Mali virtuelni klub pesnika

  • Začetnik teme Začetnik teme BAUK
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Udarci po mojim
plecima ne nose boli
Niti vatre sa kojima ste
spalili moju slobodu

Vi veliki ljudi
u kolonama

A secam se oduvek ste voleli
cvece
One crvene karanfile
na kolone
na grobove
na spomenike u kojima lezite
i koje sazidaste

Moja nedra bole;
Razdiru;
Ali ne ovaj
odsen od vase palice
Nego srce skriveno i tuzno

Kada uspravim glavu
ne želite da me slusate

A vristacu pred vama!

Vi gluvi beli golubovi.

A uvek ste voleli cvece
na vojnike
na grobove
na kolone

Ja sam ustao
i video u jesenjem danu
onu krv sa Kosova
I uspravio sam mac
vi ste moj kamen
i niste me pustili

Ne bole ove rane na plecima
niti slomljena rebra od palica vasih olovnih vojnika

Nego sto me razapeste kao Hrista
Nove revolucije
 

Prilozi

  • novi sad.jpg
    novi sad.jpg
    38,6 KB · Pregleda: 6
Dajte mi komplimenat...
Dajte mi komplimenat!
Hocu komplimenat!!!
Evo vam jebena pesma...
Komplimenat?

hvala na komplimentu...ovaj tvoj mi pogotovo znaci ko kec na 11....majmune sofisticirani.....ta pesma je bila poziv na tvoje...njegove..njene..njihove..i svacije..jel dva dana niko nije pljuno ni rec.....al kad emocije udju u igru....e,******..hladnokrvni daso...ode ....... dodje JA ps;bacio si mi kosku..i veruj mi nazdero sam se...8-)vau,vau,vau...
 
da, imao je lepe odnose sa ljudima
prica na pricu,sala na salu
i intelektualno drustvo oko sebe
mirisao je na zdrav rucak i pastu za zube
losion posle brijanja
znao je sa kim deli svet
budio se redovno sa hladnim licem
pogled je u toku dana dobio toplinu
ali krv u mislima je ostajala uvek hladna
krv je kapala po stazama kojim je hodaooooo.....
 
Pesnik

Pesnik pesmu zivi
od zore do mraka,
pesmom izvire
naznost svakojaka.

Opisuje sume,
livade i gore,
kako je nabo veliko
kad se zvezde roje.

Razmislja o cvetu
coveku i svetu,
razmislja o suncu
i punom mesecu.

Pesnik je covek
prepun znanja,
obasjan senkom
nebeskog dara.
 
konacno sam osetio danas
sto vec dugo vremena nisam
bili smo bliski
najblizi
moji prijatelji u noci i danju
pakla za pakao
pakla za raj
pakla za mene
u stvarnosti
pa i u snu
uvek su bile tu
dim
moj prijatelj
moja uteha i spas...
moj greh i snaga..
stavio sam pecat koji krvari iz sekunde u minut...
obecanje mojem
meni samom
ja sam sebi
obecam
smesno...
kriza me ubija...
a sa krizom vidim kroz svoju patnju...
KRIZA... NAJBOLJI COVEKOV PRIJATELJ...
 
Za Borhesa je umetnost najviši smisao života, čovekov način da prevaziđe svoju sudbinu.
Pesnik nije ni letopisac, ni svedok. On je čovek, umešan u sve lepote i strahote života, on je SAUČESNIK.

Razapinju me, a ja moram biti krst i čavli.
Pružaju mi pehar, a ja moram biti kukuta.
Obmanjuju me, a ja moram biti laž.
Peku me, a ja moram biti pakao.
Moram da veličam svaki trenutak vremena
i da mu budem zahvalan.
Moja hrana su sve stvari.
Tačan zbir vasione, poniženja, radost.
Moram opravdati onoga koji mi zadaje ranu.
Moja sreća ili nesreća su beznačajni.
Ja sam pesnik.

(Horhe Luis Borhes)
 
....
Jedan jedini čovek je umro u bolnicama, brodovima, u
teškoj samoći, i ložnici navike i ljubavi.
Jedan jedini čovek je gledao široku zoru.
Jedan jedini čovek je na nepcima osetio svežinu vode
ukus plodova i mesa.
Govorim o jednom, jedinom, o onom što je uvek sam.
("Ti")

Horhe Luis Borhes
 
Zakucan izmedju nistavila i koncentracije
dok skidam crno izmedju noktiju
odbrojavam dane
hodaju sporo i mesaju se sa vremenom
misticna ruka
jedan pokret
kisa..
prosao sam ulicom i video posmrtnicu
stao i priblizio se
stari obicaj
smeh za umrle
videcemo se baby...sigurno..
ali ova je bila je mlada..
crne oci..moje omiljene
grad..ljudi..price...
ona se obesila
nije izdrzala..prekratila muke
vreme nije stalo
misticni pokret ruke
noc...
ostace mi krug do kuce
po njemu setam mahinalno
dok mi misli lutaju po samoposluzi krajnosti..
 
Vreme nije stalo...
Niko nije..
evo vam i poslednja kap mog gneva
evo vam i poljubac
evo vam i kur*c
moja braco...
moje sestre...
moji sofisticirani majmuni,
i vukovi,
i psi,
i sestre....
Evo vam i ime
nece mi vise trebati,
jer prelazim u drugu fazu,
iz leptira u gusenicu
pa nadam se u chauru...
evo vam i prva i poslednja suza...
Ne ostavljam sebi nista vise.
 

Back
Top