MALO LATINICA, MALO ĆIRILICA

Milos 13

Poznat
Poruka
7.649
Odbornike novosadske skupštine na poslednjoj sednici šokirala je biografija Biljane Stojković, od nedavno članice Nadzornog odbora gradskog prevoznika, koja je napisana rukom, ali i nepismeno.

Njena biografija našla se u skupštinskom materijalu, pošto je nakon izglasavanja u Javnog gradskom saobraćajnom preduzeću imenovanje Stojkovićeve morala da potvrdi skupštinska većina, što se na sednici i desilo.

Stojkovićeva je aktivistkinja Srpske napredne stranke i supruga gradskog većnika zaduženog za komunalnu delatnost Vladimira Stojkovića, a izbor za člana Nadzornog odbora iz reda zaposlenih od početka su pratile kontroverze.

Iako se opozicija žalila da je u preduzeću vršen pritisak na radnike da glasaju za Stojkovićevu, njen izbor je pravno čist s obzirom na to da je ona, kako se navodi u biografiji, u preduzeću zaposlena od 2000. godine, a po struci je diplomirani saobraćajni inženjer.

Ipak, u nečitkoj biografiji problem bi mogla biti pismenost, pošto je nova članica Nadzornog odbora mešala ćirilična i latinična slova.

Tako je u devet redova dugoj biografiji pisanoj ćirilicom u nazivu firme JGSP slovo „g“ napisano latinicom. Slično je i kod navođenja radnog iskustva u JGSP-u, gde je Stojkovićeva u reči „od“ slovo „d“ napisala latinicom, a do greške je ponovo došlo kada je htela da napiše „u Novom Sadu“, pa je poslednje slovo najvećeg vojvođanskog grada napisala latiničnim slovom „u“.

Podsetimo, pre imenovanja novosadski odbor demokrata saopštio je da se u preduzeću na radnike vrši pritisak kako bi glasali za Stojkovićevu. S druge strane, novosadski odbor SNS naveo je da je Stojkovićeva njihova aktivistkinja, ali je odbacio tvrdnje o pritiscima na radnike da glasaju za Stojkovićevu, navodeći da će „radnici ovog gradskog preduzeća izabrati člana NO i to demokratsko pravo ne sme i ne može niko da im oduzme“.

Kako saznajemo, Stojkovićeva je u preduzeću odnela pobedu za svega nekoliko glasova, a više odbornika potvrdilo nam je da je njena biografija presedan i da nikada u Skupštini nisu videli rukom pisan dokument.

Član NO inače mesečno prima naknadu od 25.000 dinara, dok predsednik tog tela prima 50.000 dinara. Zadatak NO je nadzor nad radom direktora preduzeća.

bzQktkqTURBXy9kM2ZiYTg5ODg5NTI3ZGI5NjdiZWRlOWRiNGNkZDFjYS5qcGVnk5UCzQMUAMLDlQLNAdYAwsOVB9kyL3B1bHNjbXMvTURBXy8xZDc0Y2I0MTcwNTk1MDQzNjYyOWNhYmQ2MDZmNTBmNi5wbmcHwgA


http://www.blic.rs/vesti/drustvo/malo-latinica-malo-cirilica-ova-urnebesna-biografija-sokirala-je-odbornike-novosadske/b9jmh4h

Tema idealna za Marinca, Mracka i Lesija...
 
Što je problem imati dva pisma?



Posle višegodišnjeg lamenta nad „zlehudom sudbinom“ i gotovo nestankom ćirilice oličena neretko u agresivnom komuniciranju i precrtavanju latiničnih natpisa, pojavila je i reakcija u vidu branilaca latiničnog pisma, nazovimo ih latiničara.

8 Piše: Peđa Popović
03. jul 2017. 18:32



Oni su podsetimo, nedavno ižvrljali auto lakom ćirilične natpise na spomeniku poslednjem ruskom caru Nikolaju II, zbog kako se posle saznalo, sve manje zastupljenosti latinice.

Time su osim vrhunske nepristojnost, ovi nepoznati latiničari predstavljajući se kao „urbana gerila“ ispali glupi u društvu i pokazali da im „kompletno idiotsko“ ponašanje nije strano.

Tzv. urbani su zbog najave zakona o upotrebi ćirilice i kako navode „perfidnog gušenja latinice“ kao upozorenje išarali preko 50 ćiriličnih tabli i svrstali se tako među slične sa druge strane.

Kako stvari stoje, poput ćiriličara, i latiničari se za promociju jednog pisma, bore destruktivnim akcijama prema drugom pismu. Kao što neretko ljubav prema Srbiji mnogi iskazuju kroz mržnju i negiranje Hrvata, Albanaca, bosanskih muslimana....

Nažalost neretko smo svedoci ovakvih i sličnih slučajeva, a cela dilema ćirilica ili latinica deluje deplasirano, promašeno i u krajnjem slučaju nekulturno.

Jer, zašto bi birali između jednog pisma kada već možemo i znamo da koristimo dva? Zar to nije startna prednost u odnosu na mnoge? Poput zapadnjaka koji neretko mogu samo da zavide što znamo dva pisma. Poput za njih nezamislive činjenice da su nam Ш, Ђ, Ц, П, isto što i Š, Đ, C, P...

Što možemo da pročitamo napisano na spomeniku, uličnoj ili već nekoj tabli bilo da smo u Vladivostoku, Kijevu, Sankt Peterburgu, Sofiji, Madridu, Njujorku, Rio de Žanieru, San Francisku, Pretoriji...i da se osetimo sigurnije, više manje kao kod kuće, jer znamo da pročitamo, a neretko i da razumemo.

Oba pisma su naše nasleđe. U oba pisma postoje slova koja su unikatna, i gotovo za oba pisma važi pravilo jedan glas - jedno slovo, što bi se u svetu pisama moglo nazvati zlatnim standardom.

I umesto da se ponosimo znanjem i iskoristimo prednost, mi se međusobno „satiremo“ i umesto pismenosti dolazimo na teren politike i nekulture.

Bilo bi to kao kada bi u Beogradu birali između Save ili Dunava, Avale ili Kosmaja umesto da uživamo u onome što imamo... Besmisleno.

p.s. Doduše nismo jedini u ovoj ludosti. Nešto slično ovdašnjim budalaštinama možemo videti kod komšija iz Hrvatske koji u ćirilici vide nekakvu pretnju ličnoj i državnoj bezbednosti. Šta više, pomenuti se silno hvale svojim neznanjem ćirilice (da li lažu?) iako žive okruženi „ćiriličnim zemljama“ poput Srbije, Crne Gore, BiH, Makedonije. Ne znam samo da li se tako hvale nepoznavanjem npr. engleskom, nemačkog ili već nekog drugo jezika ili pisma?

Ali nije prvi put da Srbi i Hrvati izgledaju kao odraz u ogledalu, bilo u pitanju lepe stvari ili razmetanje glupostima.

http://www.danas.rs/kolumnisti/kolu...=350079&title=Što+je+problem+imati+dva+pisma?
 
Poput zapadnjaka koji neretko mogu samo da zavide što znamo dva pisma.

Lepo je znati mnogo pisama i jezika.

Besmislica je da je bilo ko osim slavista svestan kojim i sa koliko pisama se piše srpski jezik, a besmislica na kub je da je neko zbog toga zavidan. Ako dva pisma treba znati da bi se impresionirao neki gospodin iz Utrehta, onda bolje ni ne počinjati.
 
Другар комуницирао са неким Кинезом око купивине машине за дигиталну штампу. Жути му послао мејл на ћирилици, види се да зна човек које писмо треба да се користи за српски језик.
 
И ово је превише:

- прекључе

- сумљам

- задимњено

- - - - - - - - - -

Сад је главно да се напише - 'Ињаааао' кад се нечему дивиш. Како ме то нервира, ужас.

И 'свашта нешто'.
 
Мало Слађа мало Зорка..

Нема ништа лоше у мешању писама, али такви треба да се баве трупцима и моторкама, а не да седе по управним и надзорним одборима...
 
Мало Слађа мало Зорка..

Нема ништа лоше у мешању писама, али такви треба да се баве трупцима и моторкама, а не да седе по управним и надзорним одборима...

Кување кафе би био максимум. И то уз надзор.
 
Što je problem imati dva pisma?


Jer, zašto bi birali između jednog pisma kada već možemo i znamo da koristimo dva? Zar to nije startna prednost u odnosu na mnoge? Poput zapadnjaka koji neretko mogu samo da zavide što znamo dva pisma. Poput za njih nezamislive činjenice da su nam Ш, Ђ, Ц, П, isto što i Š, Đ, C, P...[/B]


Oba pisma su naše nasleđe. U oba pisma postoje slova koja su unikatna, i gotovo za oba pisma važi pravilo jedan glas - jedno slovo, što bi se u svetu pisama moglo nazvati zlatnim standardom.

3f[/url]

Strucnjaci kazu da djaci ne znaju latinicu tako da ova prica ne pije vodu. Znaju da citaju, ali ne znaju da pisu.


Đaci ne znaju latinicu

izvor: novosti online


Datum:08.03..2012





Auto-servis porodice Milanovic u El Pasu

Đaci osnovnih i srednjih škola masovno ne umeju da pišu pravilno latinicom, jer ne znaju sva pisana slova. Za razliku od natpisa na prodavnicama, kafićima, apotekama i drugim objektima, odakle je ćirilica davno proterana, ona dominira u đačkim sveskama. Iz nastave je latinica gotovo izbačena!

Zato ne iznenađuje da postoje zadaci u zbirkama za malu maturu koja glase ”prepiši pravilno pisanim slovima latinice sledeće reči” ili obrnuto - iz latinice u ćirilicu. Iako deluju suviše lako, ova pitanja zadaju muke mnogim osmacima.

Redovna je pojava da osmacima objašnjavam kako se piše latinicom pisano Đ, Dž, F ili neka druga slova. Verovatno pod uticajem kompjutera i engleske tastature mnogi pišu DJ, DZ i slične kombinacije, koje nisu deo srpske latinice - kaže za ”Novosti” Dragana Jevremović, nastavnica srpskog jezika. - U šestom razredu još i prihvataju da ispravke pismenih zadataka pišu latinicom, ali osmaci odbijaju da pišu latinicom, osim na časovima engleskog.
Njena koleginica Svetlana Lakićević iz OŠ ”Josif Pančić” kaže da se deca drže jednog pisma koje usvoje i da nikako neće ono drugo da koriste:
- Većina piše ćirilicom i dešava se da ne znaju sva slova drugog pisma. Za njih nisu laki zadaci u zbirci za završni ispit koji traže da nešto pravilno napišu.
Veliki deo krivice, prema mišljenju prof. dr Mihajla Šćepanovića, sa Filološkog fakulteta u Beogradu, snose nastavnici, olako se odnoseći prema tome kako đaci pišu.
Osnovna škola je zatajila, jer kada bi tu deca naučila lepo da pišu, to bi im ostalo za ceo život. Krivi su, naravno, i kompjuteri, jer i tu deca koriste štampana slova, pa ne vladaju dobro pisanim slovima - objašnjava prof. Šćepanović. - Nekada se u školi učio krasnopis, a danas đaci uopšte ne vole da pišu. Takvi prođu kroz celu školu i dođu da studiraju maternji jezik, a da ne koriste pisana slova.
SAMO ĆIRILICA U UDžBENICIMA
Svi udžbenici, propisuje zakon, moraju da budu odštampani ćirilicom. Izuzetak su knjige za učenje stranih jezika i udžbenici na jezicima nacionalnih manjina. Udžbenici za časove srpskog jezika i književnosti štampani su na dva pisma, da bi deca učila oba - objašnjava Jelena Ivanović iz Zavoda za udžbenike. - Ako je još u upotrebi neki latinični udžbenik, reč je o starom izdanju koje se samo štampa u novim tiražima.
I.M.

 

Back
Top