Mali problemcic..

hahah.. pa to je prosto..Nego do sada ovako stoje stvari.. Necu da idem kod psihologa bar jos ne.. A i vise se nesto ne sekiram za to ko sta misli i sl. znam sta jesam.. Jeste da ipak imam malo problem ali sam se nekako ohrabrio i sad je manje bdk. nego pre i pouzdanje ide na gore :D ;)
 
hahah.. pa to je prosto..Nego do sada ovako stoje stvari.. Necu da idem kod psihologa bar jos ne.. A i vise se nesto ne sekiram za to ko sta misli i sl. znam sta jesam.. Jeste da ipak imam malo problem ali sam se nekako ohrabrio i sad je manje bdk. nego pre i pouzdanje ide na gore :D ;)

Ma da, sve u životu moraš sam, ako baš ne ide, onda pomoć, pa i kod psihologa.Kažu šta me ne ubi to me ojača.Misliš da su naši stari imali psihologe kada im je frka, a imali su probleme ovakve i onakve.Naravno psiholozi nisu za podcenjivanje.:lol:
 
Evo ovako bio je to jedan dan u skoli bili smo klinci, jos 6.raz osn. skole i ja i moj drug smo se nesto zezali i iz sale sam ga udario i to samar.. Nista ono jako i jedna moja drugarica je prokomentarisala je da sam *****.. a ovog mog drug-a izostavila..

Nemam pojma o čemu se radi u većini odgovora na ovaj post, čast izuzecima.

Onako, klot paorski, zamolila bh postavljača da mi pojasni:

Iz kojeg bi razloga neko (drugarica?) ko bi te video da šamaraš (bilo koga) pomislio da si *****. Majke ti?

Šamar=*****?

Jel šamaranje u isključivoj nadležnosti pedera? Jel to bilo neko naročito šamaranje? Jel tajna u specifičnom okretu zgloba prilikom dotičnog šamaranja?

Možda zvučim sitničavo, al zlo mi je od visokoumnih i visokofilantropskih odgovora na pitanje bez osnovnog smisla i logike.

Ko da ni ne čitaju već samo misle koliko će sjajan (paunov) rep da rašire.
 
Pa bas tako neki put sam u nekoj kao depresiji tako ali malo nista posebno... Nemam nikakve cudne misli neki put mi se desi pomislim npr.. neko me nervira i pomislim da ga bijem al nista posebno prvo dobro razmislim u glavi postupke svega toga i sta moze da bude i onda tu stanem.. U sustini to je normalno. A to za bedak.. auu pa to je skoro uvek, bilo gde uvek sam ukocen nesto.. Ma strasno, uzas zivi.. Inace ne treniram ni jedan sport ali zato sviram gitaru u slobodno vreme

Adolescentbo doba više nego bilo koji životni period, je složena međuigra bioloških,psiholoških i socijalnih činilaca. Može se reći da ni u jednom životnom periodu nije tako teško odrediti granicu između normalnih i patoloških pojava kao što je to slučaj u adolescentnom dobu.
Mnogo je pisano o adolescentnoj krizi - tri su osnovna problema u žiži adolescentnog sazrevanja: problem autoriteta (manifestacija u vidu aktivnog i pasivnog protesta), problem identiteta (traži se odgovor na pitanje: ko sam Ja?; ovu krizu često prati anksioznost, agresija, zbunjenost, osećanje otuđenosti, usamljenosti i inferiornosti) i problem sexualnosti (sukob između potreba za zadovoljavanjem intenzivnih sexualnih impulsa i nemogućnosti realizacije istih).
Još poneki podatak:
Koja je prevalenca anksiozno-adolescentnog poremećaja?
Prevalenca je 5-15%
- Anksioznost se može manifestovati različitim vidovima:
1. Panični poremećaj - 1%
2. Generalizovani anksiozni poremećaj 3-4%
3. Socijalna fobija 5%
4. Opsesivno - kompulzivni poremećaj 1-2%
Tretman obuhvata porodičnu terapiju, kognitivno - bihejvioralnu terapiju (koja se i ponajviše preporučuje u adolescenciji) i medikamentoznu terapiju
 
Nemam pojma o čemu se radi u većini odgovora na ovaj post, čast izuzecima.

Onako, klot paorski, zamolila bh postavljača da mi pojasni:

Iz kojeg bi razloga neko (drugarica?) ko bi te video da šamaraš (bilo koga) pomislio da si *****. Majke ti?

Šamar=*****?

Jel šamaranje u isključivoj nadležnosti pedera? Jel to bilo neko naročito šamaranje? Jel tajna u specifičnom okretu zgloba prilikom dotičnog šamaranja?

Možda zvučim sitničavo, al zlo mi je od visokoumnih i visokofilantropskih odgovora na pitanje bez osnovnog smisla i logike.

Ko da ni ne čitaju već samo misle koliko će sjajan (paunov) rep da rašire.


Sitnicavo, da. povrsno, mozda.
Deca su veoma surova bica. Naizgled divna, ali neverovatno surova.
U tom uzrastu i veoma osetljiva. Neki se grupisu oko najglasnijeg a neki oko najjaceg, formirajuci copore. Valjda iz straha od odbacivanja, moze biti gadno u tom uzrastu.
Oni negrupisani, manjina, dvoje-troje u razredu, bivaju na smenu maltretirani, vredjani, sikanirani, tuceni. Njihove knjige cesto bivaju bacene, sveske na odmoru pocepane, izvrljane do neupotrebljivosti, oprema za fizicko unistena, pisaci pribor sakriven... Pocinju da shvataju da manje vrede, sto ce im zagorcati ceo zivot. Postaju predmet podsmeha.
Tada i neopredeljeni ucenici pocinju da prepoznaju te slabije kao zrtve, delom zato sto se oni ne brane (neki ne umeju, neki ne zele, nekima su roditelji zabranili, neki su izgubili samopouzdanje i prihvatili ulogu zrtve). Tući onoga ko se ne brani, cini clanove copora jacim i povezanijim zbog zajednickog cilja.
Niko ne ume tako precizno da pogodi atribut i da sroza i uvredi dete kao njegovi vrsnjaci. Znaju slabe tacke i bas tu pritiskaju.
Uvredljive nadimke dobijaju za ceo zivot, i ako prezive pubertetska samoubistva ostatak zivota provode lutajuci bez samopouzdanja i vere u sebe. Njihov zivot je zauvek unisten.

Hrabriji beze iz drustva, firme, grada, drzave. Ni tamo ne mogu pobeci od sebe.
Retki uspevaju da u novoj sredini izgrade imidz vodje copora. Ne uspevaju da zaborave, ali svojom surovoscu dokazuju drustvu da nisu bezvredni. Postaju gori od svojih dzelata. Ne smeju da se pogledaju u ogledalo. Frustracija i sakriveni bes unistava i njihovu decu, praveci od njih agresivnu masinu sve iz straha da ne prodju golgotu kojom je on prosao.

Da ne davim, odgovorno tvrdim da je ovakvih stvari bilo manje dok su ucitelji tukli decu i terali ih da klece na kukuruzu, bez bojazni od roditelja ili zakona. Tada najveci autoritet u razredu nije bio vodja copora nego ucitelj. A kada nastavnik sve ucenike jednako tretira onda se ucenici osecaju jednaki. A kada su jednaki onda stvarne vrednosti postaju ono za sta se trude.
Sta je danas resenje? Vratiti se vek unazad i onda ispraviti kormilo?
Kasno je. Sve se rusi. Na nas se rusi. Zatrpace nas tela nase dece.
 
Poslednja izmena:
Sitnicavo, da. povrsno, mozda.
Deca su veoma surova bica. Naizgled divna, ali neverovatno surova.
U tom uzrastu i veoma osetljiva. Neki se grupisu oko najglasnijeg a neki oko najjaceg, formirajuci copore. Valjda iz straha od odbacivanja, moze biti gadno u tom uzrastu.
Oni negrupisani, manjina, dvoje-troje u razredu, bivaju na smenu maltretirani, vredjani, sikanirani, tuceni. Njihove knjige cesto bivaju bacene, sveske na odmoru pocepane, izvrljane do neupotrebljivosti, oprema za fizicko unistena, pisaci pribor sakriven... Pocinju da shvataju da manje vrede, sto ce im zagorcati ceo zivot. Postaju predmet podsmeha.
Tada i neopredeljeni ucenici pocinju da prepoznaju te slabije kao zrtve, delom zato sto se oni ne brane (neki ne umeju, neki ne zele, nekima su roditelji zabranili, neki su izgubili samopouzdanje i prihvatili ulogu zrtve). Tući onoga ko se ne brani, cini clanove copora jacim i povezanijim zbog zajednickog cilja.
Niko ne ume tako precizno da pogodi atribut i da sroza i uvredi dete kao njegovi vrsnjaci. Znaju slabe tacke i bas tu pritiskaju.
Uvredljive nadimke dobijaju za ceo zivot, i ako prezive pubertetska samoubistva ostatak zivota provode lutajuci bez samopouzdanja i vere u sebe. Njihov zivot je zauvek unisten.

Hrabriji beze iz drustva, firme, grada, drzave. Ni tamo ne mogu pobeci od sebe.
Retki uspevaju da u novoj sredini izgrade imidz vodje copora. Ne uspevaju da zaborave, ali svojom surovoscu dokazuju drustvu da nisu bezvredni. Postaju gori od svojih dzelata. Ne smeju da se pogledaju u ogledalo. Frustracija i sakriveni bes unistava i njihovu decu, praveci od njih agresivnu masinu sve iz straha da ne prodju golgotu kojom je on prosao.

Da ne davim, odgovorno tvrdim da je ovakvih stvari bilo manje dok su ucitelji tukli decu i terali ih da klece na kukuruzu, bez bojazni od roditelja ili zakona. Tada najveci autoritet u razredu nije bio vodja copora nego ucitelj. A kada nastavnik sve ucenike jednako tretira onda se ucenici osecaju jednaki. A kada su jednaki onda stvarne vrednosti postaju ono za sta se trude.
Sta je danas resenje? Vratiti se vek unazad i onda ispraviti kormilo?
Kasno je. Sve se rusi. Na nas se rusi. Zatrpace nas tela nase dece.

I ovaj odgovor spada u red onih u kojima ič ne razumem.

Ali, verovatno je do mene. :mrgreen:

Sve gore napisano potpuno je tačno; izuzimajući činjenicu da nema veze s mojim pitanjem.


Zaboravite.
Nema veze.
 
Pozz. Resio sam da predstavim kakav problem imam, u nadi da ce neko da mi mozda pomogne sta da radim..Problem je vec duze vreme tu, ali nikako da ga resim...Uskoro cete i saznati problem kroz pricu... Evo ovako bio je to jedan dan u skoli bili smo klinci, jos 6.raz osn. skole i ja i moj drug smo se nesto zezali i iz sale sam ga udario i to samar.. Nista ono jako i jedna moja drugarica je prokomentarisala je da sam *****.. a ovog mog drug-a izostavila.. E sad to je raspricala celoj skoli da sam ***** a nisam *****! znaci takve ljude samo sto dalje od sebe teram... I sad cela skola zna da sam ja ***** a nisam, i od tad sam u nekoj depresiji sta li je vec, nisam vise zivahan, da se salim s' curama jednostavno nisam to vise ja postao sam tih i sl.. Curu odavno nisam imao zbog toga, mng. mi je opalo samopouzdanje, sramota me je previse.. Ono uvek sam stegnut nikad opusten.. I sada mislim da i nakon 5god.. mene tako ljudi smatraju za pedera... i ja sam zbog toga mng. u bedaku nekom.. Sta da radim, sta mi predlazete.. Kako da izbacim to iz glave budem o5 onaj stari ja .. ?? :confused:

Uvek neko moze nesto izmisliti o tebi, ne smes dozovliti da to utice na tebe...
Mozes demantovati te i bilo koje lazi o tebi i ne dozvoli da te to deprimira..
Bitno da ti znas ko si i da ne dozovlis da to sto pricaju utice na tebe, znam to je sve tesko...
Ponasaj se normalno i reci svojim bliskijim ljudima da to nije tacno vremenom ce i drugi to shvatiti...
a i da ne bude tako, ko zeli da te upozna znace istinu...
 
Aki, u dobu u kojem jesi i sami smo muljali po svojim glavama mnogo toga čega se više i ne sećamo.
Život udara sa svih strana i to preko drugih ljudi upravo tamo gde i jesmo najslabiji.
Zašto?
Da bismo ojačali i da bi se uspešno nosili sa većim problemima života.
U tom dobu (mada tako nešto mnoge prati celog života) nastojimo se izdavati i prikazivati za ono što nismo i kakvim nismo. Oni koji tako nešto ne umeju znaju se pitati, "Zašto sam ja tako različit od drugih i tako malo uspešan?" Ne shvata se da je veći uspeh ako ne glumatamo već živimo život u skladu sa svojom unutarnjom prirodom. Još je bolje ako smo izgradili pošten odnos prema životu i ljudima oko sebe.
Ne mogu ponuditi reči hvale za šamar kojeg si dao kolegi pa ma kakav da je on bio. No, očigledno je da ti život od ranih nogu kaže da druge treba uvažavati kao same sebe...
Nezavisno, mnogi mogu juriti za devojkama zarad čisto čulnog doživljaja ali ima onih kojima mora da prethodi spontanost, razvijanje ljubavi i poverenja. Ne prisiljavaj sebe već se preispitaj šta je to što te ili što bi te ispunilo i učinilo srećnim i sebi dokazanim, pouzdanim.

Istovremeno, nezavisno od shvatanja okoline i odnosa prema homoseksualcima treba imati na umu da je istina u tim slučajevima izuzetno drugačija. Pogledaj na njih kao dva božanstvena bića koja traže načina da u sebi razviju najplemenitija osećanja gde će dominirati ljubav. Istovremeno, gole seksualne sklonosti čoveka ne čine čovekom već milion drugih detalja.
Čak i da u tebi ima takvih sklonosti pa šta onda?
Bog jednako voli svakog od nas i Bog dobro zna zašto su homoseksualci takvim. Gotovo da nema muškarca ili žene danas na planeti koji u nekom od ranijih života nijsu živeli sa takvim sklonostima.
.....
Nema čarobne formule koja bi ti pomogla već prigrli knjigu, i uči punom parom jer imaš svetu obavezu prema sebi da sebe izgradiš i nosiš se uspešno sa životom i radom.

Ako imalo veruješ da život ima malo dubljiu smisao i važnost od onoga što ljudi znaju i razumeju predložio bih ti da probaš jednu vežbu:
Uveče pre spavanja smiri sve svoje emocije i strasti i pitaj (ali iskreno); "Zašto mi se sve ovo dogadja?"
Ubrzo ćeš sam znati odgovor i znaćeš šta i kako ti valja činiti.
 

Back
Top