Ми, Хрвати (2)

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Moj otac je bio u partizanima i ušao u Trst. Kod mene ustaše ne igraju jer su predali su Dalmaciju Talijanima. Srbi su stvorili ustaše nakon zločina u Lici nakon 1918 (Kosinjske žrtve,Velebitski ustanak). U domovinskom ratu iskoristili smo srpski strah od ustaša koje je stvorila srpska propaganda. Psihološka pobjeda dovodi do vojne pobjede.

Osim što su hrvatski zločini nad Srbima stariji od 1918. godine, ako se setimo pokolja u Mačvi i Podrinju. Tako da, srbomrzačka ideja je već dugo postojala kod Hrvata, a sa ustašama je samo dobila formu u praksi.
 
Moj otac je bio u partizanima i ušao u Trst. Kod mene ustaše ne igraju jer su predali su Dalmaciju Talijanima. Srbi su stvorili ustaše nakon zločina u Lici nakon 1918 (Kosinjske žrtve,Velebitski ustanak). U domovinskom ratu iskoristili smo srpski strah od ustaša koje je stvorila srpska propaganda. Psihološka pobjeda dovodi do vojne pobjede.


Гомила срања.
 
  • Podržavam
Reactions: SUL
Moj otac je bio u partizanima i ušao u Trst. Kod mene ustaše ne igraju jer su predali su Dalmaciju Talijanima. Srbi su stvorili ustaše nakon zločina u Lici nakon 1918 (Kosinjske žrtve,Velebitski ustanak). U domovinskom ratu iskoristili smo srpski strah od ustaša koje je stvorila srpska propaganda. Psihološka pobjeda dovodi do vojne pobjede.

Nisu oni predali već su talijani uzeli svoje!
A zaštto se usraše nisu suprotstavile?
Zato što ste uvek bili tuđi i iz tuđe bulje virili!!
 
Moj otac je bio u partizanima i ušao u Trst. Kod mene ustaše ne igraju jer su predali su Dalmaciju Talijanima. Srbi su stvorili ustaše nakon zločina u Lici nakon 1918 (Kosinjske žrtve,Velebitski ustanak). U domovinskom ratu iskoristili smo srpski strah od ustaša koje je stvorila srpska propaganda. Psihološka pobjeda dovodi do vojne pobjede.

Moj pokojni teča, veoma mlad 1941-e, kao partizan, imao je "toliki" strah od ustaša da je redovno kažnjavan zbog likvidacija katoličko-ustaškog ološa. Znači, najebo im se matere za 10 generacija unapred. Lokacija Fruška Gora.
 
Moj otac je bio u partizanima i ušao u Trst. Kod mene ustaše ne igraju jer su predali su Dalmaciju Talijanima. Srbi su stvorili ustaše nakon zločina u Lici nakon 1918 (Kosinjske žrtve,Velebitski ustanak). U domovinskom ratu iskoristili smo srpski strah od ustaša koje je stvorila srpska propaganda. Psihološka pobjeda dovodi do vojne pobjede.

Срби се не плаше усташа, јбте па ти ништа незнаш. Јеси чуо за старца Вукашина ако
ниси одгледај краткометражни филм 'Прва трећина' има на јутубету.
А ова прича о партизанима који користе усташки начин ратовања и није далеко
од истине, волели су и они сличне методе, јама, нож, маљ, само су мало
били бржи.
 

Nisu oni predali već su talijani uzeli svoje!
A zaštto se usraše nisu suprotstavile?
Zato što ste uvek bili tuđi i iz tuđe bulje virili!!

Pa Musolini je doveo Pavelića na vlast skupa s 350 ustaša iz Italije. Pa morao je čovjek platiti uslugu potpisavši dokument kojim se Dalmacija zajedno s otocima predaje Italiji. I onda neki debili danas u Hrvatskoj veličaju Pavelića, jer je ubijao Srbe. Kreteni i idioti.
 
Moj otac je bio u partizanima i ušao u Trst. Kod mene ustaše ne igraju jer su predali su Dalmaciju Talijanima. Srbi su stvorili ustaše nakon zločina u Lici nakon 1918 (Kosinjske žrtve,Velebitski ustanak). U domovinskom ratu iskoristili smo srpski strah od ustaša koje je stvorila srpska propaganda. Psihološka pobjeda dovodi do vojne pobjede.

Dalje, bitango vatikansko-ustaška. Taj ustanak koji ti spominješ, povijest Hrvatske opisuje ovako : " Lički ili Velebitski ustanak je naziv za kratkotrajnih oružani sukob do koga je u Lici u noći 6/7. rujna 1932. godine došlo između paravojnih formacija radikalnih hrvatskih nacionalista iz Hrvatske revolucionarne organizacije (ustaša) na jednoj, te žandarmerije Kraljevine Jugoslavije na drugoj strani. Do njega je došlo kada su pripadnici ustaškog pokreta napali lokalnu žandarmerijsku postaju u selu Brušane kraj Gospića, nastojeći tako pokrenuti sveopći ustanak Hrvata protiv kraljevskog jugoslavenskog režima. Odluka o pokretanju ustanka je donesena u emigraciji od strane vodstva ustaškog pokreta na čelu sa Antom Pavelićem, a logističku podršku (oružje) je pružila fašistička Italija, sa čijeg teritorijeg (kojoj je tada pripadao Zadar) se u Liku prebacile dvije grupe od ukupno deset sudionika akcije. Plan za akciju je izradio Andrija Artuković, koji se prethodno sklonio na talijanski teritorij, predviđao je napad na žandarmerijsku postaju. U njemu je uz emigrante sudjelovalo i nekoliko lokalnih ustaških simpatizera; prije napada su ustaše prekinuli telefonske veze. Akcija je trajala oko pola sata prilikom koga su ustaše na žandare otvarali vatru; kada se ispostavilo da žandari nastavljaju pružati otpor, dio domaćih ustaša je otišao kućama, pa su emigranti prisiljeni obustaviti napad i pokušati pobjeći preko Velebita. Žandari su za napadačima organizirali potjeru prilikom koje je kod sela Jadovno poginuo ustaša Stepan Devčić. Iako je doživjela neuspjeh, akcija je iskorištena u propagandne svrhe, kako od samih ustaša, tako i u tisku Italije i Mađarske, koji su je opisivali kao početak velikog ustanka protiv Kraljevine Jugoslavije; pozitivan stav prema ustanku je, pak, izrazila i tadašnja Komunistička partija Jugoslavije pozdravivši "ustaški pokret ličkih i dalmatinskih seljaka" u svom glasilu Proleter. Neki od sudionika ustanka, kao Rafael Boban i Delko Bogdanić, su kasnije imali važnu ulogu kao ustaški zapovjednici u Drugom svjetskom ratu.
 
Pa Musolini je doveo Pavelića na vlast skupa s 350 ustaša iz Italije. Pa morao je čovjek platiti uslugu potpisavši dokument kojim se Dalmacija zajedno s otocima predaje Italiji. I onda neki debili danas u Hrvatskoj veličaju Pavelića, jer je ubijao Srbe. Kreteni i idioti.

Šta je problem kada je šef države NDH u to vreme formalno bio italijanski kralj? Znači da je Dalmacija opet bila u vašim rukama :D
 
Dalje, bitango vatikansko-ustaška. Taj ustanak koji ti spominješ, povijest Hrvatske opisuje ovako : " Lički ili Velebitski ustanak je naziv za kratkotrajnih oružani sukob do koga je u Lici u noći 6/7. rujna 1932. godine došlo između paravojnih formacija radikalnih hrvatskih nacionalista iz Hrvatske revolucionarne organizacije (ustaša) na jednoj, te žandarmerije Kraljevine Jugoslavije na drugoj strani. Do njega je došlo kada su pripadnici ustaškog pokreta napali lokalnu žandarmerijsku postaju u selu Brušane kraj Gospića, nastojeći tako pokrenuti sveopći ustanak Hrvata protiv kraljevskog jugoslavenskog režima. Odluka o pokretanju ustanka je donesena u emigraciji od strane vodstva ustaškog pokreta na čelu sa Antom Pavelićem, a logističku podršku (oružje) je pružila fašistička Italija, sa čijeg teritorijeg (kojoj je tada pripadao Zadar) se u Liku prebacile dvije grupe od ukupno deset sudionika akcije. Plan za akciju je izradio Andrija Artuković, koji se prethodno sklonio na talijanski teritorij, predviđao je napad na žandarmerijsku postaju. U njemu je uz emigrante sudjelovalo i nekoliko lokalnih ustaških simpatizera; prije napada su ustaše prekinuli telefonske veze. Akcija je trajala oko pola sata prilikom koga su ustaše na žandare otvarali vatru; kada se ispostavilo da žandari nastavljaju pružati otpor, dio domaćih ustaša je otišao kućama, pa su emigranti prisiljeni obustaviti napad i pokušati pobjeći preko Velebita. Žandari su za napadačima organizirali potjeru prilikom koje je kod sela Jadovno poginuo ustaša Stepan Devčić. Iako je doživjela neuspjeh, akcija je iskorištena u propagandne svrhe, kako od samih ustaša, tako i u tisku Italije i Mađarske, koji su je opisivali kao početak velikog ustanka protiv Kraljevine Jugoslavije; pozitivan stav prema ustanku je, pak, izrazila i tadašnja Komunistička partija Jugoslavije pozdravivši "ustaški pokret ličkih i dalmatinskih seljaka" u svom glasilu Proleter. Neki od sudionika ustanka, kao Rafael Boban i Delko Bogdanić, su kasnije imali važnu ulogu kao ustaški zapovjednici u Drugom svjetskom ratu.


Сјајно од стране КПЈ, требало их је све побити на време. Мислим, чланове.
 
PONAVLJAM ....Lički ili Velebitski ustanak je naziv za kratkotrajnih oružani sukob do koga je u Lici u noći 6/7. rujna 1932. godine došlo između paravojnih formacija radikalnih hrvatskih nacionalista iz Hrvatske revolucionarne organizacije (ustaša) na jednoj, te žandarmerije Kraljevine Jugoslavije na drugoj strani. Do njega je došlo kada su pripadnici ustaškog pokreta napali lokalnu žandarmerijsku postaju u selu Brušane kraj Gospića, nastojeći tako pokrenuti sveopći ustanak Hrvata protiv kraljevskog jugoslavenskog režima. Odluka o pokretanju ustanka je donesena u emigraciji od strane vodstva ustaškog pokreta na čelu sa Antom Pavelićem, a logističku podršku (oružje) je pružila fašistička Italija, sa čijeg teritorijeg (kojoj je tada pripadao Zadar) se u Liku prebacile dvije grupe od ukupno deset sudionika akcije. Plan za akciju je izradio Andrija Artuković, koji se prethodno sklonio na talijanski teritorij, predviđao je napad na žandarmerijsku postaju. U njemu je uz emigrante sudjelovalo i nekoliko lokalnih ustaških simpatizera; prije napada su ustaše prekinuli telefonske veze. Akcija je trajala oko pola sata prilikom koga su ustaše na žandare otvarali vatru; kada se ispostavilo da žandari nastavljaju pružati otpor, dio domaćih ustaša je otišao kućama, pa su emigranti prisiljeni obustaviti napad i pokušati pobjeći preko Velebita. Žandari su za napadačima organizirali potjeru prilikom koje je kod sela Jadovno poginuo ustaša Stepan Devčić. Iako je doživjela neuspjeh, akcija je iskorištena u propagandne svrhe, kako od samih ustaša, tako i u tisku Italije i Mađarske, koji su je opisivali kao početak velikog ustanka protiv Kraljevine Jugoslavije; pozitivan stav prema ustanku je, pak, izrazila i tadašnja Komunistička partija Jugoslavije pozdravivši "ustaški pokret ličkih i dalmatinskih seljaka" u svom glasilu Proleter. Neki od sudionika ustanka, kao Rafael Boban i Delko Bogdanić, su kasnije imali važnu ulogu kao ustaški zapovjednici u Drugom svjetskom ratu.

Kategorije: 1932 Povijest Hrvatske
 
PONAVLJAM ....Lički ili Velebitski ustanak je naziv za kratkotrajnih oružani sukob do koga je u Lici u noći 6/7. rujna 1932. godine došlo između paravojnih formacija radikalnih hrvatskih nacionalista iz Hrvatske revolucionarne organizacije (ustaša) na jednoj, te žandarmerije Kraljevine Jugoslavije na drugoj strani. Do njega je došlo kada su pripadnici ustaškog pokreta napali lokalnu žandarmerijsku postaju u selu Brušane kraj Gospića, nastojeći tako pokrenuti sveopći ustanak Hrvata protiv kraljevskog jugoslavenskog režima. Odluka o pokretanju ustanka je donesena u emigraciji od strane vodstva ustaškog pokreta na čelu sa Antom Pavelićem, a logističku podršku (oružje) je pružila fašistička Italija, sa čijeg teritorijeg (kojoj je tada pripadao Zadar) se u Liku prebacile dvije grupe od ukupno deset sudionika akcije. Plan za akciju je izradio Andrija Artuković, koji se prethodno sklonio na talijanski teritorij, predviđao je napad na žandarmerijsku postaju. U njemu je uz emigrante sudjelovalo i nekoliko lokalnih ustaških simpatizera; prije napada su ustaše prekinuli telefonske veze. Akcija je trajala oko pola sata prilikom koga su ustaše na žandare otvarali vatru; kada se ispostavilo da žandari nastavljaju pružati otpor, dio domaćih ustaša je otišao kućama, pa su emigranti prisiljeni obustaviti napad i pokušati pobjeći preko Velebita. Žandari su za napadačima organizirali potjeru prilikom koje je kod sela Jadovno poginuo ustaša Stepan Devčić. Iako je doživjela neuspjeh, akcija je iskorištena u propagandne svrhe, kako od samih ustaša, tako i u tisku Italije i Mađarske, koji su je opisivali kao početak velikog ustanka protiv Kraljevine Jugoslavije; pozitivan stav prema ustanku je, pak, izrazila i tadašnja Komunistička partija Jugoslavije pozdravivši "ustaški pokret ličkih i dalmatinskih seljaka" u svom glasilu Proleter. Neki od sudionika ustanka, kao Rafael Boban i Delko Bogdanić, su kasnije imali važnu ulogu kao ustaški zapovjednici u Drugom svjetskom ratu.

Kategorije: 1932 Povijest Hrvatske

Ма не вреди, они би то прочитали једино да се потпишеш као 'fra. Alster'.
 
E, vidiš da nije, jer mi Hrvati imamo muda da pobjedimo i Talijane, Njemce i njihove saveznike Četnike i Ustaše I da spriječimo da nam Englezi oduzmu Istru i da sprovedu granice iz 1939.

Pa vi ih i niste pobedili, nego ste pobegli na Blajburg, a pobedili ih Rusi und Srbi :D

- - - - - - - - - -

Ма не вреди, они би то прочитали једино да се потпишеш као 'fra. Alster'.

Ne bi ni tad, treba stoka prvo da nauči da čita...
 
Pa vi ih i niste pobedili, nego ste pobegli na Blajburg, a pobedili ih Rusi und Srbi :D
..

Mi smo pobjedili Hrvatski partizani. Osvojili smo Istru, Rijeku, Zadar i otoke koji su do 1939 bili Italija. Na Bleiburgu u Austriji su se predali Njemci, ustaše, bosanski i crnogorski četnici, slovenska bela garda, čerkezi i Bugari Englezima. Englezi propustili Njemce a sve ostale vratili partizanima u Jugoslaviju.
 
Mi smo pobjedili Hrvatski partizani. Osvojili smo Istru, Rijeku, Zadar i otoke koji su do 1939 bili Italija. Na Bleiburgu u Austriji su se predali Njemci, ustaše, bosanski i crnogorski četnici, slovenska bela garda, čerkezi i Bugari Englezima. Englezi propustili Njemce a sve ostale vratili partizanima u Jugoslaviju.


Ти се још ниси отрезнио од дочека.
 
Mi smo pobjedili Hrvatski partizani. Osvojili smo Istru, Rijeku, Zadar i otoke koji su do 1939 bili Italija. Na Bleiburgu u Austriji su se predali Njemci, ustaše, bosanski i crnogorski četnici, slovenska bela garda, čerkezi i Bugari Englezima. Englezi propustili Njemce a sve ostale vratili partizanima u Jugoslaviju.

Ne postoji takav pojam kao "hrvatski partizani", osim ako nije reč o Titu :D
 
A da ti nešto i pročitaš u životu što nije srpska ćirilica. Onako usporedbe radi. Okani se usmene predaje A. Vučića i Šešelja i one narodne u desetercu

Kako bih ti rekao, i Vučić i Šešelj su za mene idioti skoro pa u rangu Hrvata (po nivou inteligencije, naravno, ne prema delima). Dok je čitanje hrvatske strane istorije za mene pitanje kredibiliteta, zato se na nju i ne osvrćem...
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top