Mario de Andrade - Mojoj duši se žuri

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
387.873
Mojoj duši se žuri

Prebrojao sam svoje godine i otkrio da mi je ostalo još manje vremena za život od onog koje sam živeo do sada.
Osećam se kao dete koje je dobilo kutiju slatkiša, prve je ukusno pojeo, ali kada je video da ih je još malo,
počeo je da ih jede sa posebnom pažnjom i uživajući u svakom zalogaju.

Nemam više vremena za beskrajne sastanke na kojima se raspravlja o statutima, pravilima, procedurama i internim propisima,znajući da se ništa od ovoga neće postići.
Nemam više vremena da trpim apsurdne ljude koji, uprkos poodmaklim godinama, još nisu odrasli.
Moje vreme je prekratko da bih raspravljao o naslovima.
Želim sadržaj, suštinu, duša mi se žuri...
Nije ostalo mnogo slatkiša u kutiji...
Želim da provedem život sa ljudima koje krasi ljudskost, prava ljudskost.
Koji umeju da se smeju sopstvenim greškama.
Ne želim da se nadimam sopstvenim pobedama.
Niko se ne može smatrati izabranim pre vremena.
Ne treba bežati od sopstvene odgovornosti. Štiti čovekovu čast.
I želim da hodam samo na strani istine i poštenja. Važno je samo ono što naš život čini korisnim za druge.
Želim da budem okružena ljudima koji umeju da dotaknu tuđa srca... Ljudima koje su teški udarci u životu naučili da odrastaju uz nežne dodire duše.
Da... žurim...
Žurim da živim sa intenzitetom koji samo zrelost može dati. Ne želim da trošim više slatkiša koji su mi ostali...Sigurna sam da su slađi i od onih koje sam već pojeo.
Moj cilj je da dođem do kraja zadovoljan i u miru sa komšijama i svojom savešću. Imamo dva života i drugi počinje onog trenutka kada shvatiš da je život samo jedan...
 
Mario Raul de Morais Andrade ( 1893 — 1945) je bio brazilski pesnik, romanopisac, muzikolog, istoričar umetnosti i kritičar i fotograf. Napisao je jednu od prvih i najuticajnijih zbirki moderne brazilske poezije, Pauliceia Desvairada (Halucinisani grad), objavljenu 1922. Imao je značajan uticaj na modernu brazilsku književnost, a kao naučnik i esejista — bio je pionir te oblasti. etnomuzikologije — njegov uticaj seže daleko izvan Brazila.

Andrade je bio centralna figura u avangardnom pokretu Sao Paula dvadeset godina. Obučen kao muzičar i najpoznatiji kao pesnik i romanopisac, Andrade je lično bio uključen u gotovo svaku disciplinu koja je bila povezana sa modernizmom Sao Paula. Njegove fotografije i eseji o raznim temama, od istorije do književnosti i muzike, bili su naširoko objavljivani. Bio je pokretačka snaga Nedelje moderne umetnosti, događaja iz 1922. koji je preoblikovao književnost i vizuelne umetnosti u Brazilu, i član avangardne „Grupe petorice“. Ideje iza Sedmice dalje su istražene u predgovoru njegove zbirke poezije Pauliceia Desvairada, iu samim pesmama.

Nakon što je radio kao profesor muzike i kolumnista u novinama, objavio je svoj sjajni roman Macunaima 1928. Rad na brazilskoj narodnoj muzici, poeziji i drugim pitanjima usledio je neravnomerno, često prekidan Andradeovim promenljivim odnosom sa brazilskom vladom. Na kraju svog života, postao je osnivački direktor Odeljenja za kulturu Sao Paula, formalizujući ulogu koju je dugo imao kao katalizator gradskog – i nacije – ulaska u umetničku modernost.
 
1720695953066.jpeg
 
“Zvuci, svetla i dosetljive šale taksista, svi su oni doleteli do mene. Očigledno sam bio miran i ni o čemu posebno nisam razmišljao. Ne znam šta mi se iznenada desilo. Otišao sam do svog stola, otvorio svesku i napisao naslov koji mi nikada ranije nije pao napamet: Grad halucinacija”.

Ovom rečenicom Andrade je započeo svoju najpoznatiju zbirku pesama.
Veliku ulogu u spoznaji dela ovog brazilskog revolucionara, imao je Džek E. Tomlins, prevodilac njegove druge knjige. Prema Tomlinsovim rečima, presudan momenat u razvijanju Andradeove moderne filozofije desio se dve godine pre objavljivanja. Tada je upoznao skulptora Viktora Brečereta od koga je kupio skulpturu “Bista Hrista”, koja je Isusa predstavljala kao Brazilca sa kikicama. Na njegovo čuđenje, porodica je bila šokirana i besna. Usamljen se tada povukao u sobu, izašao na terasu, pogledao dole ka ulici, ali je u stvari nije ni video. Tako je nastao “Grad halucinacija”.
 

Macunaíma

Stvaralaštvo Marija de Andradea sadrži dve ključne tačke, a osim one iz 1922, tu je pripovetka „Macunaíma" koju je napisao šest godina kasnije. U pitanju je priča koja ima podnaslov „Heroj bez karaktera“, a govori o članu plemena starosedeoca koji je rođen u džungli i odlazi u Sao Paulo gde odrasta.

Glavni lik po kome pripovetka i nosi ime, ima odlične osobine prilagođavanja i uspeva da nauči jezik u gradu. U pitanju je spoj opisa džungle, grada, susreta dva jezika što pokazuje dozu primitivizma koju je Andrade pokupio od evropskih modernista. On putuje do grada i nazad tražeći amajliju koja je izgubljena. Tu amajliju je dobio od Si, njegove ljubavi koja je tada iščezla i postala zvezda. U tekstu se spominje i kanibalizam što su mnogi osporili, ali je brazilski književnik uspeo da u sve sfere priče ubaci fantaziju i stvori jedan novi, apstraktni pravac – magični realizam.

„Macunaíma" je spoj različitih dijalekata koje je Mario skupljao celoga života, a u njoj se vidi i ono od čega je kao mali počeo – muzika. Uspeo je da stvori novu vrstu proze koja je veoma poetična i muzikalna, ali zadržava svoj narativni momentum.
Iako je generalno pesimistički, potpuno negativan tekst (Makunaima na kraju uništava svoje selo), ona po mnogima predstavlja kamen temeljac brazilskog modernizma.
Po priči o heroju bez karaktera koji uspeva da ode na nebo i kao zvezda postane deo sasvežđa Veliki medved, snimljen je istoimeni film 1969. godine, s tim da je umesto Sao Paula grad bio Rio de Žaneiro.

Mario de Andrade ostavio je veliki trag kako u brazilskoj, tako i u svetskoj književnosti. Ostaće upamćen po mnogim idejama koje su se graničile sa bizarnošću, ali i delima koja i dalje žive.

Ostaće upamćen kao jedan jedini – Mario de Andrade, heroj sa karakterom u Gradu halucinacija.
 

Back
Top