Mesto rođenja, dnk, poreklo, ... koliko je značajno u životu?

  • Začetnik teme Začetnik teme Ribar
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Ribar

Poznat
Poruka
9.164
Razna su istraživanja vezana za dnk. Bilo je pokušaja da se pokaže da svaka nacija ima svoju dnk.
Recimo čak da je to tačno.
Takođe se često čuje: ja sam rođeni Beograđanin (Novosađanin, Nišlija, ...) što obično izjavljuje neko ko tome pridaje veliki značaj.
Često se naglašava i poreklo, ko zna koliko generacija unazad.

Poznajem čoveka koji već dugo živi u Srbiji ali je stranac. Vihor života ga je bacio ovamo. I danas se, čim progovori, čuje strani prizvuk. Nikada nije bio neka zverka ili mafijaš. Jedva da je pismen i živi od svog fizičkog rada.
Zašto ga izdvajam?
Neopisivo je vredan! Kada se prihvati posla radi ga više nego savesno. Iako nadničar, poslodavci se otimaju da baš on radi kod njih jer znaju da njegov posao vredi i više nego što mu plaćaju.
Sasvim je sigurno da nema srpsku dnk, da nije rođen ni u Beogradu ni u bilo kom većem mestu, pa čak ni u Srbiji.
I pored svega toga, smatram da je Srbiji svojim savesnim radom doprineo više nego svi zajedno koji spavaju do podne, vise po kafićima i žive trošeći babinu penziju.

Prema tome, šta uopšte znači biti čistokrvni Srbin (sa dokazanom dnk – ako je to moguće), biti rođen u velikom gradu i imati dugo porodično stablo ako nema rezultata nekog rada?
Pomenuti čovek sve to nema, nije ni naučnik, ali je pošten i radan. Zato, i bez svega pominjanog, uživa moje duboko poštovanje!

Oni koji žele da me zadive sa dnk, mestom rođenja ili porodičnim stablom, samo gube vreme!
 
Ako niste gledali, dobar film na slicnu temu je i opisane osobe:

Moje ime je Dobrica

Ah, Srbin, do koliko generacija?
Srbi kao ovi danas postoje oko 200 godina(ulenjeni, pojugoslovljeni, ukalupljeni).
Srednjovekovni, Serbi, oko 800 godina(od prihvatanja hriscanstva i Svetog Save), a prehriscanski Srbi pre toga, postoje dugo dugo...
Imamo neku specificnu haplogrupu, ali opet, ne znaci da si Srbin/SRPkinja ako nisi vere, jezika, tradicije i shvatanja(kulture) Srpske kategorije...
 
Poslednja izmena:
Testiranje DNK da bi se njim mahalo kao statusnim simbolom? Ja sam se testirao da bih saznao nešto više o sebi, a i da bih pridoneo opštoj slici o genetskom i etničkom sastavu srpskog naroda. Znači pre svega zbog identitetskih i istorijsko-etnoloških razloga.

Što se tiče samih DNK grana, gotovo svaka grana koja je malo razgranatija ima nekog pojedinca kojim može da se hvali, tako da priča o sebi pre zavisi od blagoglagoljivosti nego od same veličine i vrednosti neke DNK grane

A ono što sigurno nisam, nisam se testirao da bih nekog zadivio. Za to upotrebljavam svoj dobar izgled:D
 
Свако ко целокупну своју вредност базира на пореклу је врло одбојан и може само да се уклопи са својом врстом, истим таквима који ће га, или примити или му доказивати да је њихово порекло још "боље" од његовог и да није за ту социолошку групу прихватљив.

Међутим...

Покушаји брисања свега претходног, како су то радили комунисти, да би сви кренули од "нуле" и били једнаки у условима се брзо изјаловио, настанком црвене буржоазије. Отимачи дедињских и сењачких поседа и дан данас јашу на тим својим достигнућима и управо су они ти који данас измишљају некаква порекла и некакве претке који углавном не добацују ни три колена уназад а да се не појави нека Јауковица или Чемерно.

Свако треба да се труди да допринесе колико може, најпре себи и својима па друштву у целини. Ипак, неко коме су отац или деда били предузетници и ко је растао у таквом окружењу и био усмераван од малих ногу да размишља на начин предузетника, много ће се боље снаћи у послу и бити припремљен од некога ко из окопавања кукуруза (частан посао, само мало мисаоно захтеван) крене да се пробија и да стигне до предузетника. Предузетника сам узео као пример, можете заменити било којим занимањем.

Дакле, не треба се стидети порекла, као што нас то уче разни "интернационаци". Није примарно и није фактор, али није ни за скривање.
 
Svi su vredniji u inostranstvu / na tuđoj teritoriji :) Kod kuće ne mora toliko da se radi, a za to postoji više razloga (imaš krug ljudi koje interesuješ, kojima si potreban i na koje možeš da se osloniš, veze, poznanstva itd.)

Meni ne smeta kada se ljudi ponose svojim poreklom - vole svoj zavičaj i pretke. Nije loše biti ponosan, loše je omalovažavati druge ljude.
 
Свако ко целокупну своју вредност базира на пореклу је врло одбојан и може само да се уклопи са својом врстом, истим таквима који ће га, или примити или му доказивати да је њихово порекло још "боље" од његовог и да није за ту социолошку групу прихватљив.

Међутим...

Покушаји брисања свега претходног, како су то радили комунисти, да би сви кренули од "нуле" и били једнаки у условима се брзо изјаловио, настанком црвене буржоазије. Отимачи дедињских и сењачких поседа и дан данас јашу на тим својим достигнућима и управо су они ти који данас измишљају некаква порекла и некакве претке који углавном не добацују ни три колена уназад а да се не појави нека Јауковица или Чемерно.

Свако треба да се труди да допринесе колико може, најпре себи и својима па друштву у целини. Ипак, неко коме су отац или деда били предузетници и ко је растао у таквом окружењу и био усмераван од малих ногу да размишља на начин предузетника, много ће се боље снаћи у послу и бити припремљен од некога ко из окопавања кукуруза (частан посао, само мало мисаоно захтеван) крене да се пробија и да стигне до предузетника. Предузетника сам узео као пример, можете заменити било којим занимањем.

Дакле, не треба се стидети порекла, као што нас то уче разни "интернационаци". Није примарно и није фактор, али није ни за скривање.
Slažem se u svemu!

Upravo sam i pisao o tome da mnogi koji iza sebe nemaju nikakav rad potežu poreklo kao uspeh. Uspeh se pokazuje samo radom!
 
Slažem se u svemu!

Upravo sam i pisao o tome da mnogi koji iza sebe nemaju nikakav rad potežu poreklo kao uspeh. Uspeh se pokazuje samo radom!

Uspeh se ne pokazuje iskljucivo sopstvenim radom. Neko moze da radi marljivo ceo zivot, a da ne ostvari niakakv uspeh. Ostvarivanje uspeha nije nuzno povezano sa ma kakvim radom, sto na sebi, sto na drugima.

Dacu jedan primer i objasniti koliko je to sve ambivalentno :

Uspesnost osobe sadrzi gomilu faktora koji zavise od licnog dozivljaja uspeha. Za nekoga je uspeh da 1 zlatni globus, a za nekog drugog je minimalac 3 komada. Ako oba glumca glume u razlicitim filmovima, za prvi zlatni globus dovoljan je jedan film na kom moze da se radi podjednako puno kao sto bi radio drugi glumac za 3 zlatna globusa.

Na kraju imamo podjednak nivo utrosenog rada, razlicite glume, razlicite koncepte filmova, razlicite umetnicke prezentacije, razlicita umetnicka ostvarenja kao i razlicitu recepciju kod razlicite publike koja razlicito reaguje na sve date razlicitosti.

Tako da sve mozemo da svedemo na to ko ima veci broj ostvarenih globusa, te da po tome "vrednujemo" neciju glumu. Sad, pametni ljudi znaju da to nisu faktori koji odredjuju neciju dostojnu glumu. U mnogo navrata mozemo videti da je jedan od najvecih miljenika publike bio i ostao GARY OLDMAN koji sa tacke glumacke sposobnosti kao i sposobnosti utapanja u samu ulogu ostaje jedan od najboljih glumaca u svetu. Ali za neke ljude koji uspeh gledaju preko broja ostvarenih zlatnih globusa, Gary Oldman je niko i nista. Sav njegov rad je nista. Sva njegova gluma je nista.

Upravo ta vrsta ambivalencije i selektivnog biranja toga sta okarakterisemo uspesnim se odrazava na to koliko nesto smatramo uspesnim, sto u realnom pogledu je samo sled desavanja i dogadjaja koji su sticajem okolnosti, pre nego li zaista licnim trudom i radom, doveli do toga da se postigne nesto fantasticno i "vredno" paznje drugih ljudi.

I, na kraju, za nekog seljaka sto zivi na njivi svi gorepomenuti glumci i njihova ostvarenja kao i celoukupni dozivljaj umetnosti nije nista u poredjenju sa nekom pesmom Sabana Saulica.

Ljudi uglavnom gledaju uspeh preko novca, karijere, ostvarivanja porodice i slicno tome. ne zato sto je to zaista uspeh, vec zato sto je to vise socijalno prihvatljivo sto ljudi prate iako sto ni sami ne znaju zbog cega to, eto tako, prate samo da bi se na iste stvari kroz ceo zivot kasnije zalili.

Izuzetno je lako biti uspesan u zivotu i izuzetno je lako biti svima dopadljiv/a. Ono sto je teze jeste ostati svoj covek u moru necovecnosti. A da li se tu postane "neko i nesto" je skoro pa uopste nebitno jer na kraju svi umiru. I da se ostavi neki trag iza, niko te nece zaista poznavati ko si bio ti ili sta si radio/la u zivotu. Koliko samo gluposti i lazi kruzi o Nikoli Tesli, na primer? A da li iko moze da kaze da je licno poznavao Nikolu Teslu? Stavise, uspeh Edisona je nadaleko priznatiji naspram uspeha NIkole Tesle u celoukupnoj skolskoj postavi americke edukacije.

Na papiru Edison jeste postigao vise no Tesla i imao vise novca no Tesla, ali je bio NECOVEK i ostao u MORU NECOVECNOSTI, dok je s druge strane Nikola Tesla zavrsio u siromastvu i ostao COVEK do kraja i posle kraja. E, to je ono bitno za celu tu pricu o uspehu. Rodis se ti kao ljudsko bice, ali je veliko pitanje da li ces ostati covek.
 
Razna su istraživanja vezana za dnk. Bilo je pokušaja da se pokaže da svaka nacija ima svoju dnk.
Recimo čak da je to tačno.
Takođe se često čuje: ja sam rođeni Beograđanin (Novosađanin, Nišlija, ...) što obično izjavljuje neko ko tome pridaje veliki značaj.
Često se naglašava i poreklo, ko zna koliko generacija unazad.

Poznajem čoveka koji već dugo živi u Srbiji ali je stranac. Vihor života ga je bacio ovamo. I danas se, čim progovori, čuje strani prizvuk. Nikada nije bio neka zverka ili mafijaš. Jedva da je pismen i živi od svog fizičkog rada.
Zašto ga izdvajam?
Neopisivo je vredan! Kada se prihvati posla radi ga više nego savesno. Iako nadničar, poslodavci se otimaju da baš on radi kod njih jer znaju da njegov posao vredi i više nego što mu plaćaju.
Sasvim je sigurno da nema srpsku dnk, da nije rođen ni u Beogradu ni u bilo kom većem mestu, pa čak ni u Srbiji.
I pored svega toga, smatram da je Srbiji svojim savesnim radom doprineo više nego svi zajedno koji spavaju do podne, vise po kafićima i žive trošeći babinu penziju.

Prema tome, šta uopšte znači biti čistokrvni Srbin (sa dokazanom dnk – ako je to moguće), biti rođen u velikom gradu i imati dugo porodično stablo ako nema rezultata nekog rada?
Pomenuti čovek sve to nema, nije ni naučnik, ali je pošten i radan. Zato, i bez svega pominjanog, uživa moje duboko poštovanje!

Oni koji žele da me zadive sa dnk, mestom rođenja ili porodičnim stablom, samo gube vreme!

Prvo, vučeš mi na nekog komija sa nekom levom pričom.
Drugo, valjda ti je jasno da Srbi žive i van ove avnojske Srbije.
Treće, poreklo je bitno jer dobrim delom odredjuje čoveka, to je valjda i logično...

Srbi, u krajevina koji su poznati po borbi protiv Turaka, kao što su Crna Gora i Vojna Krajina imaju nešto drugačiji mentalitet, moglo bi se reći da su suroviji, ali i patrijahalniji od nekih iz urbanijih sredina.
Sve to na stranu, ne bi trebalo mešati kvalitete osobe sa njegovom dnk, to je besmisleno.
E, sada šta znači "čist" Srbin?! Pa Srbi kao narod, kasnije i kao nacija imaju svoju etnogenezu . Prvo se radilo o plemenu, pa se to ukrupnjavalo itd..Danas se taj termin koristi za nekoga kome su makar prema predanju svi pretci( njemu poznati) pripadali srpskom narodu.
Srbi dolaskom na Balkan zasigurno imaju nešto svetliju pigmentaciju nego danas, mešanjem sa heterogenim starosedelačkim faktorom pretežno južnjačke genetike kroz ovih par vekova i sebi smanjuju procenat tzv severne genetike, samim tim od pretežno smedjih ili svetlo smedjih ljudi dolazi i do nešto tamnijih varijacija. Srbi prečani su zadržali najviše proto srpske genetike( ovi koje sam ti gore pomenuo)...Po muškim naslednim genima proto srpsko pleme je bilo pretežno sastavljeno od dve slovenske haplogrupe, I2a1b i R1a...Medjutim sve to uopšte nije bitno niti garantuje da će takav primerak biti veći,bolji, ili pošteniji Srbin od nekog ko ima, uslovno rečeno manje srpskog porekla..Zašto je važno sve to znati?! Pa sa saznanjem o sebi i svojoj prošlosti čovek sebe više respektuje.

- - - - - - - - - -

Sad videh da si tiletov omladinac, tačno sam osetio ...
 

Back
Top