LJUBOMORA ILI POSESIVNOST?????

da li idu uz ljubav?

  • ljubomora-mora

    glasova: 3 15,8%
  • posesivnost-mora

    glasova: 1 5,3%
  • oba

    glasova: 2 10,5%
  • ne treba ni jedno

    glasova: 14 73,7%

  • Ukupno glasova
    19
  • Anketa je zatvorena .
znam da su mane! znam da je lose kada to ispoljavam! ali ne mogu se odupreti,koliko god da zelim! da li iko moze? i da li to znaci da ti tu osobu ne volis ako nisi ljubomoran? u dugoj sam vezi, zasad je sve ok, volimo se.............. nisam osoba sa komplexima i ne plasim se da ce me ostaviti zbog neke lepse,pametnije i sl. stvar je u tome da ja i ne znam zasto sam ljubomorna ili posesivna ili oba po malo(puno), a zanima me da li neko zna zasto se tako ponasa?:confused:

nema pravila. sa svakim razlicito reagujes. ja u principu nisam ljubomorna. ali sa jednim deckom jesam bila, mada, ne mogu da kazem da sam njega sad kao nesto posebno volela.
 
Razlikujem ljubomoru od posesivnosti.
O prvoj sam u više navrata iznela mišljenje ovde, prezirem ljubomoru, smatram je bolešću i apsolutnim viškom tamo gde je ljubav... bar ona čista ljubav, iskrena... realna...
Što se posesivnosti tiče, mislim da jesam posesivna, ali ne samo u partnerskim odnosima, već u svim koji mi nešto znače. Dakle, ovo je: MOJ momak, MOJA sestra, MOJA drugarica, MOJA kuma... i vodila bih ih svuda gde idem... ili ih bar mislima vezala za sebe... da budu zavisni od mene... mene gladni... na neki način... da sam za njih jedina i jedinstvena...
... a nepotrebno je to...
... jer, ko me voli, svakako da me posebno u svom srcu tretira...
... a ko me ne voli... ne želi.... ni sile Strašnog suda ga ne mogu k meni prilepiti...
... uostalom, ljubav ne znači ni da neko bude stalno uz nas ili stalno da misli na nas...
... već da smo slobodni, lišeni obaveza, sumnji i straha, vezani jedino poverenjem koje vreme ne može da pokida... i toplinom i sigurnošču koja ne mora uvek da se kaže... pa čak može da bude i površina gruba.... ali bitno je ono što ostaje, kad oluje prođu...
Ipak, kontrolišem posesivnost u pomenutom obliku, borim se sa tim, uspešno je uništavam...
 
Da, verovatno si upravu...Samo znas, koliko god da si razuman ipak neke stvari ti jednostavno gode, jer si samo covek koji je ponekad zeljan paznje...pa makar i tog tipa :lol:

Meni ipak ne gode.
Ako je, ma koliko mala bila, ljubomora ista paznji, onda ne zelim da me ikada iko pazi, makar ne tako. Sve i po cenu da doveka ostanem sam.
Jer ako te neko zavije u plast ljubomore da te zastiti i sacuva... da li se razlikujes od slavuja u kavezu?
 
Meni ipak ne gode.
Ako je, ma koliko mala bila, ljubomora ista paznji, onda ne zelim da me ikada iko pazi, makar ne tako. Sve i po cenu da doveka ostanem sam.
Jer ako te neko zavije u plast ljubomore da te zastiti i sacuva... da li se razlikujes od slavuja u kavezu?

:razz: joj koje poredjenje...mnogo dobro....ali ja sam tog covek volela, sa svim njegovim manama i sitnim ispadima ljubomore (koje su me cak privlacile)...pa sam mozda subjektivno pristupila temi...
 
Dakle, ovo je: MOJ momak, MOJA sestra, MOJA drugarica, MOJA kuma... i vodila bih ih svuda gde idem... ili ih bar mislima vezala za sebe... da budu zavisni od mene... mene gladni... na neki način... da sam za njih jedina i jedinstvena...
To nije posesivnost. To je naglašeno zadovoljstvo zbog PRIPADANJA i gotovo dijametralno suprotno od pežorativnog u posesivnosti.

Da momak nije TVOJ i svojevoljno takav, da mu ne imponuje misao da ga vucaraš đe god mrdneš, da ostala prisustva i angažovanja dobrovoljno ne podredi „nezavisnosti” i nediskutabilnosti svake tvoje želje koja sune k njemu, onda bi se to i razmatralo kao posesivnost. Ovako, u TVOM slučaju, teško da bih imao primjedbi na pretjerivanju u svojatanju mene, da sam ti momak. :lol:

TVOJA potreba za vezivanjem ostalih navedenih persona, opada u zavisnosti od labavosti veza sa njima. Sad mi reci da bi i najžešći posesivac bio happy da ga ta neka zamišljena svita dragih ljudi prati u korak!

Posesivnost je jеbeni osjećaj i jedan od lakmus papira za indikovanje sebičluka, namćorastosti i sličnih oblika debiliteta pojedinaca. Mislim da za njeno ispoljavanje najčešće i nije potrebno da se ostvari vremenski duga i intelektualno/emotivno duboka korelacija sa onima koji trpe namet posesivnosti.

Posesivac može biti pritajen, ali se prije ili kasnije mora latiti tog oružja, kadrog da razori i najidiličnije zamišljenu ljubavnu tvrđavicu. Smatram ga višeslojno gorim od prevare. NEPRIMJERENO i – kad je učestalo – iznurujuće kanalisanje ponašanja partnera po „svojim” zahtjevima, sem ako krpa nije našla kakvu mazohističku zakrpu, vodi neminovnom pucanju i razlazu.

Slično je sa ljubomorom, ali je ona rasprostranjenija i očekivanija. Nerijetko pametno doziranje ljubomornih nastupa može i dodatno unaprijediti vezu. Slažem se sa onima koji misle da je ljubomora izlišna u harmoničnoj vezi.

Ipak, govorimo o gotovo eksperimentalnim uslovima kad skiciramo neku NORMALNU vezu. Boga nema da je drugačije...
 

Back
Top