gost 237624
Domaćin
- Poruka
- 3.084
Po meni to dervisevo ponasanje nije istinsko buntovnistvo, pravi buntovnik je njegov prijatelj Hasan. Kao sto nije hrabar onaj koji se suprostavi tek kad ga satjeraju u cosak i nema vise drugog rjesenja.
Hasan jeste buntovnik, malo idealizovan, ali daleko vise dopadljiv lik, onako kako zamisljamo buntiovnike, lep, mlad, obrazovan. I vrlo mlad je sve napustio, carsku sluzbu, zivot kakav prilici uglednoj porodici, ali i licemeran i okrutan zivot u Carigradu, da bi ziveo u skaldu sa svojom prostodusnom prirodom i uverenjima, cuvajuci stoku, zaljubljen u Dubrovcanku, ne mareci mnogo za bogatstvo, te je polovinu nekog nasledja dao bivskoj zeni, ali koje mu nikad doduse nije zafalilo, kao ni porodicne veze, ni sigurnost, niti je zapravo, ziveci po svojim pravilima, radio nesto sto bi ga mnogo kostalo i gde bi mnogo rizikovao. Te i njegovi porazi nikad nisu bili stvarni porazi, kako negde Mesa kaze, prelaze u uspehe.dervis je kukavica. da je buntovnik, ne bi bilo dileme, ne bi bilo romana.
Dervis na drugoj strani, do cetrdesete godine zivi na jedan nacin okovan pravilima u koje bezrezervno veruje, kako kaze ''mjeri svoje postupke strogim mjerilima savjesti, bojeci se grijeha mozda i vise nego smrti..'' u trenutku kada moralni obziri prevagnu i budu jaci od ljubavi prema bratu, jer, kako kaze, nista osim uverenja da je casan nema, ako i to izgubi bice rusevina. I sve je izgubio, i rec, i uverenja, na kraju i sam zivot. Nije bio sateran u cosak, iako mu je brat bio ubijen. Samo vise nikad nije mogao da zivi kako je nekad ziveo.
Sasvim sigurno da je tu bilo i kukavicluka i neodlucnosti, jer gubi sve, ali zato je njegovo buntovnistvo stvarno. I daleko od onog bajkovitog gde mladi, lepi odlaze u sumu da se dizu revolucije, ono jes skriveni iza gomile, ali neustrasivi i u ime ideala. Nesto kao Ce.