„Šta znaš o njemu?“
„Samo ono što mi je on rekao!“
„I?“
„Šta „i“?“
„Ne pravi se blesava... zašto ti osmeh ne silazi sa usana?“
„Pogodi
!“
„Pogađam. Ali mi nije jasno otkud sad to?“
„Pa eto...
“
„Ma šta „eto“... i sama kažeš da nemaš pojma ko je i šta je i...“
„To ja nisam rekla“
„Pa rekla si da znaš samo ono što ti je rekao... a to je nedovoljno!“
„Nije
„
„ma kako nije?!“
„Nije. Kad od prve izgovorene ili napisane reči znaš da imaš pravog sagovornika, kad iz njegovih usta čuješ svoje reči koje on nikad nije mogao da čuje, kad kapira i neizgovorenu aluziju, kad ti je najprirodnije da sa njim podeliš svoje misli koje on dočekuje kao svoje, kad zna da se igra rečima bolje od tebe, kad zna da te nasmeje... I kad se on smeje tačno tamo gde treba
“
„O, Bože! Ti si luda!“
„Moguće je. Ali me taj osećaj topline i lepote ne napušta. I imam ludu sigurnost u to da je pravi. „
„Kuda će te to odvesti?“
„Ne znam. Za početak njemu, a posle... videćemo! Ali svakako je ovaj osećaj vredan svega
.“
„Samo ono što mi je on rekao!“
„I?“
„Šta „i“?“
„Ne pravi se blesava... zašto ti osmeh ne silazi sa usana?“
„Pogodi

„Pogađam. Ali mi nije jasno otkud sad to?“
„Pa eto...

„Ma šta „eto“... i sama kažeš da nemaš pojma ko je i šta je i...“
„To ja nisam rekla“
„Pa rekla si da znaš samo ono što ti je rekao... a to je nedovoljno!“
„Nije

„ma kako nije?!“
„Nije. Kad od prve izgovorene ili napisane reči znaš da imaš pravog sagovornika, kad iz njegovih usta čuješ svoje reči koje on nikad nije mogao da čuje, kad kapira i neizgovorenu aluziju, kad ti je najprirodnije da sa njim podeliš svoje misli koje on dočekuje kao svoje, kad zna da se igra rečima bolje od tebe, kad zna da te nasmeje... I kad se on smeje tačno tamo gde treba

„O, Bože! Ti si luda!“
„Moguće je. Ali me taj osećaj topline i lepote ne napušta. I imam ludu sigurnost u to da je pravi. „
„Kuda će te to odvesti?“
„Ne znam. Za početak njemu, a posle... videćemo! Ali svakako je ovaj osećaj vredan svega
