Majstor i Margarita

Kao avangardu koja otvara vrata novoj avangardi i postmodernizmu, a opet se vraca na izvor i avangarde i tradicionalnog klasicizma,pa i romantizma.
Evo i sto: Pisan u doba razmahnitalog nadrealizma, dadaizma i svakojake avangarde 20ih godina XX veka, otvara svet pravca koji ide i ispred ove avangarde,
koji ce u slikarstvu nastupiti 20 godina kasnije - 40ih godina XX veka, a koji je u svemu suprotan ovim pravcima, i prikazuje emotivne detalje svakidasnjeg zivota, a zove se Intimizam...;):) Iz te nove avangarde unutar postojece koja razara i obesmisljava poredak u korist toga prvoga kod Bulgakova, ocitavam prvi put kristalisanu fabuloznu i fenomenalnu elipsu izmedju subjektivnog, intimnog, individualnog i realisticnog (kao u romanima realizma, s nasledjem ranijeg romantizma), i objektivnog, filozofsko-ontoloskog, kolektivistickog promisljanja i fantasticne dekonstrukcije kojoj ce vreme tek nastupiti posle 2.sv.rata. Ovaj roman je prvi ples mladenaca na jednom potpuno novom podijumu u svetskoj knjizevnosti i umetnosti uopste.:):)
 
Bas tako Black,Faraon nam je dao "slagvort"..par puta sam knjigu procitala,i svakog puta otkrivam nesto novo...
Evo delica.kako on opisuje,a ja volim tisinu..
Slušaj tišinu-rekla je Margarita majstoru i pesak je šuštao pod njenim bosim nogama-slušaj i uživaj u onome što ti za života nije bilo dato-u tišini.Gledaj,eno pred nama je tvoja kuća,kojom si nagrađen.Već vidim venecijanski prozor i lozu kako se vije do samog krova.Evo tvoje kuće,tvoje večne kuće.Znam da će ti uveče doći oni koje voliš,koji te zanimaju i koji te neće uznemiriti.Oni će ti svratiti,oni će ti pevati,videćeš kakva je svetlost u odaji pri upaljenim svećama.Zaspaćeš sa svojom izmašćenom i večitom kapicom,zaspaćeš sa osmejkom na usnama.San će te okrepiti,počećeš mudro da misliš.A da me oteraš,to više nećeš moći.Ja ću čuvati tvoj san."

Mihail Bulgakov-Majstor i Margarita
 
Ona je nosila u ruci odvratno,razdrazljivo zuto cvece.djavo ce ga znati kako se zove...i to cvece je jako padalo u oci naspram njenog crnog prolecnog mantila.nosila je zuto cvece!boja koja ne sluti na dobro!skrenula je sa tverske ulice u manju ulicicu i tu se osvrnula.no,tversku znate?po tverskoj su isle hiljade ljudi,ali vam garantujem da je ona ugledala jedino mene i pogledala me...ne bih rekao zabrinuto.vec nekako bolecivo.i bio sam potresen,ne toliko njenom lepotom koliko zbog neobicne,nevidjene usamljenosti u njenim ocima!povinujuci se tom zutom znaku ja sam takodje skrenuo u ulicicu i posao za njom...mucio sam se,jer mi se ucinilo da moram s njom govoriti, i bio sam zabrinut sto necu moci da izgovorim ni jednu rec,a ona ce otici,i vise je nikad necu videti.
i zamislite,iznenada je progovorila ona:
-dopada li vam se moje cvece?
jasno se secam kako je zvucao njen glas...
-ne.
ona me je pogledala zacudjeno,a ja sam odjednom,i potpuno neocekivano shvatio da sam celoga zivota voleo upravo tu zenu!kakva je to prica,a?vi cete,naravno,reci da sam lud?
...
-da njen je pogled bio zacudjen,a za tim pogledom usledilo je ovo pitanje:
-vi uopste ne volite cvece?
u njenom glasu bilo je,kako mi se ucinilo,neceg neprijateljskog...
-ne,volim cvece,samo ne ovo-rekao sam.
-a,koje?
-ruze volim.
odmah sam zazalio sto sam to rekao,jer se ona osmehnula s osecanjem krivice i bacila svoje cvece u jarak.zbunivsi se malo,ipak sam ga podigao i pruzio joj,ali ona,podsmehnuvsi se,odgurnu cvece,pa sam ga poneo ja.


Mihail Bulgakov
Majstor i Margarita
 
To je jedna od onih knjiga o kojima se radikalno razilazim s mišljenjem većine.
Ne mislim da je to djelo loše, ni da je Bulgakov prosječan pisac (značajan je, dvojbe nema).

No, meni je to pretenciozna fantastika koje ne ostavlja dojma.

Kritika i snažna satira režima? U teoriji da, u zbilji ne.

Živi likovi? Ne.

Humor? Pa....da.

Bitne životne situacije? Ne.

Filozofemi? Da, no nemaju efekta.

Kao drugi -ov, Nabokov, za mene je Bulgakov veoma precijenjen autor.
 
To je jedna od onih knjiga o kojima se radikalno razilazim s mišljenjem većine.
Ne mislim da je to djelo loše, ni da je Bulgakov prosječan pisac (značajan je, dvojbe nema).

No, meni je to pretenciozna fantastika koje ne ostavlja dojma.

Kritika i snažna satira režima? U teoriji da, u zbilji ne.

Živi likovi? Ne.

Humor? Pa....da.

Bitne životne situacije? Ne.

Filozofemi? Da, no nemaju efekta.

Kao drugi -ov, Nabokov, za mene je Bulgakov veoma precijenjen autor.
Uglavnom se slažem. To je klasik, i kao klasik ima svoje mesto, ali da me se naročito dirnuo, nije. Više me se dirnula prva knjiga Tihog Dona, naprimer. Ali, svako ima svoj stav, i klasici nisu nužno potrebiti da ih čovek voli. Smatram da ih se treba čitati zbog opšte kulture, pa ko se nađe nađe.To i nije poenta, naći se.
 
Uglavnom se slažem. To je klasik, i kao klasik ima svoje mesto, ali da me se naročito dirnuo, nije. Više me se dirnula prva knjiga Tihog Dona, naprimer. Ali, svako ima svoj stav, i klasici nisu nužno potrebiti da ih čovek voli. Smatram da ih se treba čitati zbog opšte kulture, pa ko se nađe nađe.To i nije poenta, naći se.
ne mozes da poredis bulgakova i solohova
 
Uglavnom se slažem. To je klasik, i kao klasik ima svoje mesto, ali da me se naročito dirnuo, nije. Više me se dirnula prva knjiga Tihog Dona, naprimer. Ali, svako ima svoj stav, i klasici nisu nužno potrebiti da ih čovek voli. Smatram da ih se treba čitati zbog opšte kulture, pa ko se nađe nađe.To i nije poenta, naći se.

Kad sam razgovarao s nekim Rusima, dobio sam dojam da oni više cijene njegovu "Bijelu gardu" i pripovijesti, koji su za njih- nisam to čitao- velika literatura, dok je MM tako nešto dobro, no napumpano....
 
ko kad bi poredila
Zašto?
Ja nisam snob, i ne gledam ko je više ili niže na lestvici klasika. Od knjige očekujem da me zaintrigira. Ana Karenjina me je zaintrigirala, Evgenije Onjegin jeste, Zločin i kazna isto tako, volim Stendala, Ibzena, Gorkova Mati takođe itd, itd, ali, naprimer, Kami nikad nije.
pod jedan umetnicka dela nikad ne poredis jer to rade samo kreteni
moze da ti jedan knjizevnik vise lezi, tj njegova filozofija stil ili naracija za razliku od drugog... a to nikad nije premisa kvaliteta vec tvoj licni utisak...
porediti gorkog ili solohova sa bulgakovim je kao da poredis podgrejan pire sa socnim biftekom
 
Kad sam razgovarao s nekim Rusima, dobio sam dojam da oni više cijene njegovu "Bijelu gardu" i pripovijesti, koji su za njih- nisam to čitao- velika literatura, dok je MM tako nešto dobro, no napumpano....
Rusi imaju drukčiji stav spram kulture, poglavito književnosti (i slikarstva), koji nije primenjiv svugde i na sve. S druge strane, to što svet uzima kao "ruske klasike" u samoj se Rusiji možda drukče posmatra. Ali, mene nikad nije zanimao tuđ stav, uvek sam htela videti sama.
 
ko kad bi poredila

pod jedan umetnicka dela nikad ne poredis jer to rade samo kreteni
moze da ti jedan knjizevnik vise lezi, tj njegova filozofija stil ili naracija za razliku od drugog... a to nikad nije premisa kvaliteta vec tvoj licni utisak...
porediti gorkog ili solohova sa bulgakovim je kao da poredis podgrejan pire sa socnim biftekom
Stav spram knjige je uvek ličan. Mani me se šta je koji književni kritičar zaključio - radi se o mojem dožljivaju.
S druge strane, radiš isto za šta si me optužio - napravio si paralelu šta znači porediti šolohova i bulgakova.
Jel se to tiče tvog ličnog utiska, i čak i ako se tiče, kako smeš - po tvojoj sopstvenoj logici - raditi bilo kakva poređenja? Sam si rekao, citiram, porediti umetnička dela, rade samo kreteni.
 
Zašto?
Ja nisam snob, i ne gledam ko je više ili niže na lestvici klasika. Od knjige očekujem da me zaintrigira. Ana Karenjina me je zaintrigirala, Evgenije Onjegin jeste, Zločin i kazna isto tako, volim Stendala, Ibzena, Gorkova Mati takođe itd, itd, ali, naprimer, Kami nikad nije.
Koliko se ukusi razlikuju. Meni je, recimo, Kami fantastican, Hese takodje, dok mi je od Rusa Bulgakov najdrazi. Karenjina mi nije legla ni u srednjoj, ni kasnije kada sam je ponovo citala..
 

Back
Top