Prijetnje, provale, pljuvačka, fekalije
2018. Piše Ана Бракус
Prosvjedi na kojima se uz otvoreno slavljenje ustaštva prozivaju imena nepoćudnih, probušene gume na automobilima, provale u stanove, polijevanje fekalijama, pljuvanje na ulici i fizički napadi dio su repertoara s kojim se suočavaju pripadnici srpske zajednice i drugih manjinskih skupina te kritički nastrojeni aktivisti, novinari i kulturnjaci.
Nakon prošlotjednog napada na Milorada Pupovca, predsjednika SDSS-a i SNV-a, i njegovog stranačkog kolegu Borisa Miloševića, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nije se oglasila nijednom riječju. Ovaj put za napade nije optužila napadnute, kao što je to učinila u veljači 2016., kada je odgovorila na Pupovčevo pismo kojim ju je upozorio na porast nasilja i netolerancije u hrvatskom društvu. ‘U svega sedam dana u središtu Zagreba doživio sam, a zajedno sa mnom i moji prijatelji, susjedi, studenti i suradnici, da me nepoznati ljudi prolazeći pljunu ili me pozdravljaju sa ‘Za dom, spremni!’ ili izvikuju ‘Pupovac, četniče, idi u Srbiju!”, požalio joj se tada Pupovac i zatim nabrojao više javnih osoba, novinara, glumaca, redatelja, političara i aktivista za ljudska prava koji su se u istom periodu našli na meti napada. Iako je njegovo pismo bilo privatne naravi, predsjednica mu je odgovorila javno i pritom poručila da među osobama koje je naveo ‘ima i onih koji svojim javnim djelovanjem godinama provociraju, iritiraju, pa i vrijeđaju najveći dio hrvatske javnosti, neistinito prikazuju i čak izruguju Domovinski rat i, u osnovi, niječu stvarnost, a implicitno i samu ideju hrvatske države, stvarajući tako ozračje napetosti, isključivosti i netolerancije’.
U ovoj atmosferi nenormalne stvari su postale normalne: izdaju se knjige o Jasenovcu kao radnom logoru, promoviraju se po župnim dvorovima, uzvikuje zds po stadionima… – ističe povjesničar Hrvoje Klasić
Od opisanog vikanja i pljuvanja do napada na Pupovca i Miloševića prošle su dvije i pol godine. Manifestacije na kojima se veliča ustaštvo, grafiti koji sadrže govor mržnje, prijetnje, uvrede i napadi na pripadnike srpske zajednice, ali i drugih manjinskih skupina, aktiviste organizacija civilnog društva, novinare kritički nastrojenih medija i kulturne radnike u tom su periodu postali gotovo svakodnevna pojava. Prošlotjedni događaj sa zagrebačkog Dolca stoga je logična posljedica šovinističke atmosfere koja je započela 2013., odnosno od prvih razbijenih dvojezičnih ploča u Vukovaru, i koja se zahuktala dolaskom na vlast HDZ-a Tomislava Karamarka. Na tu činjenicu upozorava Cvijeta Senta iz Centra za mirovne studije, dodajući da je netrpeljivost prema srpskoj zajednici u Hrvatskoj prisutna od ratnih 1990-ih.
- Posljednjih nekoliko godina ponovno se pomiču granice na ljestvici prihvatljivosti izražavanja netrpeljivosti, odnosno ona se pomalo sve više normalizira. Fizički ili verbalni napad i na jednog pripadnika manjine, ako je počinjen samo zbog njegove pripadnosti toj manjini, napad je na cijelu zajednicu i zato takve situacije treba shvatiti ozbiljno - rekla je Senta u razgovoru za Novosti.
Dio odgovornosti za kreiranje takve atmosfere snose mediji, od HRT-a na kojem se sve češće promoviraju revizionističke ideje, do desno orijentiranih portala, novina i emisija na lokalnim televizijama koji donose svojevrsne tjeralice za pripadnicima manjina i kritički nastrojenim pojedincima. Na najpopularnijoj od njih, ‘Bujici’ Velimira Bujanca koja se emitira na deset lokalnih televizija, tako se pozivalo na prosvjed koji je u siječnju 2016. održan ispred Agencije za elektroničke medije. Ustaški pozdrav ‘Za dom spremni’ i poruka Mirjani Rakić, tadašnjoj predsjednici Vijeća za elektroničke medije, tijela koje je zbog govora mržnje u emisiji Marka Juriča na tri dana zabranilo emitiranje zagrebačkoj televiziji Z1, da se goni u Srbiju, bili su samo dio repertoara koji je tada na ulicama Zagreba izvikivalo 5000 ljudi. Na prosvjedu, koji je prošao bez reakcije policije, sudjelovao je tadašnji potpredsjednik Sabora, HSP AS-ovac Ivan Tepeš, a uz njega su se našli vođe šatoraškog prosvjeda u Savskoj Đuro Glogoški i Josip Klemm, bivši političar Zdravko Tomac i glumac Božidar Alić, koji je posljednjih godina poznatiji po zastupanju proustaških ideja.
U pismu koje je poslao predsjednici Pupovac se referirao na taj događaj, ali i na prijetnje upućene Zoranu Pusiću, predsjedniku Antifašističke lige RH. Naime, u tom periodu na tržnici u Rogoznici, gdje obitelj Pusić ima vikendicu, osvanula je poruka upućena tom dugogodišnjem mirovnom aktivistu i njegovoj sestri Vesni Pusić, bivšoj ministrici vanjskih poslova. Nepoznati počinitelj proglasio ih je izdajnicima koji ‘cijeloga života ne žele Hrvatsku, nego Jugoslaviju’. Pusiću su tada rasječene i gume na automobilu. Na meti napada u tom su se periodu našli i kazališni redatelj Oliver Frljić i njegova djevojka Linda Begonja, kojima je u razmaku od nekoliko dana provaljeno u stanove u Zagrebu. Idućeg mjeseca u Splitu je napadnut Ante Tomić. Tom novinaru i književniku ukraden je šešir, a njegov prijatelj, koji je bio s njim, završio je u bolnici na šivanju. Iz Ministarstva kulture pod vodstvom Zlatka Hasanbegovića tada su priopćenjem poručili da ‘osuđuju fizičko nasilje i napad na svakog građanina’, ali i da ‘ovaj slučaj ujedno podsjeća na važnost odgovornosti za javno izgovorenu i/ili pisanu riječ’. Bio je to drugi fizički napad na Tomića, kojeg je u veljači 2014. na središnjem splitskom trgu nepoznati napadač zalio kantom fekalija.
- Ne bih procjenjivao što je bolje, a što gore u takozvanom političkom djelovanju takozvanih branitelja, pravaša, fratara i ratnih zločinaca. Sve je meni kod toga ustaškog ološa jednako gnjusno, gađati čovjeka hranom, kao što su gađali Milorada Pupovca, ili ga zaliti izmetom, kao što su mene zalili. Primijetio bih samo kako se Plenković suzdržano oglasio, da ne bi tkogod, bože sačuvaj, pomislio da je on zabrinut ili ljut što Srbe napadaju na cesti. A predsjednica nije rekla ništa. Ni jedne jedine riječi. Njoj je sve dobro - rekao je Novostima Tomić.
Iako vlada premijera Tihomira Oreškovića, odnosno HDZ-a Tomislava Karamarka i Mosta Bože Petrova, nije bila dugog vijeka, posljedice njenog djelovanja nastavile su se osjećati do danas. Odgovornost za to snosi aktualna vlada Andreja Plenkovića koja je na ploču s ustaškim pozdravom ‘Za dom spremni’, koju su u Jasenovcu krajem 2016. postavili veterani HOS-a, odgovorila osnivanjem tzv. Vijeća za suočavanje s prošlošću. To je tijelo nakon godine dana donijelo zaključak da se ustaški pozdrav može tolerirati u određenim prilikama, čime je de facto legalizirana njegova upotreba u javnom prostoru. Za povjesničara Hrvoja Klasića manipulacije kobnim događajima u ustaškom logoru Jasenovac važan su dio ključa za dekodiranje razloga napada na Pupovca i Miloševića.
- Nisam bio nimalo iznenađen. Takve stvari se mogu dogoditi bilo gdje u svijetu, ali nema puno demokratskih zemalja gdje to neće izazvati čuđenje, nego će biti normalno, očekivano. I sam sam žrtva prijetnji i uvreda, online i uživo. Nema spora da je ovaj posljednji napad počinjen jer je riječ o predstavnicima srpske manjine, ali isto tako nema spora oko toga da bi se napadači na isti način obračunali i s onim Hrvatima koji ne misle kao oni. U ovoj atmosferi nenormalne stvari su postale normalne: izdaju se knjige o Jasenovcu kao radnom logoru, promoviraju se po župnim dvorovima, uzvikuje ZDS po stadionima… Put od verbalne do fizičke agresije je utaban, pitanje je samo koliko je dugačak - zaključio je Klasić.
...
pa posle malo diskusija , vecerica ovo ono.
