Mali virtuelni klub pesnika

  • Začetnik teme Začetnik teme BAUK
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Moja prva ljubavna pesma

Danas
sam ćitavu svetlost
u nekoga
zaljubljena
Neprijatan osećaj
na granici bola i mamurluka
Neko mi nedostaje
Strašan osećaj
kao dugačak niz
ujedanja
sitnih i tupih zuba
I onda sam zadremala
I opet sam u snu
Nekoga
tražila
Moleći
pijance i skitnice
za malo šećera i hleba
da me osnaže
Za gubljenje
Nekoga
Probudio me je san
ili predosećanje
I evo me
odugovlačim
sa istinom
svoje ćudi
Sitno olakšanje
Bar nikada
neću
saznati
koga sam to volela
Danas
Samo mi recite
Ljudi
Da li se ljubavne pesme
uvek pišu
sa samoga
dna?
 
Stigao si, kao i uvek, u svršeno pravi ili pogrešni čas....Čekala sam te, na dve raskrsnice, tri noći za redom...Spokojno je istopljeno vreme, kao prosuta čaša tople čokolade, za pred spavanje, koju ti je skuvao neko voljen...Njoj nikad nije ni bilo važno, da bude popijena.
 
volim svoje zenice kad se ukoce
i pogled ode u sirinu
treperenje oko pogleda
stapanje u tacku
psihoza momenta
sve nestane
i ja nestanem
iskamcim sebi vreme za srecu
i ponovo se vratim
spustim se na zemlju
tu me svi znaju
ili bar misle
ma da
 
Bila jednom jedna
Grešnica
Koju su volele
Sve Vrane
Psi lutalice
i Deca iz komšiluka
Sto puta si je sreo
Ponekad
Lepu
Ponekad ružnu i umornu
Hiljadu puta si je
pogledao
Samo nekoliko puta video
Jednom si joj poklonio
parče hleba
Da nahrani svoje pratioce
I pride joj
nacrtao
srce od papira
Jer je svoje negde
greškom
ostavila
Oduvek si znao
Ona ti se
Oduvek
osmehivala
 
Pravovernici

Mi, bivsi,pijanci, pesnici i...
Ostali (takozvani) jebivetri
Blagoslovene i
Zacadjene zemlje
Umorni od hajke
Na zlatno runo vasione
Pognute glave, puni kajanja
Ljubimo ruku pracoveku
Vracamo se iskonskom zakonu
Nuznog prezivljavanja

Znamo da je zveket zlatnika
Predgovor prevare
Katolicizam nametnut macem
Znamo da ispod suknje
Lezi igracka
Od blata i lanaca
Znama da je istina
Samo u
Ustima klinaca.

Vaistinu proglasavamo
Kraljem zivota
Jedinu pravednu i
Neizbeznu pojavu
Krunisemo smrt
Kao vrhunac zivota.

Bacili smo oruzje i
Cekamo
Mi jedini
Pravi vernici
 
Pogresne brave

Crkava sneg na krovu moje kuce
sto usijanim crepom mami
divlje golubove.

Dva nedogleda do pravog puta
usamljenicki luta
sin moje nesudjene zene.

Kliza se zima izmedju prstiju
proklete prazne sobe
u kojoj nicega nema...Osim mene.

Zasto za tobom ceznem
kad kljuc izgubio pamcenje ?
napadajuci pogresne brave.
 

Back
Top