Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 33.764
Istoriografija kao staro oruđe specijalnog rata
Politička uslovljenost istoriografskih diskursa
1. Divide et impera. Srbi se dele na katolike koji postaju ideološki Hrvati, na muhamedance koji postaju ideološki Bošnjaci, Srbe iz Crne gore koji postaju Crnogorci, Srbe iz Makedonije koji postaju Makedonci, Srbe muhamedance iz Gore koji postaju Goranci, Srbe sa reke Karaš u Rumuniji, koji postaju "torlački Hrvati", podunavske Srbe Bunjevce koji postaju Hrvati itd. Svi oni su zavađeni sa Srbima eda bi neko ko je takvu istoriografsku paradigmo stvorio njima i njihovom zemljom lakše vladao.
2. Podstanari. U Hrvatskoj, kasnije u Bosni, a od nedavna i u Crnoj Gori Srbe se proglašava Srbijancima (dakle, onima koji su došli iz Srbije) kako bi im se ukazalo da su na dotičnim područjima na gostovanju i dao putokaz kretanja ("nazad"!?!) ka Srbiji (da bi se etnički očistili sa tih teritorija). Dakle, sve srpsko proglašava se srbijanskim kako bi se suzio teriorijalni obuhvat Srba (na područje Kneževine Srbije) i proširile nesrpske teritorije. Ovo je politička implikacija hratske istoriografske (lažne) paradigme o tome da nema Srba zapadno od Drine.
3. Večiti krivci. Boris Dežulović, hrvatski novinar: "Problem je, međutim, mnogo dublji, duboko zapravo - identitetski. Veliki su Hrvati u potpunosti definirani mržnjom prema Srbima: to je sve je što im je od nacionalnog osjećaja preostalo. Kao identitetski biljeg srbofobija im je ostala i kad Srba u Hrvatskoj praktički više nije bilo. "Ubij Srbina!" ori se tako i na bezveznoj utakmici protiv malih Andoraca, naroda tako malog da je u vlastitoj malenoj državici nacionalna manjina. Ta je mržnja apstraktna, lišena svakog značenja. "Ubij Srbina" postalo je nekom vrstom pozdrava, kao "dobar dan". "Ubij Srbina", kaže tako veliki Hrvat susjedu pred liftom. "Ubij i ti, sinko", odgovorit će dobri susjed. " Ovo se zasniva na istoriografskom potpuno idiotskom falsifikatu da su "Srbi izvršili agresiju na republiku Hrvatsku". (Sve do 1990. Srbi su ustavom te Hrvatske definisani kao državotvoran narod, narod koji je stvorio SR Hrvatsku.)
4. Lažno poreklo. Svi Srbi zapadno od Drine istoriografski se dokazuju kao "Vlasi" (narod o čijoj tradiciji, kulturi, običajima, državi i sl. Srbi ne znaju amabaš ništa - rečju - mrtav narod) kako bi se lakše pretopili u Hrvate.
5. Umanjivanje istorijske važnosti i veličine nekog naroda. Kada čitate hrvatske udžbenike, kontinuirano u zadnjih 100 godina, videćete da su Hrvati upadljivo veći narod, sa upadljivo većom državom (koja se proteže do Drine, Sandžaka i Crne Gore), sa upadljivo starijom državom, sa upadljivo starijim kraljevskim dinastijama od Srba, sa upadljivo bogatijom i autentičnijom kulturom u odnosu na srpski narod koji po tim udžbenicima hrvatskom narodu nije ni do kolena (npr. jedna od paradigmi "dok Hrvati imaju jednog Nikolu Teslu, Srbi u Srbiji bave se svinjarstvom").
Sve ovo je istoriografski lažno, smišljeno utemeljeno na falsifikatima, i sve sa političkim ciljem jačanja rimokatoličkog uticaja prema istoku i nemačkog prodora na Istok. Hrvati kao nacija, hrvatska istorija te Hrvatska kao država nusprodukti su ovih političkih težnji. Zato ovo, u suštini, i nije "hrvatska istoriografija", već samo imperijalističke težnje Germana i Rimokatoličke crkve zaodenute u plašt hrvatske istoriografije.
- - - - - - - - - -
1) Dobrodošli su svi analogni primeri u kojima se istoriografski stvaraju veštačke podele/mržnja među narodima, u kojima istoriografija insistira na odsustvu nekog naroda na određenim prostorima, kada istoriografija stvara dežurne narode-krivce da bi ih što više obespravila, gde istoriografija pokušava da laže o poreklu nekog naroda da bi ga podvrgla lakšoj asimilaciji, proterivanju, genocidu i sl.
2) Takođe, dobrodošla su opažanja o dodatnim psihološkim i političkim implikacijama istoriografije.
Politička uslovljenost istoriografskih diskursa
Još jedan razlog zašto je istorija Slovenskog Juga morala biti "istorija novodoseljenih u 7. veku"
1. Nemci i drugi Germani. Potreba nametanja Južnim i Zapadnim Slovenima podstanarskog mentaliteta - "ćuti tu gde si jer nemaš istorijsko pravo tu da budeš". Nametanje ovakve ideologije Južnim Slovenima u sklopu je trajne nemačke politike Drang nach Osten.
2. Rusi i drugi Istočni Sloveni. Osim dominacije nemačkih lingvista i istoriografa u ruskoj istoriografiji, Rusi postojećom istoriografskom paradigmom dobijaju autohtonost na svom državnom prostoru, tj. neograničeno istorijsko pravo na svoju državnu teritoriju.
3. Francuzi i drugi poromanjeni narodi. Razlog je u kompleksu koji sobom nose svi romanski narodi, posebno Francuzi, koji su svoju predromansku kulturu gotovo potpuno izgubili pred dominantnom romanskom. Isto se desilo u Španiji i u Portugalu. Takav razvoj događaja doveo je do odbijanja da se poveruje kako je kultura Srba, koji su živeli u neposrednom dodiru sa Rimljanima, na Balaknu, bila dovoljno razvijena i otporna na romanske asimilatorsko-"civilizatorske" uticaje.
Obradićemo ovo na najbliskijem primeru, primeru nečeg što se razumeva kao "hrvatska" istoriografija:Ti kapiraš da istorija uslovljava mentalitet naroda i druge psihološke momente, kolektivne i individualne? To je njena primena u praksi, kao geostrateško oružje. Divide et impera, podstanari, večiti krivci i sl.
1. Divide et impera. Srbi se dele na katolike koji postaju ideološki Hrvati, na muhamedance koji postaju ideološki Bošnjaci, Srbe iz Crne gore koji postaju Crnogorci, Srbe iz Makedonije koji postaju Makedonci, Srbe muhamedance iz Gore koji postaju Goranci, Srbe sa reke Karaš u Rumuniji, koji postaju "torlački Hrvati", podunavske Srbe Bunjevce koji postaju Hrvati itd. Svi oni su zavađeni sa Srbima eda bi neko ko je takvu istoriografsku paradigmo stvorio njima i njihovom zemljom lakše vladao.
2. Podstanari. U Hrvatskoj, kasnije u Bosni, a od nedavna i u Crnoj Gori Srbe se proglašava Srbijancima (dakle, onima koji su došli iz Srbije) kako bi im se ukazalo da su na dotičnim područjima na gostovanju i dao putokaz kretanja ("nazad"!?!) ka Srbiji (da bi se etnički očistili sa tih teritorija). Dakle, sve srpsko proglašava se srbijanskim kako bi se suzio teriorijalni obuhvat Srba (na područje Kneževine Srbije) i proširile nesrpske teritorije. Ovo je politička implikacija hratske istoriografske (lažne) paradigme o tome da nema Srba zapadno od Drine.
3. Večiti krivci. Boris Dežulović, hrvatski novinar: "Problem je, međutim, mnogo dublji, duboko zapravo - identitetski. Veliki su Hrvati u potpunosti definirani mržnjom prema Srbima: to je sve je što im je od nacionalnog osjećaja preostalo. Kao identitetski biljeg srbofobija im je ostala i kad Srba u Hrvatskoj praktički više nije bilo. "Ubij Srbina!" ori se tako i na bezveznoj utakmici protiv malih Andoraca, naroda tako malog da je u vlastitoj malenoj državici nacionalna manjina. Ta je mržnja apstraktna, lišena svakog značenja. "Ubij Srbina" postalo je nekom vrstom pozdrava, kao "dobar dan". "Ubij Srbina", kaže tako veliki Hrvat susjedu pred liftom. "Ubij i ti, sinko", odgovorit će dobri susjed. " Ovo se zasniva na istoriografskom potpuno idiotskom falsifikatu da su "Srbi izvršili agresiju na republiku Hrvatsku". (Sve do 1990. Srbi su ustavom te Hrvatske definisani kao državotvoran narod, narod koji je stvorio SR Hrvatsku.)
4. Lažno poreklo. Svi Srbi zapadno od Drine istoriografski se dokazuju kao "Vlasi" (narod o čijoj tradiciji, kulturi, običajima, državi i sl. Srbi ne znaju amabaš ništa - rečju - mrtav narod) kako bi se lakše pretopili u Hrvate.
5. Umanjivanje istorijske važnosti i veličine nekog naroda. Kada čitate hrvatske udžbenike, kontinuirano u zadnjih 100 godina, videćete da su Hrvati upadljivo veći narod, sa upadljivo većom državom (koja se proteže do Drine, Sandžaka i Crne Gore), sa upadljivo starijom državom, sa upadljivo starijim kraljevskim dinastijama od Srba, sa upadljivo bogatijom i autentičnijom kulturom u odnosu na srpski narod koji po tim udžbenicima hrvatskom narodu nije ni do kolena (npr. jedna od paradigmi "dok Hrvati imaju jednog Nikolu Teslu, Srbi u Srbiji bave se svinjarstvom").
Sve ovo je istoriografski lažno, smišljeno utemeljeno na falsifikatima, i sve sa političkim ciljem jačanja rimokatoličkog uticaja prema istoku i nemačkog prodora na Istok. Hrvati kao nacija, hrvatska istorija te Hrvatska kao država nusprodukti su ovih političkih težnji. Zato ovo, u suštini, i nije "hrvatska istoriografija", već samo imperijalističke težnje Germana i Rimokatoličke crkve zaodenute u plašt hrvatske istoriografije.
- - - - - - - - - -
1) Dobrodošli su svi analogni primeri u kojima se istoriografski stvaraju veštačke podele/mržnja među narodima, u kojima istoriografija insistira na odsustvu nekog naroda na određenim prostorima, kada istoriografija stvara dežurne narode-krivce da bi ih što više obespravila, gde istoriografija pokušava da laže o poreklu nekog naroda da bi ga podvrgla lakšoj asimilaciji, proterivanju, genocidu i sl.
2) Takođe, dobrodošla su opažanja o dodatnim psihološkim i političkim implikacijama istoriografije.
Poslednja izmena: