Ljubomoran sam na vetar, što ti kosu dira...

Sanja i Saša se poznaju iz vrtića. Zajedno su završili osnovnu školu, studirali su i završili isti fakultet.

Sanja se od srednjoškolskih dana zabavljala sa Markom. Pre tri godine su se venčali, imaju dete. Smanjio se intenzitet druženja sa Sašom, ali i dalje je on njen najbolji drug. Bili su zajedno u svadbi kod Sanjinog brata od strica. Posle venčanja, dok su čekali da se obavi ceremonija prenošenja mlade preko praga, sedeli su u kuhinji i jeli. Kada je hrane ponestalo, nisu mogli da se dogovore ko će da ode po drugi oval. Smejali su se, zezali, gurkali, kao i ko zna koliko puta do tada. Nailazi Marko, i Saša mu kaže:"E dobro je da si došao, idi nam donesi da jedemo, ova tvoja žena neće da se mrdne." Marko ga popreko pogleda, priđe, unese mu se u lice, i kaže:"Šta ti ima mojoj ženi da naređuješ šta da radi, šta misliš ko si ti!" Saša zbunjen, ustane i kaže:"Čoveče, koji ti je đavo, zezamo se, hoćemo da jedemo, a ni jedno neće da ode da donese još" i onako drugarski mu stavi ruku na rame. Marko otrese ruku, i zvekne ga pesnicom po licu. Epilog: slomio mu vilicu na dva mesta. :sad2:

Da li je to ljubomora? Ili bolest? Ili patologija? Kako se zove to kada čekaš momenat da nekog udariš tako da ga izuješ iz cipela, zato što je muško, a tvoja žena gaji određenu vrstu ljubavi prema njemu?


Jel to neka prica iz Teen magazina??
 

Back
Top