Magla

Kamael

Buduća legenda
Poruka
40.857
Veceras je velika magla.Tema nije o magli,posluzila je kao razmisljanje o manijacima dok sam se vracao kuci.Palo mi je na pamet da dok traje ova atmosferska pojava pojavljuje se idealno tlo za delovanje manijaka.Seksualnih.

Setajuci,uglavnom vracajuci se kuci u sitne nocne sate i kada je u pitanju normalno vreme,primetio sam da ukoliko se nadje devojka ispred mene nju obuhvata stanje panike i straha ukoliko je moja putanja ista kao i njena.

Obicno staju cim dodju do prvog izloga i kao gledaju robu,u stvari cekaju da ja prodjem.Nisam samo ja u pitanju,video sam da i ovo rade i kada se drugi nadju slucajno iza njih.

Ako se zadesi da se nadjem suvise blizu njih potrudim se da ih preteknem da se doticne ne bi prepale i mogle normalno da disu.

Pitanje je za dame,da li ste stvarno u strahu i da li vas obuzima strah kada se muskarac nocu iznebuha nadje iza vas,cujete njegove korake kako odzvanjaju asfaltom i ako jeste koji je vas predlog kako resiti ovu situaciju.

Pitanje je i za muskarce,da li su imali slicna iskustva.
 
Mene hvata panika i u neosvetljenoj ulici. Ne volim kad mi drugi ljudi nisu u vidokrugu.
Iako nisam imala loše iskustvo na ulici, ali jesam u liftu. Tip je uleteo za mnom i jedva sam se iskobeljala. Od tada me hvata panika na raznim mestima gde nema ljudi.:sad2:
 
Mene hvata panika i u neosvetljenoj ulici. Ne volim kad mi drugi ljudi nisu u vidokrugu.
Iako nisam imala loše iskustvo na ulici, ali jesam u liftu. Tip je uleteo za mnom i jedva sam se iskobeljala. Od tada me hvata panika na raznim mestima gde nema ljudi.:sad2:

....isto, al' sve isto....grozan oseccaj....:(
 
Ja mrzim maglu. kad mi je vidno polje ograniceno..i da uvek se okrecem kad cujem korake, i zastanem da propustim tog nekog. Uvek pustim korak u mracnoj ulicici, i stegnem torbu, mada ako ce da me klepi po glavi dzaba je stiskam al to mahinalno radim..
 
ja sam imala slučaj isto napada i to na ulici....
u tom trenutku neznaš šta bi uradio jer te uhvati panika...
ja sam bježala i naravno on za mnom....sreća žena je
neka naišla i on je pobjegao....nisam se nadala uopšte.....
da sam išla između nekih zgradica pa hajd...
u tom trenutku da sam i oružje imala mislim da bi
zaboravila da ga imam :rumenko:
 
Ako se zadesi da se nadjem suvise blizu njih potrudim se da ih preteknem da se doticne ne bi prepale i mogle normalno da disu.

lepo od tebe, stvarno
mrzim kada se nocu vracam sama .
jedne zime me je mnogo uhvatila panika kada nisam mogla da otkljucam kapiju, jer su mi se prsti smrzli, a neki covek je isao ka meni. mogao je da bude osnivac unicefa, ali avaj kada mu to ne pise na celu.
 
Свака хоће да има дечка само да јој не би била фрка да иде сама кући.
У пола ноћи су ме звале сестре и другарице, јао, усрала сам се, ел би могао да ме испратиш кући ако си у граду. Нема проблема, ја сам ваш супермен. Услужни курир сервис пратилац.
А исто као теби се дешавало, идентично, да у глувој ноћи кад се враћам а иду испред мене, убрзавају ход, па нагло застану да зверају у излог. Онда сам ја намерно убрзавао ход, почињао да се искашљавам. Могу да мислим укењ кад сам био пијан лол..У глуво доба се поштене девојке не враћају саме, нек их прати брат или нек нађу дечка..
 
Joj, sto ja volim maglu, tacnije da setam kad je okolo ista...a nisam manijak :lol:
A do sad nisam ni razmisljala o manijacima u tom kontekstu...:think:
Sjecam se nekih neugodnih situacija, mahom vezenih za kasno vracanje iz izlazaka (mladost-ludost), ali kako nisam nosila stikle, tjesila sam se da mogu trcati (i trcala sam katkad :mrgreen:), i da nisam slabasna, trenirala sam svasta...
Jeza me prolazila najvise od mracnih haustora...jos kad ne radi lift, pa klapaj 17/12 spratova...:sad2:
Sad sam obicno "u svom svijetu" dok hodam, uvijek zurim, kasnim, kontam nesto usput i ne registrujem nikog...
 
Nije mi frka, cesto se vracam posle 02:00 kuci pa sam mozda vec i navikao, ili prolazak kroz Dunavski Park u 05:00....

A primetio sam i ja da se devojka mahom plase, u stvari ne plase vec da im postaje nelagodno i kao sto je napisano stanu pored nekog izloga ili predju na drugu stranu ulice.

Jednom kada sam se sa drugom vracao, videli kako lik napada devojku ( mrak, izleteo iz neke male ulicice i pokusao devojci da otme tasnu ),kako sam bio sa drugarom usudili smo se da ga napadnemo, tj ne bas napadnemo vec pocnemo da vicemo i trcimo ka njemu, dovoljno se uplasio da pobegne, a devojka je bila toliko prebledala i jedva pricala da smo joj zvali taxi, otisli da njom do ulaza u zgradu i tako je dopratili...

U svakom slucaju strah je i te kako opravdan jer nikad ne znas kakav psihopata hoda par koraka iza tebe....
 
Свака хоће да има дечка само да јој не би била фрка да иде сама кући.
У пола ноћи су ме звале сестре и другарице, јао, усрала сам се, ел би могао да ме испратиш кући ако си у граду. Нема проблема, ја сам ваш супермен. Услужни курир сервис пратилац.
А исто као теби се дешавало, идентично, да у глувој ноћи кад се враћам а иду испред мене, убрзавају ход, па нагло застану да зверају у излог. Онда сам ја намерно убрзавао ход, почињао да се искашљавам. Могу да мислим укењ кад сам био пијан лол..У глуво доба се поштене девојке не враћају саме, нек их прати брат или нек нађу дечка..

Treba neko da bude uz njih ako se plase,ali desava se da se situacija sama namesti,recimo sada ranije pada mrak,dosta njih rade drugu,ulicna svetla cesto ne rade ili je slabo osvetljeno narocito u prigratskim naseljima.

Ali nije mi jasno,zasto onda stopiraju.Nocu.

Devojke sigurno znate dosta njih koje ovo rade,neke su i vase drugarice.Dok sam isao u srednju iz mog razreda devojcice su stopirale.To mi nije jasno,ovamo strah i vidi se da nije foliranje,a na drugoj strani devojke i zene,pa cak i srednjoskolke nimalo se ne libe da podignu prst.
 
Нисам имала негативна искуства, осим једног негативно-позитивног. :lol:
Био је 10. јул, пре пар година, доброј другарици рођендан.
Наравно, славила га је.
Живела је у једној од најпрометнијих Бг улица. Ишла сам пешке ка њој, дотерана за ту прилику.
Није било касно, око 20 сати, лето, напољу је још увек било сунчано.
Позвонила сам на интерфон и ушла у зграду.
У моменту мог уласка у зграду, неке баке су сишле лифтом до приземља, тако да је лифт одмах био ту.
Ушла сам у лифт и буквално је за мном утрчао неки момак.
Притиснула ја мој пети спрат и питам њега на који ће он. А он почне да се смеши. :lol: И мртав хладан, на исти као и ти. :eek:
Сами нас двоје у лифту...лето...људи на годишњим одморима....зграда одише пустоћом!
Наравно, ја га погледам упитно и онда он почне да муца како ме је видео на улици и била сам му много лепа и утрчао је за мном и зна да је можда глупо и тако то, али ето он је морао па шта буде.:rotf:
Ја: :eek: :lol: :eek: :lol:
Мис'им, не знам је л' луд или није, је л' манијак или није...јачи је од мене...и ја ту некако измуцам танким гласом да имам дечка (ал' замало сам га имала :lol: )
И он се некако сав разнежи на ту моју изјаву.
И као сконта како ем' сам лепа ем' сам још и фина и верна и добра.:zcepanje:

Био је пристојан на даље. Дао ми је визит карту. Сећам се и данас да се звао Милош, да је имао плаве очи и да је имао прекодрински нагласак. :lol:

Лепо смо се поздравили и он ме је замолио да му се јавим.

Али ја сам се, да извините, усра*ла!:mrgreen:
Ушла сам у другарицин стан и требало ми је добрих 10-ак минута да дођем себи.
Препао ме је начисто.:confused:

Ето, то је било моје искуство....иначе, апсолутно сам неплашљива...преко гробља пређем после пола ноћи сама. Али искрено, нисам у фазону да се шмуцам касно ноћу сама. ;)
Не бих да се јуначим.:D
 
Софијин Будимир Трајковић лол..А и возили сте се једно 5 минута са све разменом визитке.
Врло интересантно питање за стоперке. Можда нека одговори, и мене занима.
 
Ne verujem,pokrenuce se neka druga pitanja koja nekima ne odgovaraju.




@..преко гробља пређем после пола ноћи сама. Али искрено, нисам у фазону да се шмуцам касно ноћу сама.
Не бих да се јуначим

Treba voditi racuna,u svakom slucaju.Znam za slucaj jedne zene iz Banja Luke,vracala se kuci precicom preko groblja,mrkli mrak,i odjednom je nesto povuklo za suknju.Ona dozivela tezi fras a za njega se ispostavilo da je bio pijanica.Napio se covek,zaspao na grobu,i video nekog da prolazi,uhvatio je,verovatno da je nesto pita,a poslao nevinu zenu u bolnicu.
 
Poslednja izmena:
....dobro je imati uvek nesto u rukama bar kljuceve od stana ili neku manju lampu, ali je najbolje ici ne osvetljenom stranom ulice, oci se naviknu na mrak i bolje se
potencijalni "neprijatelj"...kad se ide osvetljenom stranom onaj iz mraka je u prednosti jer on nas vidi mi njega ne....
 
Софијин Будимир Трајковић лол..А и возили сте се једно 5 минута са све разменом визитке.
Врло интересантно питање за стоперке. Можда нека одговори, и мене занима.

Визитку ми је дао по изласку из лифта.:lol:
Није баш био лака роба...морала сам бар два пута да му поновим да сам веома заузета мојим непостојећим дечком. :D

Али пази, пет спратова! Јееее! И још до шестог пешке, јер лифт постоји само до петог.:sad2: Другарица је, уствари, живела у поткровљу.;)

Никад нисам стопирала! Нити ћу, осим ако ме нека тешка мука не натера.
Имам комшиницу која редовно стопира. Има и ванбрачно дете. :lol::mrgreen:
 
Ne verujem,pokrenuce se neka druga pitanja koja nekima ne odgovaraju.




@..преко гробља пређем после пола ноћи сама. Али искрено, нисам у фазону да се шмуцам касно ноћу сама.
Не бих да се јуначим

Treba voditi racuna,u svakom slucaju.Znam za slucaj jedne zene iz Banja Luke,vracala se kuci precicom preko groblja,mrkli mrak,i odjednom je nesto povuklo za suknju.Ona dozivela tezi fras a za njega se ispostavilo da je bio pijanica.Napio se covek,zaspao na grobu,i video nekog da prolazi,uhvatio je,verovatno da je nesto pita,a poslao nevinu zenu u bolnicu.
:lol:

Пази причу за гробље...мој школски доживео!
Враћао се из вечерњег излазка, било је око 4-5 ујутру и као брже ће преко гробља.
Било је летње време и на гробљу су зидали неке гробнице, ваљда по наруџби (како звучи морбидно :eek:, али и то људи наручују :D )
Елем, то је био период кад су Румуни овде много радили, физикалисали...и неки од тих мученика се ваљда запио у легао у неку од тих до пола изиданих гробница.
Другар наишао, овај се пробудио и позвао га, оно, обратио му се ваљда да га вади одатле.
Другар се шокирао :lol: Није му више никад пало на памет да туда прави пречице.:lol:
 
....dobro je imati uvek nesto u rukama bar kljuceve od stana ili neku manju lampu, ali je najbolje ici ne osvetljenom stranom ulice, oci se naviknu na mrak i bolje se
potencijalni "neprijatelj"...kad se ide osvetljenom stranom onaj iz mraka je u prednosti jer on nas vidi mi njega ne....

Tako su i meni govorili dok sam bio mali i trenirao karate.Kad sam porastao i video da se na ulici nose nozevi i pistolji prestao sam da placam clanarinu.

Ipak,mislim da je stvar vise psiholoske prirode,nesvesni mehanizmi su sigurno aktivirani kod zrtve i pre samog napada,htela ona to da prizna ili ne.Ona koja hoce da izbegne bilo kakvu neprijatnost,nece je ni doziveti,ukoliko sama ne zeli u odredjenim trenutcima da se upozna i sa tom drugom tamnijom stranom ljudske prirode,strahom.
 
:lol:

Пази причу за гробље...мој школски доживео!
Враћао се из вечерњег излазка, било је око 4-5 ујутру и као брже ће преко гробља.
Било је летње време и на гробљу су зидали неке гробнице, ваљда по наруџби (како звучи морбидно :eek:, али и то људи наручују :D )
Елем, то је био период кад су Румуни овде много радили, физикалисали...и неки од тих мученика се ваљда запио у легао у неку од тих до пола изиданих гробница.

Другар наишао, овај се пробудио и позвао га, оно, обратио му се ваљда да га вади одатле.
Другар се шокирао :lol: Није му више никад пало на памет да туда прави пречице.:lol:

Groblje je groblje,put je put.Da nema svoju svrhu i funkciju ne bi ni bio pravljen.Poput znakova sa strane,da se postuju,ljudi ne bi ginuli svakog dana.

Kod mene ne upadaju u rake,ali pljackaju bogatije grobove,kupe zlato i nakit.Skoro je jedan decko imao sudjenje.
 
Баш је била емисија о овоме у суботу ил' недељу...на тв Првој, она нека емисија што је води пет водитељки.

Кажу стручњаци да кад се и деси напад да се не опиремо. У стилу, нападачи лако и убију због ташнице, ланчића...

Е сад, нису обрадили аспект силовања или било ког облика физичког злостављања.
Мислим, како се ту не бранити?
Није природно . :think:
 
Tako su i meni govorili dok sam bio mali i trenirao karate.Kad sam porastao i video da se na ulici nose nozevi i pistolji prestao sam da placam clanarinu.

Ipak,mislim da je stvar vise psiholoske prirode,nesvesni mehanizmi su sigurno aktivirani kod zrtve i pre samog napada,htela ona to da prizna ili ne.Ona koja hoce da izbegne bilo kakvu neprijatnost,nece je ni doziveti,ukoliko sama ne zeli u odredjenim trenutcima da se upozna i sa tom drugom tamnijom stranom ljudske prirode,strahom.

...vidi ne setaju ludaci samo nocu ima ih i usred bela dana, bar sam ja neprijatnost dozivela u 3 popodne......a slazem se da onaj ko zeli da izbegne takve sokove uglavnom
retko ide negde nocu...bar sam ja jedna od takvih...ne podnosim mrak.....i nisam nikad stopirala....
 
ja bas volim kada padne gusta magla i nisam je nikada dozivljavala kao pretnju...i uvek sam volela da izlazim da setam uvece po kraju i uzivam u mlecnoj belini pomesanoj sa tisinom i hladnocom....meni je uvek stvaralo osecaj mira. nemam frku da idem nocu sama, valjda jer do sada i nisam imala neke veoma neprijatne situacije osim manijaka po autobusima. letos sam isla kod jednog druga tu na novom beogradu i kako sam dolazila iz centra sela u autobus da bi na jednoj stanici usao neki sredovecni covek koji se neprestano okretao i piljio u mene i bas mu se videlo da nije najcistiji u glavi. na kraju je sisao na istoj stanici kao ja i vidim sve vreme ide malo iza mene. stanem ja stane on, krenem ja krene on. i onda sam se iznervirala stala ko ukopana i pogledala ka njemu i mislim da mu je bilo jasno da necu nastaviti dalje pa je onda nesigurno krenuo sve se onako opet osvrcuci usporavajuci i slicno...jedva ga se otarasih. i tad je bio dan, oko 6 popodne, sunce sije, ljudi na ulici. avgust mesec....
 
kad cujem korake iza sebe naravno da se uplasim ali se uvek okrenem da vidim ko je i procenim namere... neki cigani su me pratili u bulevaru ... uhvatim cigu za ruku koja je bila u mojoj otvorenoj tasni i kao - sta radis jesi li ti normalan...posle sam isla za njima i drzala im predavanje - sram vas bilo, radite pa zaradite a oni bezali od mene:D
 
Joj, sto ja volim maglu, tacnije da setam kad je okolo ista...a nisam manijak :lol:
..

Sad sam obicno "u svom svijetu" dok hodam, uvijek zurim, kasnim, kontam nesto usput i ne registrujem nikog...

i ja, i ja :D

obozavam maglu i mnogo mi nedostaje
osecam se bas lepo ususkano, kao kod kuce :)

sto se manijaka tice, setam gradom i u po noci, znala sam u srednjoj da prepesacim ceo grad da bih kupila neki sastojak za kolac koji sam morala da pravim isto vece/jutro koliko mi se jeo:malav: nikada nisam imala neprijatnosti sa manijacima, samo sa "finim" gospodinima
 
Pitanje je za dame,da li ste stvarno u strahu i da li vas obuzima strah kada se muskarac nocu iznebuha nadje iza vas,cujete njegove korake kako odzvanjaju asfaltom i ako jeste koji je vas predlog kako resiti ovu situaciju.

Naravno da se uplašim, videla sam onoliko filmova. Situaciju rešavam tako što pređem na drugu stranu ulice (odličan povod da vidim ko je iza mene, jer kao gledam da li idu kola), a ako je manja ulica u pitanju, onda stanem, okrenem se, vezujem pertlu i slično. Ali na ulici me niko nije napao. U zatvorenom prostoru da - u liftu, ispred kućnih vrata (komšija-manijak), manijak u autobusu...
 

Back
Top