Manastiri po Srbiji koje ste posetili i vasa iskustva.

Острог, Студеница, Жича...
Ко није био штета да не оде. Посебно је Студеница помало занемарена као велика светиња.

Izbegavati kad su veliki praznici, to vazi za vecinu manastira, ako covek hoce neki duhovni savet da dobije.
За духовни савет идеш код свог свештеника или духовника.
Можеш да идеш у сред зиме и да видиш можда једног искушеника у манастиру.
Није гаранција ни да кад нема гужве се може добити духовни савет.
 
Najbolje sam se osecala u manastiru Mala Ravanica u Vrdniku, to je neverovatan osecaj i ne umem da opisem zasto, mozda zbog toga sto je sav nekako belo-plavicasti zbog starog mermera, kao i u manastiru svetog Romana kraj Krusevca, kada sam bila prvi put, posle toga vise toliko ne. Oseca se duh prohujalih vekova, starine, i bas neceg svetog i "cistog", i nema guzve.

U velikim manastirima se nazalost nisam osecala tako cak i kad nije bilo guzve, sve je nekako bogato ukraseno, da sam dozivela cak u jednom fruskogorskom manastiru da mi zabrane ljubljenje ikone "zato sto je kostala 400 evra", a ja vise volim staro i skromno, netaknuto, i da mi niko nista ne brani.

Mozda jedino Ljubostinja tu ne spada, i tamo je i povrh svega modernizovanog ostao neki ustisak skromnosti i topline.

Zao mi je sto nisam obisla sve Ovcarsko-kablarske manastire, verujem da bi i tu bilo slicno.
 
Al Ostrog je Ostrog sve ostalo je bledo, bez uvrede, meni bar
Nisam bila u Ostrogu jer kazu, ako se jedanput spremas a ne odes iz nekog razloga, onda ne treba ni da pokusavas vise da ides, tako da posle tog neodlaska nisam vise ni pokusavala.

Ali sam se prosle godine jednom obrela u crkvi svetog Vasilija Ostroskog u Beogradu, jeste da je "samo" crkva, ali ono je prelep osecaj i iako sam se pomalo plasila, kada sam videla i osetila onu atmosferu, kao neke nevidjene dobrote, narocito koja je zracila iz ikone svetog Vasilija, mnogo mi je bilo milo, i rekoh Hvala Gospodu sto mi dade da posetim makar crkvu ako nisam manastir.

A i sama spoljasnjost vise lici na manastir nego na crkvu, to je nesto retko prelepo sto moze da se vidi u jednom gradu, a kamoli u kvartu medju tim betonskim zgradama, mada ona bas i nije medju njima, sada puno grade i tamo preko puta nekakve glupe "lux" zgrade, ali taj deo oko crkve tesko da ce promeniti.
 
Nisam bila u Ostrogu jer kazu, ako se jedanput spremas a ne odes iz nekog razloga, onda ne treba ni da pokusavas vise da ides, tako da posle tog neodlaska nisam vise ni pokusavala.

Ali sam se prosle godine jednom obrela u crkvi svetog Vasilija Ostroskog u Beogradu, jeste da je "samo" crkva, ali ono je prelep osecaj i iako sam se pomalo plasila, kada sam videla i osetila onu atmosferu, kao neke nevidjene dobrote, narocito koja je zracila iz ikone svetog Vasilija, mnogo mi je bilo milo, i rekoh Hvala Gospodu sto mi dade da posetim makar crkvu ako nisam manastir.

A i sama spoljasnjost vise lici na manastir nego na crkvu, to je nesto retko prelepo sto moze da se vidi u jednom gradu, a kamoli u kvartu medju tim betonskim zgradama, mada ona bas i nije medju njima, sada puno grade i tamo preko puta nekakve glupe "lux" zgrade, ali taj deo oko crkve tesko da ce promeniti.
Ispricacu ti oricu sutra kad se naspavam, mi smo odlozili ostrog ko klinci jer smo se napili na plazi kao svinje, al eto prica ledi krv u zilama, i desilo se sa razlogom
 
Bio Žiče manastir.Spektakularne lepote i renoviraju ga.
Zaista lepo.
Jеси видео што је лепа манастирска продавница, имају разне ствари, сапуне, књиге...
Близу ти је манастир Градац, ако можеш обиђи. Близу Новог Пазара. Мали манастир.
 

Back
Top