Vec sam pisao ovde kako su meni smestili takozvani drugari, a ustvari bolesnici... Napadnu ti devojku, ti je branis, izoluju te na taj nacin, a onda te ona izda njima prisluskivacem... Nisam imao apsolutno nikakve sanse... Desilo se samo odjednom, bez najave, bez razloga... Dodjes do zakljucka da je sve namesteno, i ona i dogadjaji koji su se desili... Pomislis da je mozda placeno da ti to urade, ko zna, svasta padne na pamet.. Mozda je iz ciste zabave bilo... Izbeci tako nesto, ako se grupa okomi na tebe, je prakticno nemoguce.. I sad ti to oprosti, ostani pribran, napreduj u zivotu, a da ne mislis na to... Budi opusten prema ljudima... Treba jako mnogo snage da se takav dozivljaj utisa, pogotovo kad si sam, u drugom gradu, bez zaledjine i podrske... Kome god ispricas dogadjaj, svi se cude, mnogi ni ne veruju da se to desilo... Isli su da me slome, a nista ne mogu da dokazem... 10 na jednog... Ako odem da prebijem nekoga, jos oni mene mogu da tuze za nasilje.. Ako udarim nju, bicu neko ko udara zensko... Nasao sam snage da nastavim dalje, nije bilo lako kad se setim tog perioda, iako nisam vise isti covek, a njima ce zivot valjda debelo vratiti... Zasluzili su...