Lovački pas

  • Začetnik teme Začetnik teme Neno
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Neno

Elita
Poruka
24.976
Pročitajte kako da odaberete psa za lov, ovisno o tome na koju divljač krećete. Lovački psi se po namjeni dijele na: jamare, goniče, krvosljednike, ptičare, šunjkavce i retrivere.


Kada lovac krene u lov, podrazumijeva se da bi trebao imati lovačkog psa. Odabir rase pasa radi se prema afinitetima divljači, jer nije isto imati šunjkavca i ići u lov na patke ili imati aportera i sa njim loviti lisice. Svaki dobar i iskusan lovac zna da je izbor dobrog i pravog psa više od pola urađenog posla. A kako ne biste napravili neku grešku, ukoliko tek krećete sa ovih hobijem, pročitajte kako da odaberete psa za lov. Prva i osnovna stvar je podjela rasa pasa, a oni se dijele na: pse jamare, pse goniče, pse krvosljednike, pse ptičare, pse šunjkavce i naravno, neizbježne retrivere.

Goniči
Ono što je karakteristično za goniče, a što mu i sam naziv govori, jeste da se ovi psi koriste u lovištima za pronalaženje divljači. Zato je bitno da pas bude veoma brz i hitar, kako bi što prije pronašao divljač i podigao je sa zemlje. Ovi psi se dresiraju, ali imaju i razvijen instinkt da u pokretu gone divljač. Uz to moraju veoma glasno lajati, kako bi navodili divljač da upadne u zamku lovca, dok on sjedi u zasjedi. Ovi rasu još nazivaju i zečarom. Ipak, oni nisu samo stvoreni za lov na zečeve, već se koriste i za druge vrste lovine visokog i niskog lova. Ova rasa pasa bi trebala da biti veoma izdržljiva i u dobroj kondiciji, kako bi izdržali čitav dan u lovu.

Ptičari
Svaki pravi ptičar je karakterističan po jako brzom pretraživanju lovišta, ali ujedno mora biti mudar i u brzom pronalaženju određene vrste divljači. Ova rasa pasa se uglavnom koristi pri lovu na pernatu divljač. Ako ih obučavate od šteneta, i na pravilan način, oni se mogu voditi i u lov na drugu divljač. Oni u sebi imaju jednu karakterističnu osobinu, a to je da markiraju divljač čim je ugledaju, te na taj način ukazuju lovcu mjesto na kom se divljač nalazi. Ono što je posebno važno za ove pse je njihov urođen čvrst stav i stajanje, ali ako se pas ne dresira, često se potpuno izgubi. Ovu karakteristiku najčešće gube psi koji žive u stanovima. Osim markiranja, ptičare je lako dresirati i da aportiraju ulovljenu divljač. Poneke rase ovih pasa prije će donijeti pticu nego divljač prekrivenu dlakom. Dobrom obukom i ovo se može ispraviti.

Pričari se dijele na engleske i njemačke, a kod nas najčešće se koriste: pointer, bretonski španijel, irski, škotski i engleski seteri, njemački kratkodlaki ptičar i njemački oštrodlaki ptičar.

Jamari
Jamari su poznati po svom lovu na na štetočine, kao i u lovu divljači koja se krije u jamama. Ono što krasi ovu grupu pasa jeste njihov niski rast i veoma jaka i izrazito snažna građa tijela, moraju imati jaku i snažnu njušku i čvrste zube. Ovo je posebno bitno zbog lova i borbe sa lisicama. Ono što karakterizira odličnog jamara jeste situacija da moraju vrlo brzo ući u jamu, gdje se bore sa štetočinom dok je ne istjeraju van. Inače, saznajemo da ih nad zemljom neki lovci koriste i kao goniče, a budući da su veoma pametni, lako nauče i na zapovijed aportiranja.

Iz ove grupe ističu se njemački lovni terijer, jazavičar i fox terijer.

Krvosljednici
Njihov zadatak je da prate trag ranjene divljači, pa su po svojoj namjeni i dobili ime. Ukoliko ih lovci žele voditi u lov, prethodno ih moraju dobro obučiti, kako bi što bolje obavili svoj zadatak. Veoma su korisni u lovu na takozvanu visoku divljač.

Predstavnici ove grupe poznati su hanoverski i bavarski krvosljednici.

Šunjkavci
Ova rasa pasa stvorena je za poseban način lova na terenu. Oni, čini se, od svih rasa lovačkih pasa imaju najteži zadatak, a to je da moraju non stop biti u pokretu i trčati. Takođe moraju ostati neprimjetni, pa je vrlo bitno da znaju i da se šunjaju kroz lovišta, maglom prekrivenih i gustim rastinjem. Ovo je rasa pasa koja nikad ne markira divljač, već je podiže i goni.

U ovoj grupi postoji veliki broj rasa, ali se najčešće koriste koker španijeli.

Retriver
Nažalost, rasa za koju se smatra da su samo odlični kućni ljubimci, poslušni i mazni, voljni da budu na povocu. Međutim, nije baš tako. Ono što odlikuje retrivera jeste to da je on odličan aporter, ako ne i najbolji. Njegov zadatak je da ulovljenu divljač ranjenu, pa čak i mrtvu, donese kod lovca, bilo da je hvata iz vode ili sa kopna.

Od svih pet rasa koliko ih je u grupi retrivera, labrador retriver je najbolji radni pas iz te grupe.

Gonič-678x381.jpg



Ljiljana Milovanović
Agro-klub
 
OBUKA LOVAČKIH PASA

OBUKA I RAD PASA


Obuka ili dresura pasa obuhvata usavršavanje urođenih osobina i podvrgavanje potrebama lovca. Zato često kažemo da postoji:

  • prethodna obuka i
  • kasnija obuka u lovištu
Prethodna obuka je zajednička za sve pasmine lovačkih pasa. Prethodnom obukom kod pasa treba odkloniti urođene osobine pasa koje mu smetaju u odnosu sa čovjekom. Treba ga obučiti radnjama koje su neophodne za kasniju obuku u lovištu. U obuci treba isključiti silu i kažnjavanje. Strpljenje u radu i blagost sa psima daju najbolje rezultate. Prethodna obuka počinje od najranije mladosti. Još sasvim malu štenad, čim progledaju, učimo redu i čistoći.

Kad progledaju, štenad izlaze iz legla i vrše nuždu. Svako od njih vrši nuždu na mjestu gdje ju je prvi put izvršio, jer ga privlači miris mokraće i izmeta. Na ta mjesta postave se vrlo plitke kutije sa pijeskom i kada štene privikne na to, postepeno uklanjamo ostale kutije i ostavimo jednu, gdje će sva štenad vršiti nuždu.

Kada štenad počnu izlaziti iz kućice i ograđenog prostora u dvorište, treba ih dovesti u kontakt sa domaćim životinjama, da bi se na njih privikavali. Pse koji su okoćeni u gradu, gdje nema domaćih životinja (živine, ovce, koze, goveda i dr.), treba češće voditi u domaćinstva gdje ih ima i privikavati ih na to. Takođe mladog psa treba izvoditi u prometne ulice, da vidi ljude i prometna vozila i da se privikava na to.

Ozbiljniji dio prethodne obuke obuhvata obuku u poslušnosti i vodljivosti.

Poslušnost
je disciplina neophodna svim psima. Ona se sastoji u tome da pas poslušno dolazi na poziv gospodara i da izvršava sve radnje koje traži od njega. Ovoj se disciplini pas obučava od najranije mladosti. Obuku vršiti u dvorištu. Mladom štenetu odmah treba dati ime i dozivati ga imenom npr. “Lesi – dođi”. Kad dođe traba ga nagraditi sa komadićem mesa, čvarka, pomilovati ga i pohvaliti. U početku pas ne zna šta se od njega traži. Treba biti strpljiv i ponavljati radnje koje zahtijevamo da pas shvati šta od njega tražimo. Psa treba zvati imenom, kasnije zviždukom – da nauči dolaziti na poziv. Ne smije se gubiti strpljenje i udarati pas, jer pas to može shvatiti da dolazi da bi dobio batine. Vježbu treba u svakoj prilici ponavljati, a naročito kasnije kada ga privikavamo vođenju na povotcu, obzirom da će pas tada nerado dolaziti, jer ne trpi povodac.

Vodljivost je disciplina kojom nastojimo obučiti psa da poslušno ide na povotcu, uz lijevu nogu, a kasnije bez povotca. Vježba počinje izmečđu 3-6 mjeseci. Njoj prethodi navikavanje psa na ogrlicu. Ogrlicu od meke kože staviti psu oko vrata, ne stegnuti je previše, ali tako da je pas ne može skinuti. Pas je nerado prima, nastoji da je skine, ali brzo navikne na nju. Iza toga se zakači povodac, koji je nešto duži. Pas će pokušati da se oslobodi povotca, pa prvog dana treba pustiti da pokušava da ga se oslobodi. Tek kad shvati da ga se ne može osloboditi, postepeno ga navikavati da se kreće u povotcu uz vodića. Ako pas potrči naprijed, treba naglo trgnuti povodac, a isto tako ako i zaostaje. Psa treba i tada pomilovati i pohvaliti. Ako želimo da psa naučimo – naviknemo da ide strogo uz nogu, treba koristiti zid ili ogradu, tako da on ne može lijevo od zida, a desno mu priječi vodić. Ako pas ipak pokušava desno, ne treba ga udarati, nego blago očepiti. Kad smo sigurni da pas poslušno ide uz nogu, da ne zaostaje, ne istrčava ili ne ide lijevo – desno, možemo oprezno skinuti povodac i dozvoliti da pas ide slobodno uz nogu. Kod tvrdoglavijih primjeraka preporučljiva je upotreba ogrlice na stezanje i sa čavlićima.

Sjedi

Ova vježba upotpunjuje poslušnost i vodljivost psa. Sa vježbom se počinje kada je pas savladao disciplinu na “vodljivost”. Povodnik se zategne lijevom rukom natrag i malo uvis, a desnom se rukom psu pritišću sapi ka zemlji uz komandu “sjedi”. To se ponavlja nekoliko puta, zatim se izostavlja pritisak rukom na sapi, a samo blagim trzajem povodnika i komandom “sjedi”. Kad pas ovom disciplinom dovoljno ovlada u mjestu, vježbu pokušavamo iz pokreta , dok ne dođemo dotle da on, čim se zaustavimo, sam sjedne.

Kad su ove discipline usavršene, prelazi se na namjensku obuku.

Aportiranje – donošenje U ovoj disciplini pas se obučava još kao štene, jer se iskorištavaju osobine mladog psa za igru i nagon da uhvati predmet koji se kreće. Na komandu “donesi”, “daj” ili “aport” pas treba da donese neoštećenu divljač lovcu, drži je u ustima u sjedećem položaju sve dok mu se ne komanduje “pusti”. Ova disciplina je jednako korisna za sve pasmine lovačkih pasa. Pas treba da donosi i sa zemlje i iz vode.

Za vježbu se upotrebljava laki drveni valjak koji sa strane ima ukrštene prečke, da sam valjak ne bi dodirivao zemlju i da ga pas lakše uhvati ustima. Pas se drži za ogrlicu, a valjak se baci drugom rukom da se kotrlja. Dok se valjak kotrlja, pas se pusti uz poziv “drži” ili “uzmi”. On će nastojati da u trku uhvati valjak koji nije stao. Kada uhvati valjak, pas će otrčati sa njim u stranu da nastavi da se igra sa njim. U početku mu to treba dozvoliti, jer je bitno da on uzima valjak i da ga nosi. Neki psi će samo onjušiti valjak i ostaviti ga. Tada treba prići psu, blago mu otvoriti usta, te staviti u njih valjak, milujući ga i nastojeći da zadrži valjak. Kod nekih pasa može potrajati i duže dok nauče da uzmu valjak i drže ga.

Kada smo kod psa utvrdili da uzima valjak, to treba povezati sa uvježbanom poslušnošću i tražiti da priđe i donese valjak. Poslije valjka prelazi se na popunjenu kožu zeca, ili provizorno napunjenog goluba.

Kada je pas potpuno siguran u donošenju, prilazi se sa vježbanjem donošenja iz vode. Prethodno psa privići da rado ulazi u vodu.

Obuka u lovištu znači sinhronizaciju urođenih osobina pasa i prethodne obuke naučene kod kuće. Ona nije ista za sve pasmine. Za neke je jednostavnija, a za neke složenija. Urođene osobine pasa se ne mogu nadoknaditi – dati psu. Ako ptičar nema dobar njuh, obukom se ne može nadomjestiti. Ako terijer nema dovoljnu oštrinu, obukom mu se može teško dati. Ako gonić nema istrajnost teško se može nadoknaditi itd.

Obuka gonića

Od gonića se u lovištu traži dobar njuh i upornost u gonjenju. Ukoliko nema te dvije osobine, sav trud oko njega je uzaludan. Gonić traži po tragovima koju divljač ostavlja na zemlji.

Kod većine lovaca obuka gonića sastoji se u tome da mlade pse, poslije 6 mjeseci, bez ikakve prethodne obuke, izvode ujutro na livade pune zečijih tragova i puštaju ih da pronađu i pokrenu zeca, ili izvode ih sa starim – već obučenim kerovima, pa kad ovi pokrenu i potjeraju divljač oni im se pridružuju. Ti načini obuke su pogrešni. Ako je pas izveden prvi put u lovište u jutarnjim satima, gdje nailazi na mnoštvo tragova – starijih noćnih i novih jutarnjih, postaje nervozan, poštekćuje prije nego pokrene divljač i sl. Kasnije se uvijek zadržava duže vremena na livadama i njivama gdje ima mnogo tragova.

Kod drugog načina pas postaje “gotovan”, jer nauči da drugi psi pokreću divljač, dok se on samo pridruži u gonjenju. Kasnije je sam, skoro neupotrebljiv ili se mora učiti kako se divljač diže i pokreće.

Mladog psa treba prvo naučiti na lovište. On se izvodi u ono lovište koje nema mnogo divljači i to u predvečerje kad divljač nije počela izlaziti tražeći hranu. Pas se prvo vodi u povotcu, a onda ga povremeno puštamo da trčkara uz nas i da upoznaje predmete oko sebe, pa tek onda izvođenje u cilju pronalaženja divljači. Dobar vodić će nastojati da pronađe puteljak – stazicu kojom je divljač ušla u šumarak, navede psa na to, pusti ga i bodri ga kako bi dalje sam tražio i pronašao divljač. Kad se divljač podigne psa treba dovesti do loge, da je onjuši, pa ga tada pustiti da se uputi za tragom divljači. On će tada veselo štekćući pratiti trag na određenoj udaljenosti i vratiti se za izvjesno vrijeme vodiću. Treba nastojati, da u daljoj obuci psa ne treba puštati na livade i njive i da tu sam istražuje tragove. Treba ga voditi uz rub šume, šikare, kukuruzišta, dok ne pronađe gdje je divljač ušla da zadani. Kasnije će i sam tako raditi i neće gubiti vrijeme “rasplitanjem” tragova na livadama odakle se divljač već povukla.

Psa ne treba voditi sa drugim psima dok nismo uvjereni da sam dobro nalazi divljač, pokreće je i goni.

Gonić je namijenjen na brdsko-planinskim i pokrivenim lovištima. U tim lovištima se nalazi i srneća divljač. Gonić je radije goni od ostale divljači. Gonića treba odučiti od toga. To nije teško, jer se i stariji ker može toga odučiti, pogotovu ako je savladao disciplinu poslušnosti, pa ga pozovemo čim pokrene srneću divljač. Gdje ima srneće divljači, dobro je psa na povotcu odvesti da je gleda, da njuši tragove i odvraćati ga od toga.

Postoji mišljenje da je gonić krvoločan i da hoće razderati i pojesti odstrijeljenu divljač. On je oštar pas. Uz prethodnu obuku i poslušnost možemo imati dobrog pomagača u lovištu. Pogrešno je goniću dati u lovištu iznutricu ili noge od zeca da ih pojede ili dozvoliti da pas odstrijeljenu divljač gnjavi, kida i sl. U tome ga treba energično spriječiti.

Gonića kao i krvosljednika možemo obučiti u slijeđenju krvnog traga i pronalaženju ranjene divljači, tako što napravimo trag od krvi onakav kakav ostavlja ranjena divljač. U početku obuke trag treba da bude nešto jači, a kasnije slabiji. Psa na dugom povotcu upozorimo na trag i pustimo da nas dovede do divljači. Preporučljivo je uz krvni trag, prethodno, provući odstrijeljenu divljač.

Obuka jamara

Jamari su oštri prema štetočinama i to mu je glavna vrijednost. Za rad pod zemljom, pas se dovede do jame i pusti unutra da je istraži. Ako posjeduje dobar njuh on će odmah osjetiti da li je jama nastanjena ili nije. Ako je divljač u jami, pas bez dvoumljenja ulazi u nju i napada divljač. Pri ulasku u jamu treba ga sokoliti povicima.

Obuka ptičara

Svaki ptičar, kojeg upotrebljavamo za lov, mora imati dobar njuh, strast za lov i da divljač koju pronađe čvrsto markira. Ako ne posjeduje ove osobine, onda je trud kod prethodne obuke bio uzaludan, pa će i trud oko obuke u lovištu biti uzaludan. Kod ptičara u lovištu moramo obratiti pažnju na discipline koje smo ga obučili u prethodnoj obuci, a naročito u poslušnosti.

Obuka cunjavaca

Tu nije potrebna posebna obuka u lovištu, jer im je osobina da švrljaju i pretražuju, da glasno pokreću divljač i kratko gone.


Lovac.ba
 
Šta od "domaće hrane" možete dati psu?

Vaš ljubimac obožava da klopa i nikada mu nije dosta. Nije nešto izbirljiv i može da smaže sve što mu se nađe na putu ili ispod trpezarijskog stola.
SUBOTA, 2.03.2013. | 15:39
Iako dobronamerno, ovakvo “ugađanje” može stvoriti probleme. Domaća kuhinja može biti izuzetno dobra za vašeg mezimca, ali evo malih uputstava, jer ne smeju jesti baš sve kao mi:

Psi su mesožderi

Bar polovina obroka mora sadržati termički obrađene mesne sastojke. Piletina, govedina, teletina ili riba, svejedno je.

Poželjno je, međutim, s vremena na vreme promeniti mu vrstu mesa.

Pirinač, krompir, testenina...
Pored mesa, pravi zdravi obrok morao bi da sadrži i kuvani pirinač, krompir, testo, stari hleb, kačamak ili povrće. Ali uvek povedite računa o količini!

Mleko i mlečni proizvodi
Svakodnevno mu možete davati mlečne proizvode poput kravljeg sira, jogurta ili pavlake. Ipak, izbacite mleko jer ono može izazvati dijareju.

Kosti: Da, ali samo za zube!
Mada smo svi naučili da pas voli da glođe kosti, izbegavajte ih. One nemaju nikakvu hranjivu vrednost, a mogu uzrokovati oštećenje probavnog trakta. Posebno su opasne pileće, ćureće, riblje, svinjske ili kosti divljači. Povremeno davanje velikih goveđih kostiju dobro je za jačanje vilice i čišćenje zuba, ali ih psi ne mogu pojesti već samo glodati.

Šećer, so, mentol, začini...
Šećer, so, začini, alkohol, mentol i čokolada izuzetno su opasni za bubrege, koje mogu brzo oštetiti.

Obavezno izbegavati!
Takođe, savetuje se izbegavanje svinjetine, sirovih iznutrica, pečenog mesa, jaja (posebno sirovih belanaca) kao i povrća koje nadima (grašak, pasulj, boranija i sl..).

Voće kao spas
Voće je više nego poželjno za zdrav organizam vašeg ljubimca. Jabuke, lubenica, banane, trešnje... šta god vam “padne pod ruku” ili što on voli. Ipak, vodite računa o količinama.

Izvor: Zivotinje.rs i B92
 
UZGOJ PASA

Izbor pasmine
lovačkog psa zavisi od želje lovca i mogućnosti upotrebe u lovištu gdje će ga koristiti. Izbor iz bilo koje grupe je stvar ukusa. Treba znati da nabavkom čistokrvnog mladog psa dobijamo sa njim dokazane genetske osobine pasmine, ali na nama ostaje obaveza da te kvalitete radom i školovanjem dovedemo do stepena pune upotrebljivosti.

Psu je potrebno kretanje i sunce. Potrebno mu je vrijeme za odmor. Pas treba da ima ograđen prostor, dovoljno prostora, sunčan i suh sa kućicom, koja ga štiti od nevremena. Prostirku (najbolja je slama) treba često mijenjati. Na vrata kućice staviti zavjesu od pogodne tkanine da štiti od vjetra- Prostor gdje živi pas treba održavati uredno uz povremenu dezinfekciju i zaprašivanje protiv insekata.

Ishrana pasa je veoma bitna za njihov razvoj. Od ishrane zavisi zdravstveno stanje, kondicija, raspoloženje za rad i dr. Hrana treba da sadrži dovoljne količine organskih i mineralnih materija radi normalnog razvoja i obnove organizma. Ostaci od čovjekove ishrane mogu se slobodno davati kao hrana psima, jer sadrži materije koje pseći organizam koristi. Hrana ne smije biti pokvarena niti jako začinjena (biber, ljuta paprika i sl.). Voda treba da je svježa i čista i da je pas ima uvijek na dohvatu.

Nakon hranjenja, pas treba da ima period odmaranja.

Sve pse ne možemo jednako hraniti. Mlade pse – štenad, poslije prestanka dojenja treba nastaviti hraniti sa raznovrsnom i laganom hranom (supa od kostiju, ponutrice, varivo, meso sa povrćem i sl.). Mlijeko bi trebalo da bude sastavni dio svakog obroka. Treba početi sa svakodnevnim dodavanjem ribljeg ulja do male kašičice dnevno. Iza 10 nedjelja, bar jednom sedmično štencu treba dati sirovo meso. Nakon 4 mjeseca ishrana mladog psa je po sastavu obroka približna ishrani odraslih. Do potpunog razvoja (15-18 mjeseci) bjelančevine životinjskog porijekla treba da budu pretežni dio svakog obroka. Broj obroka je u početku 5, pa se postepeno smanjuje na 2.

Ishranu odraslog psa treba prilagoditi njegovim naporima. Ona mora biti obilnija kada je pas izložen svakodnevnom radu. Pogrešno je mišljenje da psa u vrijeme lova treba što manje hraniti. Naprotiv, tada je pas izložen većem naporu i treba ga hraniti obilnijom i jačom hranom. Dan uoči lova obroke treba pojačati i povećati na 3. Ujutro, na dan lova, psa ne treba hraniti, ali pri popodnevnom odmoru dati mu bar pola obroka i pustiti ga da se kraće odmori radi probave.

Ishrana bređih kuja i dojilja treba da bude znatno pojačana bjelančevinama životinjskog porijekla, solima kalcijuma i fosfora uz obavezan dodatak ribljeg ulja i po jednu kašičicu dnevno, a za dojilje obavezno jedan obrok treba da bude mlijeko. Broj obroka treba da bude od 3 do 5 i količinski povećan. Bređim kujama je potrebno svakodnevno kretanje, ali bez većih napora.

ZRELOST PASA I PARENJE

Kuja počinje da se pari već u 8. mjesecu. Za dobijanje dobrog podmlatka roditelji treba da budu potpuno razvijeni. To stanje kod kuja nastaje između 15 do 18 mjeseci, a kod muških iza 18 mjeseci, kad se smiju prepustiti parenju. Ranije parenje nije preporučljivo.

Međusobno se rase ne smiju ukrštati. Parenje u srodstvu nije dozvoljeno jer se kod takvih štenadi javljaju negativne osobine (slaba otpornost organizma prema bolestima, plašljiva i zloćudne naravi i sl.).

Tjeranje kuje poznaje se po uznemirenosti koju pokazuje. Stidnica otekne i počne lakše ili veće krvarenje. Kuja u tom periodu još ne pušta mužjaka. Kada krvarenje prestane, a to je obično između 9 i 11 dana, ona pokazuje još veće znake uznemirenosti, pa treba pripaziti da ne dođe do neželjenog sparivanja. Kada je zrela za parenje, treba joj privesti odabranog mužjaka, koga će ona mirno primiti.

Kuja nosi 60-63 dana. U prvoj polovini nošenja na njoj se skoro ništa ne primjećuje. Tek poslije toga počinju vidni znaci. U prvoj polovini nošenja kuja se može izvoditi i na napornije šetnje, dok u drugoj polovini šetnje ne smiju biti naporne.

Za vrijeme nošenja (pogotovo u drugoj polovini) kuja se ne smije izvoditi u lov. Ovo naročito važi za goniće.

Prije koćenja treba pripremiti mjesto i ležaj gdje će se kuja okotiti. Kućicu treba očistiti, dezinfikovati, zaprašiti i staviti novu prostirku od čiste slame. Nastojati da se koćenje obavi pod kontrolom radi eventualne pomoći. Štence treba ostaviti 2-3 dana sve, zatim izabrati one koje ćemo ostaviti. Ostale uništiti. Kod izbora voditi računa da ostavimo najnaprednije – tipične za tu pasminu.
 
Poslednja izmena:
PTIČARI

Zajednička im je osobina da traže divljač u trku, manje ili više dignute glave, upijajući miris divljači donešen vjetrom, markiraju divljač i tako pokazuju gdje se divljač nalazi.

Ptičar u galopu krstari ispred lovca parcelu po parcelu i čim osjeti divljač, zavisno od povoljnosti vjetra i na nekoliko desetina metara stane kao ukopan, obično sa dignutom prednjom nogom, te markira mjesto gdje se divljač nalazi. Ako je stao daleko od divljači, polako se privlači na potrebno odstojanje i ponovo staje markirajući divljač. Lovac ne smije dozvoliti da pas pokrene divljač, jer se onda nauči, pa i sam – ne čekajući lovca – digne divljač. On mora izvršavati naredbe lovca. Nisu pogodni za pokrivene terene, jer prilikom markiranja divljači lovac ga ne vidi.
 

Back
Top