Ljubavni stihovi i porukice

LastGentleman

Primećen član
Poruka
908
Zeleo bih da na ovu temu pisu svi forumasi koji imaju na umu neke slatke stihove romanticne i porukice :mrgreen::heart: mogu biti posvecene i simpatijama,i bivsim ljubavima zbog kojih patimo :(
ljubavne price takodje :)




Kada u vrtu vidis ruzu sto vene,
molim te uberi je i seti se mene,



Koliko zvezda na nebu sja,
toliko mala volim te ja.



Volim te mala ali moje srce vene
zato sto nisam siguran jel ti volis mene.



Izbledice nasa slika,
uvenuce moje cvece ali iz moga srca
nikot izbrisati nece.




Tvoje oci obara,
tvoj osmeh ocara
tvoje osmeh zlata vredi
ali ti mene ne volis
zato mi se dusa ledi...
 
....volim te.....


...kad sam te prvi put video....
...bojao sam se upoznati te....
...kad sam te upoznao.....
...bojao sam se poljubiti te...
...kad sam te poljubio....
...bojao sam se zavoleti te...
...a sad kad te volim....
...najviše se bojim izgubiti te.....
 
TI ,MOJE ZLATNO SVIJETLO

Došla si nenadano,toplo,
Ko' što sunce grane iza teških,olovnih oblaka,
Virnula iza zastora zlatna svijetla,
Ko' ruža što se nudi novom danu,
Da mi otvoriš vrata života,
O kojem sam maštao,
U svojim pjesmama.
Pa ipak,nisam mogao progovoriti,
Ni dodirnuti Te,
Jer…jer sam se bojao,
Da si samo moja mašta;
Žena tek iz najdivnije ljubavne pjesme,
I da ću,
Da ću ako Te dodirnem,
Ostat' sam sa svojim pjesmama,
I posve zatvoren u se,da ću se i dalje šuljati oko Tebe,
Kao prosjak oko zidova nade;
Da ćeš potonuti u moj potmuli san,
Kao najdivnija mjesečevu sjena,
I da ću Ti biti više nalik na skitnicu,
Nego na gospodara vlastite sudbine.
I konačno…konačno osjetih,da u mojim očima,
U sjetnim očima pjesnika,
Što su dosad slijepo lutale alejom samoće,
Odjednom plane iskra,
U zjenicu se uspelo zlatno svjetlo
Iz kojeg si došla,
Polako…posve polako postala si stvarnost;
Stvarnost začeta iz desetina…stotina…
Tisuća bisernih suza…neiscrpno vrelo života;
Vrelo koje vječno teče,
Koje hrani moju dušu,
Koje potiče moje srce!

Walter William Safar
 
slika.jpg
 
ČEMU TA JEDINA SUZA
Čemu ta jedina suza?
Samo mi pogledu smeta.
U mom je ostala oku
Od starijeh, prošlijeh ljeta.
Mnoge joj sestrice sjajne
Tako zginuše redom.
Zginuše u noć i vjetar
S radosti mojom i bijedom.
Zginuše kao i magla
I plave zvijezdice tako,
Uz koje sam radosno pjevo,
Uz koje sam jadovno plako.
I ljubav, ah, tako moju
Vjetar je sobom uz'o!
Daj se i ti rasplini,
Stara, samotna suzo!

Heinrich Heine
 
DRAGA SI MI KAD SUTIS

Draga si mi kad sutis
jer si tako odsutna
i cujes me iz daljina
i moj te glas ne dira.
Cini se kao da su tvoje oci uzletjele
i cjelov da je zatvorio
tvoja usta mirna.

Kako su sve stvari
prepune moje duse
i puna duse moje
izranjas iz svih stvari
Leptirice iz snova
slicna si mojoj dusi
slicna si sjetnoj rijeci
iz spomenara starih

Draga si mi kad sutis
i tako si daleko
i kao da si tuzan
leptiru koga slutim
cujes me iz daleka
i moj te glas ne stize
Sa svojom nijemom sutnjom
pusti da i ja sutim.

Pusti da razgovaram
ipak sa tvojom sutnjom
jasna je kao svjetiljka
i kao prsten blista
Ti si poput noci
nijema i osuta zvijezdama
Tvoja je sutnja zvijezda
tako daleka i cista .
Draga si mi kad sutis
jer si tako odsutna
kao da si vec mrtva
i za tobom bih plako
A zatim jedna rijec
i jedan osmijeh samo

i radujem se, radujem sto ipak nije tako .


P.NERUDA
 
Poslednji stih
Nocas pisem mozda poslednji stih
valjda sto nikada nismo postali mi,
sto snovi su ostali samo sni
i pesme moje kao ptice krik.

Nocas cu samo reci ti zbogom
jos jednu suzu pustiti za tobom,
malenu ruku tvoju pustiti,
jos jednom ime ti izustiti.

Poslednja pesma, poslednji stih,
poslednji uzdah tezak i tih,
okrecem ledja i odlazim,
budi mi dobra, ne brini...


 
Volela se dva vetra
Volela se dva vetra s dve planine
kao sto se vole dva sunca,dva duha,
kao sto se vole dva vida i dva sluha,
ili sjaj sunca sa sjajem mesečine,
ili s nebesima ledene visine.
Grlili se iznad brda i poljana,
u liscu granja i iznad bezdana,
nisu znali šta od sebe čine,
nit grleć se koje je od njih koje,
ni umeli da se razmrse,razdvoje.
Kad se polome o krševe o granje,
voleli se tugom i sećanjem
dva vetra sa neke daleke planine
Desanka Maksimović
 

Back
Top