Ljubomorni muškarci

Bold...dozivela sam, pa se uverih u ono sto sam i sama vec znala. Kao sto je preterana ljubomora znak da nesto nije u redu, i totalno odsustvo ljubomore je isti znak.
Ironija, ...ili mi je smetalo preterano ljubomorisanje ili mi je falilo, da ga ima bar trun...


Ne znam, meni je svaka naznaka ljubomore naporna. Ni sama ne bolujem od od toga. Ne vidim vezu između nedostatka posvećenosti i toga da ti smeta da je nekome lepo i bez tebe, da mu je prijatno da provodi vreme sa prijateljima, ovako ili onako....
Ne mislim da to pokazuje išta van poštovanja mog vremena i prostora. Sa njim sam zato što želim,ne zato što moram.
Sa druge strane noramlno mi je da zna gde sam i sa kim, u smislu da oboje znamo kako je ono drugo isplaniralo dan,manje više.
A proveravanje telefona, listinga,prisluškivanje.... sve te špijunsko-detetktivske aktivosti su samo pokazatelji nedostatka elementarnog vaspitanja.
 
Dobro to, par bi trebalo da može da razgovara o svemu... Među strarijim postovima sam pročitala kako je muž jednoj od učesnica foruma zabranio da ide na kafu sa drugom koga nije videla 10 godina... mislim kako on može da sprovede tu zabranu? Ako preti razvodom, onda je to emotivna ucena, razlog više da se o tome ozbiljno razmisli. Sem toga kako se on nađe u poziciji da brani nešto, pa nije joj on tata, a ona maloumno dete....
 
Dobro to, par bi trebalo da može da razgovara o svemu... Među strarijim postovima sam pročitala kako je muž jednoj od učesnica foruma zabranio da ide na kafu sa drugom koga nije videla 10 godina... mislim kako on može da sprovede tu zabranu? Ako preti razvodom, onda je to emotivna ucena, razlog više da se o tome ozbiljno razmisli. Sem toga kako se on nađe u poziciji da brani nešto, pa nije joj on tata, a ona maloumno dete....

Možda je to bila ta famozna forumska kafa.:D
Zabraniti joj forum.
Kafu može da pije.
 
Dobro to, par bi trebalo da može da razgovara o svemu... Među strarijim postovima sam pročitala kako je muž jednoj od učesnica foruma zabranio da ide na kafu sa drugom koga nije videla 10 godina... mislim kako on može da sprovede tu zabranu? Ako preti razvodom, onda je to emotivna ucena, razlog više da se o tome ozbiljno razmisli. Sem toga kako se on nađe u poziciji da brani nešto, pa nije joj on tata, a ona maloumno dete....

Ne može bukvalno da zabrani, ali da sere, zvoca, preti, to je to....Dovoljno da ti prisedne i kafa i život sa njim i svi muškarci. :(
 
Ne znam, meni je svaka naznaka ljubomore naporna. Ni sama ne bolujem od od toga. Ne vidim vezu između nedostatka posvećenosti i toga da ti smeta da je nekome lepo i bez tebe, da mu je prijatno da provodi vreme sa prijateljima, ovako ili onako....
Ne mislim da to pokazuje išta van poštovanja mog vremena i prostora. Sa njim sam zato što želim,ne zato što moram.
Sa druge strane noramlno mi je da zna gde sam i sa kim, u smislu da oboje znamo kako je ono drugo isplaniralo dan,manje više.
A proveravanje telefona, listinga,prisluškivanje.... sve te špijunsko-detetktivske aktivosti su samo pokazatelji nedostatka elementarnog vaspitanja.

Ja sam konkretno dozivela da mi kaze-Ne bi mi smetalo, oprostio bih ti da se kresnes sa nekim, samo dok se ne zaljubis, i ne stavis njega ispred mene, ali ne bih ti oprostio... (nebitno sad sta).
U pocetku mi je bilo smesno i nisam nesto ni razmisljala o tome. Veza je bila ozbiljna, nije tra la la.
A sa druge strane, ja sam verna (to je moja odluka, nezavisno od bilo koga), i otvorena, ako se nesto desi (u najavi), kazem...
Nije mi trebalo njegovo ljubomorisanje, ali sam tek posle shvatila da mi smeta i da je apsolutno flegma po tom pitanju...ne treba mi ni takav odnos, kao sloboda, volim te bez obzira na sve.
Ali sam zapazila, bilo je ljubomore na skroz levim poljima...meni totalno neshvatljivo, tad, posle sam slozila kockice i shvatila zasto...
U vezi 1:1, prirodno je i normalno (meni) da smo u ljubavno seksualnom smislu, zaista 1:1. I tu mi je (malo) ljubomore ok, na svim drugim poljima nije...ljubomora u onom smislu..."Budite ljubomorni, ne jedno na drugo, vec na svoj brak."
 
Ja sam konkretno dozivela da mi kaze-Ne bi mi smetalo, oprostio bih ti da se kresnes sa nekim, samo dok se ne zaljubis, i ne stavis njega ispred mene, ali ne bih ti oprostio... (nebitno sad sta).
U pocetku mi je bilo smesno i nisam nesto ni razmisljala o tome. Veza je bila ozbiljna, nije tra la la.
A sa druge strane, ja sam verna (to je moja odluka, nezavisno od bilo koga), i otvorena, ako se nesto desi (u najavi), kazem...
Nije mi trebalo njegovo ljubomorisanje, ali sam tek posle shvatila da mi smeta i da je apsolutno flegma po tom pitanju...ne treba mi ni takav odnos, kao sloboda, volim te bez obzira na sve.
Ali sam zapazila, bilo je ljubomore na skroz levim poljima...meni totalno neshvatljivo, tad, posle sam slozila kockice i shvatila zasto...
U vezi 1:1, prirodno je i normalno (meni) da smo u ljubavno seksualnom smislu, zaista 1:1. I tu mi je (malo) ljubomore ok, na svim drugim poljima nije...ljubomora u onom smislu..."Budite ljubomorni, ne jedno na drugo, vec na svoj brak."

Kod mene je jednostavnije zato što ja prevaru smatram pokazateljem izuzetno niskog samopoštovanja. Tako da nisam ja toliko verna njemu, koliko svojoj odluci da budem sa njim. Ne bih tolerisala prevaru, niti bih bila sa njim, a želela da budem sa nekim drugim. Niti bi on prešao preko toga.

Sa druge strane nisam baš fan muškaraca koji zvocaju i trude se da ti dosadom ogade nešto što ti pričainjava zadovoljstvo, pa da sama dođem do zaključka da na kraju bude veća dara nego mera.... U stvari, ja sam potpuno protiv zvocanja.

Dok smo se još zabavljali, dragi je nešto neplanirano svratio kod mene, bio tu neko vreme,a onda sam ja počela da se spremam za grad i pitala ga hoće li ostati u stanu ili da se vidimo sutra (dogovorila sam se ranije i nije bio u planu da ide i on), on se nasmejao i pitao kako to izlazim, a da ga ne pitam...ha ha , pa pitala sam te da li hoćeš da ostaneš u stanu ili da se vidimo sutra.... i njemu je to bilo super... i znam da je to jedna od stvari koje baš voli kod mene. ;)
 
Bila sam sa ljubomornim ko klinka...sto je jos smesnije, bila sam zaljubljena u njega, sacuvaj boze...pravdala se i stvarno nekako pocne covek da izbegava konflikte, sve se nesto prepitujem sta ce da mi kaze...gusce balavo...kad sam se pribrala, ostavila sam ga i strecala se mesecima...od tada jok, osma godina bogami kako sa tom odvratnom osobinom nemam veze...ali sam tri godine solidno upamtila...nisam uopste taj tip, telefon mi je utisan i obicno negde frljnut, zanesem se lako, podjem negde i samo skrenem, sretnem, dogovorim, sta znam...ako me hoces lakse ces me zavezati slobodom nego ljubomorom...misljenja sam da se od stegnutog pre ili kasnije pobegne
 

Back
Top