Majka nece da preuzme odgovornost ni za sta

gost 434340

Zainteresovan član
Poruka
277
Evo kopajuci po tim mojim starim slikama placem, prisecajuci se koliko sam bila zapustena, kako su svi moji vrsnjaci bili lepo obuceni a ja kao slepac idem okolo, roditelji nisu pricali sa mnom, majka pogotovo do oceve smrti. Nikad nisam imala podrsku, nikad me nisu ucili da imam samopouzdanje, majka mi nikad nije kupila nista od odece i kad je dobila pare, ali ona tvrdi da se otac kriv, njena majka, njen otac, njena sestra, svekrva, svi svi svi su joj krivi a nju je zadesila takva sudbina. Bila je takva da je muz depresivan alkos i kocka se sa kumom za svoje pare, prodaje stvari a ona dize kredite zbog njega i ulazi u dugove. Kad god mi, njena deca i bukvalno svi koji pricamo sa njom hocemo da joj kazemo da je mogla makar da nas ne zapostavlja toliko ona je rekla 'pa da, mogla sam' onako ironicno i podrugljivo. A nit smo prali zube, isli smrdljivi u skolu, obuceni ko beskucnici, ja pogotovo. Kupali se jednom nedeljno u hladnoj vodi u kupatilu bez svetla. Kuca je bila kao neka u karton sitiju. Renovirali smo dosta kasnije. Boli me sve to i ja joj objasnjavam al ne vredi. Sta da radim?
 
Poslednja izmena:
Nemoj objašnjavati. Prvi i glavni princip koji svaki čovek mora da nauči tokom odrastanja je samopoštovanje. Da, roditelji su tu da se poštuju, ali to se poštovanje treba zaslužiti. Ali najvažnije je samoočuvanje, a to je to samopoštovanje gde ti povlačiš liniju preko koje se nećeš poniziti. Ako je sve tako kako si napisala, zašto i dalje težiš da dobiješ neko prihvatanje sa njene strane, neko razumevanje, podršku?

Ja tebe razumem, teško je kada roditelj ne podupire svoje dete i ono odraste sa kompleksom niže vrednosti i uvek teži da sija u njihovim očima, a to se nikada neće desiti. Gledaj na tvoju prošlost kao na jako tešku životnu lekciju koja ti je pomogla da postaneš ono što jesi sada.
Majka ne želi preduzeti odgovornost? Ok, ne mora, nemoj prisiljavati ljude ako nešto ne vide ili ne žele da priznaju.

Žao mi je što si imala tako težak period u životu, sigurno niije lako ići u školu u dronjcima dok si predmet podsmeha i ogovaranja. Posebno zato što si devojka (ako sam ja razumeo to je bio period adolescencije).
 
:)
Sasvim sasvim slučajno sam video ovu temu..došao sa posla prilično potrošen,moram da se kupam i rekoh daj da bar malo prvo odmorim.To je JEDINI razlog zašto sam se ponovo prijavio na forum.
@-Jelena- sa tobom ću se kasnije pozabaviti.
@Nina :kitis:
Screenshot_2022-05-31-22-40-51-393_com.google.android.youtube.jpg


__________________












A sada,razlog zašto sam se ponovo prijavio...


@pandicaa naravno ta tvoja tužna priča na mene nije ostavila Bog zna kakav utisak,takvih kao ti je beskrajno mnogo.
Međutim.
...
Nazvaću to aktom moje slobodne volje.
Ponekad učinim neko dobro delo.Zašto da ne?
Evo.Na primer sad.
Za početak trebaš samo da pristaneš i kažeš: Da.
I to je sve. :)
Mogu da ti ponudim običan,pošten i normalan,posao.Dobićeš sasvim pristojnu platu,veruj mi bićeš zadovoljna,dobićeš besplatni smeštaj i besplatnu hranu.
Od tebe ne tražim baš ništa,niti bi ti imala šta da mi daš ili pružiš što već nemam.Jednostavno kao što rekoh,akt dobre volje I baš ništa više.
I to bi bilo to.
Sad ti malčice razmišljaj i odluči da li si zainteresovana.
Ako te zanimaju nekakvi detalji slobodno pitaj.
I ostavi se depresije.Ti nemaš taj luksuz da budeš depresivna.
 
Evo kopajuci po tim mojim starim slikama placem, prisecajuci se koliko sam bila zapustena, kako su svi moji vrsnjaci bili lepo obuceni a ja kao slepac idem okolo, roditelji nisu pricali sa mnom, majka pogotovo do oceve smrti. Nikad nisam imala podrsku, nikad me nisu ucili da imam samopouzdanje, majka mi nikad nije kupila nista od odece i kad je dobila pare, ali ona tvrdi da se otac kriv, njena majka, njen otac, njena sestra, svekrva, svi svi svi su joj krivi a nju je zadesila takva sudbina. Bila je takva da je muz depresivan alkos i kocka se sa kumom za svoje pare, prodaje stvari a ona dize kredite zbog njega i ulazi u dugove. Kad god mi, njena deca i bukvalno svi koji pricamo sa njom hocemo da joj kazemo da je mogla makar da nas ne zapostavlja toliko ona je rekla 'pa da, mogla sam' onako ironicno i podrugljivo. A nit smo prali zube, isli smrdljivi u skolu, obuceni ko beskucnici, ja pogotovo. Kupali se jednom nedeljno u hladnoj vodi u kupatilu bez svetla. Kuca je bila kao neka u karton sitiju. Renovirali smo dosta kasnije. Boli me sve to i ja joj objasnjavam al ne vredi. Sta da radim?
Pa nista bices skomnija osoba znaces da cenis ono sta imas,za razliku od onih koji su imali previse,nemoj da mislis da ti neces imati slicna ponasanja kao tvoja familija iako te to nervira
 
Pa nista bices skomnija osoba znaces da cenis ono sta imas,za razliku od onih koji su imali previse,nemoj da mislis da ti neces imati slicna ponasanja kao tvoja familija iako te to nervira
MMmm DA.
Od genetike se ne može pobeći.
Ali šta je tu je.Vredi uvek pokušati i dati sve od sebe.Moožda bude drugačija.Sa teškim naglaskom na možda.
Evo ja gledam moju decu.To su strašne stvari.Koliko god se ovaj stariji trudio da bude drugačiji,on ne može biti ništa drugo sem moja kopija iz mladih dana,ovaj drugi je čista fotokopija majke.

To i nije s neke strane ni toliko loše.Potpuno se razumemo bez reči.
 
Evo kopajuci po tim mojim starim slikama placem, prisecajuci se koliko sam bila zapustena, kako su svi moji vrsnjaci bili lepo obuceni a ja kao slepac idem okolo, roditelji nisu pricali sa mnom, majka pogotovo do oceve smrti. Nikad nisam imala podrsku, nikad me nisu ucili da imam samopouzdanje, majka mi nikad nije kupila nista od odece i kad je dobila pare, ali ona tvrdi da se otac kriv, njena majka, njen otac, njena sestra, svekrva, svi svi svi su joj krivi a nju je zadesila takva sudbina. Bila je takva da je muz depresivan alkos i kocka se sa kumom za svoje pare, prodaje stvari a ona dize kredite zbog njega i ulazi u dugove. Kad god mi, njena deca i bukvalno svi koji pricamo sa njom hocemo da joj kazemo da je mogla makar da nas ne zapostavlja toliko ona je rekla 'pa da, mogla sam' onako ironicno i podrugljivo. A nit smo prali zube, isli smrdljivi u skolu, obuceni ko beskucnici, ja pogotovo. Kupali se jednom nedeljno u hladnoj vodi u kupatilu bez svetla. Kuca je bila kao neka u karton sitiju. Renovirali smo dosta kasnije. Boli me sve to i ja joj objasnjavam al ne vredi. Sta da radim?

The End.
 

Back
Top