Metafizika i filozofija

Pod metafizikom podrazumevam sledece....
Sva saznanja su povezana, uslovljena, sve relacije, manje ili vise...
Ne ubrajam mistiku u metafiziku...
Nikako...
To tumacim kao post kantovsko deformisanje tumacenja od onih koji ne razumeju sta je povezanost, uslovljenost a ne dokazivost...
Koji svaku indukciju prevode odmah u dedukciju....

Npr metafizika umetnosti, koja je apstraktna sama po sebi, jer lakse mi je pojasniti na apstraktnom nego na realnom koje je vec vise fizika metafizika, nego sama metafizika...
Kreiranjem modela, kreiranjem opisnih pojmova koji su takodje apstraktni derivati pojedinaca, gledalaca, odjednom mozete upotrebiti metafiziku , jer se na osnovu povezivanja tih neprirodnih , generisanih pojmova i utisaka moze itekako analizirati kreativni utisak ali i element kod autora npr slikara...
Te metafizicke analize su nesto sto nije mistika, vec cista metafizika, spaja elemente utiska, pa cak i primorava slikare da naslikaju sliku sa naslovom jedno drvo , jedna mrtva priroda, jedan akt......

Medjutim vecini ljudi koja sve to sagledava iz ugla boja na platnu , sve to izgleda totalno blentavo jer prvo su uvedeni kritika i analiza platna, pa onda analiza analize...sto oni vide kao apsurd...

E tako je nastala i mistika kao deo metafizike...
Ali po meni nepravilno...
Jer tumaciti zelje , pa zatim mogucnost iz zelje sledi i ostvarenje, pa onda na osnovu toga ubaciti ceo niz pojmova koji u osnovi svega imaju volju kao generator materijalizovanog i razviti jako veliki broj pojmova koji je mistican u filozofiji , je vise izraz opterecenosti zeljama.

Mislim da sam mozda previse rigorozan, jer zelja je kao pojam izuzetno znacajna, ali se ne sagledava strukturno vec kao identitet i to posledicni...
Medjutim kod vecine publike je stvoren asocijativni pojam metafizika=pricanje o nerazloznom, pricanje o nepovezivom a kroz neku tezu i insinuaciju povezano.....

Iz tog ugla mi je metafizika ustvari mediokritetski tumacena mnogo vise nego sto je razumiva ljudima...
Jos uzmite danasnje "intelektualce" koji su em politicki zadojeni iako nema veze sa politickim partijama vec preko stereotipa razmisljanja i normalnog, koji su animalni ali se to zove egzistencijalizam,

Taško mogu povući razliku između mistike i metafizike. Mogao bih, al to bi više bilo stvar konvencije a ne suštine. Kod mene je to poimanje prilično konkretno bez puno spekulativnog. Čovek se sastoji od tela, duha i duše. Ono što se odnosi na telo je fizičko, ono što se odnosi na duh je metafizičko tj. mistično (barata silama i suptilnim energijama koje su praoblik, mustra, po kojoj se lepi "meso" fizičkog) i ono što se odnosi na dušu je transcendnetalno, duhovno (zapravo duševno bi bilo ispravnije reći ali se taj termin duhovno odomaćio kao sinonim pa i glavni termin onoga što se odnosi na dušu, a više odgovara po svom korenu i zvučnosti - onome što se odnosi na duh, a ne na dušu).

U tom smislu sam i govorio o metafizici tj. mistici, jer ne pravim suštinsku razliku između njih i njenom odnosu prema filosofiji, koja preko fizičkog dolazi do granica metafizičkog i u svojim višim stupnjevima "prška" po njegovom plićaku. :mrgreen:
 
Pa ne razumem te...

Ako ne pravis razliku izmedju tela, duha i duse, onda ti fizika izigrava materjalno iliti telo , a metafizika izigrava duh i dusu....ali nigde ne vidim prostor za mistiku...

Ne vidim nigde prostor za metafizicko tj misticno, koju si ubacio u svoje recenice...
Ne vidim zato sto ne mogu nikako spojiti metafizicko kao nesto sto je uvek spoznajno samo nije deduktivno sa misticnim koje nije spoznajno vec upravo nespoznajno...
Tu ne vidim nista osim totalnu suprotnost metafizickom kao principu i prilazu...

Metafizicko ne mora biti prihvatljivo , ali ako u sebe integrise nespoznajno , onda se to metafizicko odreklo metafizike i postalo mistika....
To mi nalikuje cuvenom ljudskom ponasanju kad iz neizvesnosti beze u dogmu zbog osecaja sigurnosti ili da se ne bi izgubili u mentalnom haosu koji su sami stvorili...
Jedan od razloga banalizacije i personifikacije raznih pojava i religije...

To vec unosi sumnju u metafizicara kao stvarno adekvatnu osobu prilagodjenu tom nacinu razmisljanja, a za razliku od filozofije gde nije potrebno biti prilagodjen ikakvom nacinu razmisljanja, kod metafizike moras biti metafizicar ne samo po formi vec i po sustini...
 
ovaj poslednji patkov post vrlo dobro opisuje metafiziku..i slazem se u potpunosti..tj i ja sam na taj nacin gledam na stvar..metafizike..
mozda je glavni problem ljudima sto zapravo posmatraju svet kroz euklidovsku geometriju..a svet je u stvari cetvorodimenzionalno prostor vreme iskrivljeno gravitacionom konstantom u kome je sve relativno..svaka definicija je definicija koja vazi kad se stvar sagledava sa odredjenog stanovista u odredjenom trenutku..a tamo..iza..leze relacije..odnosi..kako stvari uticu jedne na druge..kako se dogadjaji nizu u niti uzrocno-posledicnih veza..i kako sve to zajedno plete mrezu okolnosti
 
Pa ne razumem te...

Ako ne pravis razliku izmedju tela, duha i duse, onda ti fizika izigrava materjalno iliti telo , a metafizika izigrava duh i dusu....ali nigde ne vidim prostor za mistiku...

Odnosi se ne.... telesne aktivnosti se odnose na fizički nivo egzistencije, aktivnosti duha a metafzičke tj mistične.... to je taj prostor za mistiku, ona je suštinski metafiika, koja u višim stupnjevima zadire u transcendentano, prelaz od duha na dušu...

Ne vidim nigde prostor za metafizicko tj misticno, koju si ubacio u svoje recenice...
Ne vidim zato sto ne mogu nikako spojiti metafizicko kao nesto sto je uvek spoznajno samo nije deduktivno sa misticnim koje nije spoznajno vec upravo nespoznajno...
Tu ne vidim nista osim totalnu suprotnost metafizickom kao principu i prilazu...

Mistično je spoznajno, samo nije spoznajno sredstvima koja su svojstvena spoznaji fizičkog nivoa realnosti. A ni predmet spoznaje mistike nije fizički. Rekoh ti da između to dvoje (mistike i metafizike ne pravim suštinsku razliku, kad govorim o jednom govorim i o drugom pa u tom smislu i shvataj ono što kažem)

Definiši šta razumeš pod mistikom a šta pod metafizikom i naglasi razliku između njih. Po ovom gore rekao bih da pod mistikom razumeš nešto što je nesaznajno?

Metafizicko ne mora biti prihvatljivo , ali ako u sebe integrise nespoznajno , onda se to metafizicko odreklo metafizike i postalo mistika....

Nespoznajno postoji uvek i može se povezati i sa fizičkim i sa metafizičkim i sa duhovnim. Mi nikada ne znamo svu suštinu bilo čega od toga, iako znamo i možemo znati ponešto.Možemo imati PUNO znanje, ali ne možemo imati SVO znanje, zato jer smo jako mali, infinitezimalni a stvarnost je beskraj.

To mi nalikuje cuvenom ljudskom ponasanju kad iz neizvesnosti beze u dogmu zbog osecaja sigurnosti ili da se ne bi izgubili u mentalnom haosu koji su sami stvorili...
Jedan od razloga banalizacije i personifikacije raznih pojava i religije...

Da, postoji shvatanje dogme koje predstavlja banalizaciju duhovnih fenomena, obično kod ljudi koji samo površno gledaju na duhovnost.

To vec unosi sumnju u metafizicara kao stvarno adekvatnu osobu prilagodjenu tom nacinu razmisljanja, a za razliku od filozofije gde nije potrebno biti prilagodjen ikakvom nacinu razmisljanja, kod metafizike moras biti metafizicar ne samo po formi vec i po sustini...

O vo već ne pratim, verovatno zato jer mi nije sasvim jasno šta tačno razumeš pod merafizikom.
 
misticno meze samo izgledati tako drugima..nema u metafizici iceg misticnog..ima razumljivog..ali se to razumljivo.iako se razume prevazlazi sposobnost objasnjavanja bilo kog coveka danas..sto naravno ne znaci da je neobjasnjivo..i ako pokusas da objasnis mozes samo kroz..price..metafore itd
 
ovaj poslednji patkov post vrlo dobro opisuje metafiziku..i slazem se u potpunosti..tj i ja sam na taj nacin gledam na stvar..metafizike..

tj. približno je onome što i tm razumeš pod metafizikom :)


mozda je glavni problem ljudima sto zapravo posmatraju svet kroz euklidovsku geometriju..a svet je u stvari cetvorodimenzionalno prostor vreme iskrivljeno gravitacionom konstantom u kome je sve relativno..svaka definicija je definicija koja vazi kad se stvar sagledava sa odredjenog stanovista u odredjenom trenutku..a tamo..iza..leze relacije..odnosi..kako stvari uticu jedne na druge..kako se dogadjaji nizu u niti uzrocno-posledicnih veza..i kako sve to zajedno plete mrezu okolnosti

Takav opis se odnosi na fizičku dimenziju, a ne na metafizičku, transcendentalnu i duhovnu. Da, većina ljudi sravnjuje svoje poimanje stvarnosti i istinitosti prema takvom, ograničenom i ne potpunom, reperu.
 
misticno meze samo izgledati tako drugima..nema u metafizici iceg misticnog..ima razumljivog..ali se to razumljivo.iako se razume prevazlazi sposobnost objasnjavanja bilo kog coveka danas..sto naravno ne znaci da je neobjasnjivo..i ako pokusas da objasnis mozes samo kroz..price..metafore itd

Zavisi šta razumeš ili šta se ljudi dogovore da će se razumeti pod metafizikom ;)

Razum o svemu čega smo svesni ima nešto da kaže, i to je ono što on uvek čini, pokušava objasniti, dati opis onoga što je na neki način sadržaj u svesti, bilo da je taj opis precizan odraz opisivanog ili samo pokušaj da bude što precizniji, alu razum to uvek nužno radi, pravi popis, opis, klasifikacije, kategorije, imenovanja. Ako čulo ukusa proba so, to je neposredno čulno opažanje, ali razum takođe ima da kaže još nešto u vezi sa tim što nadilazi smao čulno opažanje (na pr. da je to NaCl, da se sastoji od Natrijuma i Hlorida... itd isl...) - to je raszumski aspekt jednog istog fenomena - kako njega vidi razum, tako da razum uvek nastoji da radi ono što mu je i posao - da razumeva... bez obzira koliko je to uspešno ili ne... i tako on to čini na svakom nivou spoznaje fizičkom, metafizičkom, maističnom , transcendentalnom, duhovnom.... razum je uvek prisutan jer je inherentan deo nas. Fragment naše sveukupnosti.
 
Poslednja izmena:
Po meni je mistika nesto sto nije spoznajno....tj ne samo da nemamo znanja o tome, vec ne mozemo nikad imati znanja o tome, i vecito ce ostati misticno za nas, neotkriveno u svojoj sustini...

Priznajem da znacenje generisem iz reci misticno sto znaci neotkriveno i nespoznatljivo...

Za razliku od metafizike koja nema konkretna znanja, a ima uslovljenosti, mistika i misticno imaju konkretna znanja i upotrebljivost a nemaju uslovljenost....
Gledano iz ovog ugla mistika sasvim sigurno ima dogmu...
Dogmu o upotrebljivosti i postojanju fenomena...
Nekad o upotrebljivosti , a nekad o postojanju fenomena...
Religija je misticna.Sastavni deo religije zbog misticnosti je i dogma....a delom i zbog uticaja dogme na usmerenost bez lelujavosti...

Zato i nema mnogo kataklizmi i tumacenja koja su degradirana...kao kod metafizike...
Meni se cini da kod jednog od sagovornika postoji jasno izjednacavanje mistike i metafizike, sto priznajem jesam cuo u narodu, znaci jesam cuo sinonim metafizika to ti je laprdanje bez pokrica , nesto slicno kao i mistika, nemamo pojma o cemu se radi a pricamo o pojavi ....
 
misticno? nesto sto je samo po sebi nesaznajno/nespoznajno/nerazumljivo i ne samo to..nego nesto sto ce za vjek i vjekov ostati nesaznajno/nespoznajno/nerazumljivo.

a za sve ove godine i godine bavljenja raznim stvarima mislim i idejama..sve sam sigurniji u zakljucak..da za UM ne postoji nista sto nije saznajno/spoznajno/razumljivo sta vise svako razmisljnaje tipa misticno transcendentno whatever je samonametnuto ogranicavanje svojih umnih sposobnosti..
poceo sam da to smatram za cinjenicu
 
Po meni je mistika nesto sto nije spoznajno....tj ne samo da nemamo znanja o tome, vec ne mozemo nikad imati znanja o tome, i vecito ce ostati misticno za nas, neotkriveno u svojoj sustini...

Ni blizu.(Misim u redu je ako ti to razumeš pod tom rečju, ali to nije ni blizu onoga što ja razumem pod tim, al to nije ni blilzu onog što taj termin književno znači.) Mistično znači skriveno, tajno. Takođe ono znači nad-čulno i nad-razumno iskustvo Ako bi mistično značilo nespoznajno onda ne bi bilo ni govora o "mističnom iskustvu" jer iskustvo je ono spoznajemo. Mistično u sebi može biti da ima poznato-nepoznato i nesaznajno, kao što to ima i fizička realnost i duhovna realnost - ali to je nesaznajno (u potpunosti) - UMOM, e ne nesaznajno u apsolutnom smislu, da se o tome ništa i ni malo ne može znati.

Dakle nespoznatljivo umom, relativno i uslovno - da, ali u dohvatnu naših spoznajnih mogućnosti (do određene mere) kao sveukupnih bića, ne samo bića intelekta, racionalnog dela nas.


Dogma, sa duhovnog stanovišta i principijelno nije ništa negativno, kao i aksiom.
 
Poslednja izmena:
misticno? nesto sto je samo po sebi nesaznajno/nespoznajno/nerazumljivo i ne samo to..nego nesto sto ce za vjek i vjekov ostati nesaznajno/nespoznajno/nerazumljivo.

Nerazumljivo - da - u onoj meri kojom bi naš um bio zadovoljan. Ne razummljivo u smislu da um mističnu pojavu nikada ne može obuhvatiti u celini sam po sebi, iako može imati određen opis te pojave i izvesno kakvo-takvo razumevnaje; ali nikad toliko i takvo da je ta pojava gledana umom oslobođena svake sumnje i potpuno na svom mestu.

Ali ne nesaznajno i nespoznajno.Mistično nije ne-razumno, ali je nad-razumno! Iznad teoretskih mogućnosti uma da ga posve obuhvati. Kad se mistično pokušava sagledati samo umom mi nikad ne možemo s takvim umnim sznanjem biti zadovoljni i smireni, uvek ostaje osećaj da nešto nedostaje, a to što ne dostaje nije u jurisdikciji uma, već nad-razumnog iskustva, koje jeste u dohvatu naših spoznajnih mogućnosti, ali ne razumom kao smo jednim od pomoćnih sredstva spoznaje koje imamo u svojoj sveukupnosti.

a za sve ove godine i godine bavljenja raznim stvarima mislim i idejama..sve sam sigurniji u zakljucak..da za UM ne postoji nista sto nije saznajno/spoznajno/razumljivo sta vise svako razmisljnaje tipa misticno transcendentno whatever je samonametnuto ogranicavanje svojih umnih sposobnosti...poceo sam da to smatram za cinjenicu

Um uvek ima šta da kaže o nečemu, stoga je za njega sve do neke mere obajšnjivo, razumljivo, on nam uvek daje opis nečega (koliko je taj opis obuhvatan i veran opisivanom je drugo pitanje) . Problem je što mi nikad nismo zadovoljni samo razumnim poimnjem pojave. To je kao kada bi neko bio gluv i slep a stvarnost doživljavao samo preko čula mirisa, dodira i ukusa - to je ta ista stvarnost koja ima i svoje vizuelne i zvučne aspekte, ali ako se posmatra samo kroz tri čula ostaje osećaj da nešto fali. Tako je i sa umom, on obuhvata (zajedno sa pet čula) jedan deo stvarnosti ali ne može da obuhvati svu stvarnost, jer ona u sebi iako sadrži i ono što je umu dostupno, sadrži i ono što ga nadilazi što je nad-razumno, neizrecivo, nedovoljno objašnjivo i neopisivo u potpunosti, al ipak tu i u dohvatu naših spoznajnih mogućnosti koje nadilaze i teoretski umni doseg. Dakle,u nama postoji nešto pored uma i čula što nam otkriva još dublje i šire aspekte realnosti od onih koje nam otkrivaju čula um i inteligencija to je spoznajna oblast mistike i duhovnog.
 
Poslednja izmena:
Dobro, knjizevno misticno kao tajno ali misticno iskustvo je upravo primer za nespoznajno , a ne za tajno iskustvo...(takodje nije ni skriveno)

Osobi se desilo nesto sto ne moze da spozna, niti o tome da ista razmislja , a zna da se dogodilo , zato sam i rekao da se u mistici zna, ali se ne spoznaje...

Ostaje problem sa misticnim, kao tajnim, posto stvarno u knjizevnosti misticno jeste sinonim za tajno...
Tajno iskustvo , tajna- zavera ili tajna- nespoznaja...
Ne vidim problem da to bude uprosteno , pucki kao i obicno u knjizevnosti , iz termina nespoznajno, nerazumljivo , tajno....bas kao u ukrstenim recima...
Medjutim ako iz korena tajno , zavera, ili skriveno uzmemo tumacenje reci mistika, onda se mistika moze zameniti sa novo, nerazjasnjeno,neobjasnjeno...

Medjutim , nad culno i nad razumsko je vec uskladjeno sa mojim tumacenjem mistike, u startu postavljenog kao nespoznajnog i dogmom ispoljavanja i dejstva a bez ikakve potrebe i mogucnosti za razumevanjem iste....
Uskladjeno, jer iako to nije moje tumacenje mistike, iz ugla fizicara to jeste isto i mistika i nadculno i nadrazumsko.Znaci iz ugla nauke danas, moglo bi se reci mistika je isto sto i nadculno i nadrazumsko....pa ce metafizicki to ispasti u redu....jer prihvata ogranicenja shvatanja danasnje nauke.

Moram da priznam da potpuni metafizicar ne moze da u recniku ima mistiku...
Jer on ce u startu imati nevezane pojmove, dogadjaje, fenomene, ali to je slucaj i sa realnim i sa culnim i vanculnim....sta vise nauka ce se povuci, jer ako ne zna, ona proba da sazna, a ako ne vidi deduktivno potvrdjeni dokaz ili zakonitost, nauka zakljuci da tu nema zakona i pravila...

Metafizika ceka....radi i ceka...

Mistika koristi , uzdize i nista ne ulazi dublje, bas kao seoski djilkosi u vecini koji cekaju da neko u selu nesto proba , pohvali se i onda se na osnovu toga nesto novo proba i primeni, ne razmisljajuci cak i kad mogu da razmisljaju o necemu novom...
Mistika je prilagodljivo ugadjanje sopstvenom verovanju, bilo u sposobnosti bilo u dogadjaje , bilo u pojave....

Metafizika duha i duse....
Tu metafizika moze ostati prazna, ako ne primecuje nikakve relacije, ili ostati nepovezana ako primecuje ali samo kao uslovljenosti bez jake konekcije...
A moze i kreirati teorije, samo sto danas ljudi nisu spremni za prihvatanje teorija o dusi i o duhu , a da te teorije nisu zasnovane na idilicno lirskom shvatanju duse kao nepoznate , neshvatljive i bogom upravljane supstancije...ne materije.

Opet dolazim do toga da oni koji ne razumeju metafiziku (po mom skromnom znanju metafizike) imaju potrebu da imaju pojam za metafizicko prazno....tj kad metafizika nema uslove koje je naznacila u vezi neke pojave...Ja mislim da metafizika nema potrebe za tim pojmom....jer ceka....nema potrebe da bude apsolutno tacna, pa moze generisati i privremene netacne a inspirativne intuitivne teorije...
Mada metafizika nije u sustini povrsna i proizvoljna....ali dozvoljavam pojavu privremenih teza, insinuacija i intuicija....
To ne znaci da je metafizika pogresna ili sklona greski , jer metafizika uzima da je tacno tek kad razliciti putevi donose uskladjene zakljucke, kad se slika formira isto bez obzira na ugao i 3D, 4D pristup....

Npr paralela metafizicko osmatranje duse i misticno osmatranje duse se prilicno razlikuju...
Licne skrupule , samoobmane , moralne zabrane logici i psihologici da spozna neke stvari , sve to opterecuje misticno osmatranje , filozofsko osmatranje duse...
Metafizika nema tih problema, s tim sto ima problem pocetnog uprosecenja....i preopsirnosti...
Kao i svaka metoda koja kopa zakonitosti, prosecne i cesce manifestacije se prve uoce, pa iz samoobmane koja je prosecna slede u pocetku pogresna obojenja i kod metafizike...

Kasnije nastupa preopsirnost, tj prezahtevnost, i tek onda polako ide obuhvatanje i krckanje raznih fenomena duse, s tim sto je ocigledno sporija od ostalih pristupa.
Medjutim ja smatram da je to zbog nepostojanja definisanih metoda, od kojih su se neki predlozi javili u proslom veku....

Crna kutija, crna rupa, relativno osmatranje, i mnoge druge metode ubrzavaju metafizicku akviziciju induktivnih teza i zakljucaka....

Definisati dusevno kao mistiku postaje kastaneda stil razmisljanja i pomalo pejotl orjentisano sagledavanje stvarnosti....kroz empatiju a ne kroz sagledavanje...

Ovo poslednje je bitno i mislim najjasnije misticima...ili nemetafizicarima...
Oni vecinu sagledavaju kroz empaticko saosecanje, pa i sve ostalo sagledavaju kroz to, sto postaje tumacenje svega preko ideja, znaci subjektivno i ofrlje tacno....
Jer bez stvarnog izucavanja njihova empaticka pretpostavka i prognoza nece nikad biti dovoljno tacne da bi se preko empatije moglo uspostaviti definisanje, (nemoguce je koriscenje savitljivog i mekanog stapa za pronalazenje putanje tacno u milimetar...)
 
iz cega proizilazi da je metafizika danas sasvim dovoljno sazrela da bude adekvatno sredstvo za istrazivanje nepoznatog
svakako je pametnija od klasicnog metoda projekcije poznatog u nepoznato..sto je covecanstvo bezbroj puta dovodilo u zablude
 
kroz metafizicko socivo mogu se steci saznanja o fizickom svetu uvideti postojanje veza tamo gde se te veze ne mogu fizicki zapaziti..

kao npr direktna veza sa jevrejskim odbacivanjem hriscanstva i njihovim stradanjem u drugom svetskom ratu ( tzv holokaustom)
 
Problem sa prosirenim spektrom....

Metafizika moze raditi razna obojenja samo u duhu metafizike, bez opterecenja da ce to biti banalno shvaceno ili uzeto kao istina...
Dakle metafizika u duhu metafizike moze uzeti neku statistiku i iz nje generisati neku tezu i ostaviti tu tezu kao entitet.
Metafizicar to nikad nece tumaciti kao istinu....
Tako da se vic o jevrejima kao stipsama koji su medjusobno organizovani a lihvarski trgovali i provocirali siromasan narod moze uzeti kao jedan od uzroka njihovog nalazenja na spisku za odstrel.
A isto i slaganje ponasanja sa nekim detaljima iz sionskih dokumenata.
Ovde se pokazuje da je metafizika izuzetno OPASNA....
Metafizika za nekog ko nije metafizicar predstavlja idejno ludilo...
Takav sujetno obojeni pojedinac ce iskoristiti teze iz metafizike , izvaditi ih iz njihovog metafizickog okruzenja, pretvoriti u teorije i bez validnog dokaza , samo na osnovu empatijskog slaganja , uzeti ih kao argumente...

Mislim da 99% ljudi ovako sagledava metafiziku , bez obzira da li su filozofi ili nisu...

Filozofi vrlo cesto imaju sinonim metafizika i nerazumsko i vanculno.
Imaju i sinonim metafizicki model zakljucivanja sa nededuktivni model zakljucivanja, pri cemu u to upadne i misticki model zakljucivanja zasnovan na veri i zelji....
Mislim da je lakse biti filozof , po ovome, nego biti metafizicar ili biti naucnik...
To ne znaci veca rigidnost i zahtevnost metafizickog ili naucnog, jer filozofija trazi nacitanost filozofije, a to je obimno i mnogo, ali logicki aparat, sujetno poznavanje sebe i svojih logickih postupaka , rad na sebi , nije zahtevnost kod filozofije vec opcija...
Nesto kao popularna psihologija...

Kod metafizike ne moze tako...
Postajes supalj, sam sebi neadekvatan i neproduktivan ako se ne procistis u metafizickom smislu.
Postajes prepun nikada validnih teza, novinarcic po srpskom modelu....

Kod nauke, pored teorije i dokaza sebi , moras odraditi i statisticke, zatim metode ponavljanja i odredjivanja uslova, ne samo zakonitosti.To je mnogo vise i zahtevnije nego sama zakonitost...
Obicno tri puta vise vremena treba za to , cak i vise...
 
sa ovim se vec ne slazem..
ideja samo pa sebi ne poseduje takve elemente kao sto su tacnost netacnost..
ja sam izneo sledece..da postoji direktna veza izmedju jevrejskog odbacivanja hriscanstva i holokausta..dogadjaj kao sto je holokoaust..nema jedan jedini uzrok..taj konkretno dogadjaj ima oko sebe ispletenu mrezu okolnosti a ta mreza se sastoji od velikog broja niti a svaka nit se sastoji od niza uzrocnoposledicnih veza
recimo nakon mracnog srednjeg veka taj dogadaj vise nije mogao nikakvim delovanjem biti sprecen

metafizika ne barata tacnim i netacnim podacima..barata postojecim i nepostojecim
mozes to posmatrati i kao ..muziku..koja je sastoji od nota (postojecih podataka) i pauza (nepostojecih podataka)
 

Back
Top