.
Njih dvojica zgrabiše prvu ženu, a druga dvojica drugu. Dva su čekala na rubu jame igrajući se dugačkim koljačkim noževima.
Privedoše jadnu ženu.
Dvojica je pregnuše, treći zasuka rukave i zabi nož duboko u leđa žene. Ona jauknu.
Ustaša istegnu krvavi nož i nastavi tako još pet, šest puta.
Ona dvojica je odgurnuše i ona se skotrlja niz liticu u ždrelo jame. Odzvanjali su tupi udarci tiela koje je nastajalo u bezdanoj provaliji. Niz dugačku oštricu noža slivače su guste kapi krvi

Zamračilo mi se. Privlačim svoje troje dece bliže sebi.
Čvrsto ih stežem, a niz lice cure suze.
Plakala su i deca.
Davi me u grudima, steže u vratu.
Deca vrište:
„Mama, mama“.
„Bože pomozi“, otimao se vapaj.

...
U jami sam. Jama smrti. Dočekale su me na brklje nabodene žrtve. Ustavila sam se na jednoj kosoj litici i na narodu koji je stenjao u mukama. Pala sam u sedeći položaj, leđima naslonjena na stenu. Noge su mi do koljena propale kroz narod. Pogled mi okrenut ravno ka ustašama. Nisam izgubila svest. ..."...

https://www.alo.rs/vesti/drustvo/hr...la-creva-i-krv-ubijenih-srba-foto/197026/vest

 

[Darth Vader]

Ovo bi trebalo biti dokaz da smo "90% fašisti?" to šta se dvoje vojnika poiebalo i šta Lovren mekeće o stadionu?

Meanwhile in Serbia premijerka Brnabić negira genocid u Srebrenici i dobija oštar bitch-slapping od određenih ambasada i čiča Ratko se javlja na televiziju sa javnom frekvencijom.

Haški sud je politička organizacija a tkz srebrenički genocid ne postoji.Isto tako ne postoji ni UZP a pokojni Praljak je umro nevin.
To su činjenice.Takođe činjenica je da je hrvatsko društvo duboko bolesno.Jedan od pokazatelja vam je mali Hasan.Drugi je puštanje svog naroda niz vodu radi očuvanja nečega što se očuvati ne može.Mislim na tkz.BiH.

- - - - - - - - - -

Nikada se niste odmakli od ustaštva.Bolesno ste društvo.

 

[Mej bregami]

И?

Опет ништа нисте схватили

Ahahahahaha koju si ti lik. Još u šoku?

- - - - - - - - - -

Haški sud je politička organizacija a tkz srebrenički genocid ne postoji.Isto tako ne postoji ni UZP a pokojni Praljak je umro nevin.
To su činjenice.Takođe činjenica je da je hrvatsko društvo duboko bolesno.Jedan od pokazatelja vam je mali Hasan.Drugi je puštanje svog naroda niz vodu radi očuvanja nečega što se očuvati ne može.Mislim na tkz.BiH.

- - - - - - - - - -

Nikada se niste odmakli od ustaštva.Bolesno ste društvo.

Jedino se vi niste majki od ustaša, stalno su vam u mislima i ustima .

 

[Libar]

Haški sud je politička organizacija a tkz srebrenički genocid ne postoji.Isto tako ne postoji ni UZP a pokojni Praljak je umro nevin.
To su činjenice.Takođe činjenica je da je hrvatsko društvo duboko bolesno.Jedan od pokazatelja vam je mali Hasan.Drugi je puštanje svog naroda niz vodu radi očuvanja nečega što se očuvati ne može.Mislim na tkz.BiH.

- - - - - - - - - -

Nikada se niste odmakli od ustaštva.Bolesno ste društvo.

Tko to kaze osim Srba ??

 

[Darth Vader]

Ahahahahaha koju si ti lik. Još u šoku?

- - - - - - - - - -



Jedino se vi niste majki od ustaša, stalno su vam u mislima i ustima .

Imamo za to milion razloga širom bivše NDH.

 

[Zarathustra]

Tko to kaze osim Srba ??

Libarče, nisi mi odgovorio na gorě postavljeno pitanje.

https://forum.krstarica.com/showthread.php/813246-Ми-Хрвати-(2)?p=36577259&viewfull=1#post36577259

 

[Libar]

Libarče, nisi mi odgovorio na gorě postavljeno pitanje.

https://forum.krstarica.com/showthread.php/813246-Ми-Хрвати-(2)?p=36577259&viewfull=1#post36577259

Pa ok su bili ti likovi.fali jos Ivan Krajacic.

 

[Zarathustra]

Pa ok su bili ti likovi.fali jos Ivan Krajacic.

Znači da ih cěniš sve u kompletu kao i borbenu Hrvatinu Simu Dubajića ?

 

[Libar]

Znači da ih cěniš sve u kompletu kao i borbenu Hrvatinu Simu Dubajića ?

Na,Simu ne cijenim,obican kasapin.

 

[Darth Vader]

Tko to kaze osim Srba ??

Kažu vam i Jevreji.Kažu vam i ono malo normalnih Hrvata.Kažu vam i vaše gazde iz Brisela koji vas otresu kao slinu kad god počnete da mlatite gluposti.Ko još treba da vam kaže?Dovoljno je što vam to kažemo mi.To vam je i previše da imate pameti kao što je nemate.I nemoj ni da pokušavaš da nas porediš sa vama.Hrvatsko društvo je dno dna.Od vas su jedino bolesniji oni majmuni iz Trokutistana.

 

[Mej bregami]

Imamo za to milion razloga širom bivše NDH.

Ono što zazivas kad tad i dozoves.

 

[Zarathustra]

Na,Simu ne cijenim,obican kasapin.

Ne, ali pošto si onako olako rekao da su ti bili okej likovi, znači da ti ipak opravdavaš i ubijanja nevinih razoružanih domobrana po prěkom sudu u Blajburgu ?

 

[Libar]

Kažu vam i Jevreji.Kažu vam i ono malo normalnih Hrvata.Kažu vam i vaše gazde iz Brisela koji vas otresu kao slinu kad god počnete da mlatite gluposti.Ko još treba da vam kaže?Dovoljno je što vam to kažemo mi.To vam je i previše da imate pameti kao što je nemate.I nemoj ni da pokušavaš da nas porediš sa vama.Hrvatsko društvo je dno dna.Od vas su jedino bolesniji oni majmuni iz Trokutistana.

Zidovi i Brisel tako nesto nisu nikad rekli,ni blizu,a Srbi bas i nisu neko mjerilo,uostalom,koga je na ovom svijetu briga sto Srbi kazu ?!

- - - - - - - - - -

Ne, ali pošto si onako olako rekao da su ti bili okej likovi, znači da ti ipak opravdavaš i ubijanja nevinih razoružanih domobrana po prěkom sudu u Blajburgu ?

Ubijali su oni i jedni i drugi,sto da ti kazem...

 

[psmaniac]

Zidovi i Brisel tako nesto nisu nikad rekli,ni blizu,a Srbi bas i nisu neko mjerilo,uostalom,koga je na ovom svijetu briga sto Srbi kazu ?!

А шта мислиш како је на оном свету? Можда се српска реч тамо више цени и уважава.
Могла би вам затребати која српска лепа реч.

 

[Libar]

А шта мислиш како је на оном свету? Можда се српска реч тамо више цени и уважава.
Могла би вам затребати која српска лепа реч.

Meni je zao ali nema takvih naznaka.