
Pogled mi uprt u daljine,
Tamo gde horizont nebo preseca ...
Čekam da Sunce na počinak ode,
Jer dete sam noći i Meseca!
Preko dana sam sklopljenih krila ...
Skrivam svoje volšebne moći ...
Čekam sumrak, pa da poletim,
Jer Mesec me stvori i dete sam noći.
I dok letim na krilima vetra,
Lakša od pera, lakša od lista,
Prati me nežan Mesečev osmeh
Što srebrnim sjajem u noći blista ...
Uživam lebdeći sferama raznim,
Hodim po zvezdanim stazama svetlim ...
A kada noć počne da bledi
Natrag na Zemlju ja doletim.
I opet ću željno čekati tren
Kad ću u mistične pohode poći.
Za tim žudim drhtavih krila,
Jer Mesec me stvori i dete sam noći.
Autor: Valeria