Ljubav kao pojam necete nigde naci kao
suvoparnu definiciju, sliku,pojavu, radnju ....
Ljubav niko nikada nije uspeo opisati,
naslikati, nekome pokazati i reci e to ti je to.
Opisivali su je i opisuju oni koji misle kako bi
prema njihovoj percepciji trebala da izgleda,
opisivali su je oni koji su je mozda dotakli ali
nikada doziveli do kraja punim bicem,
a opisivali su je i trecerazredni pisci u pokusaju
lamentirajuci nad i o ljubavi podgrejani sopstvenom
sujetom, strahom, predrasudama, pakoscu….
Neki u tome uspeju nametnuti nakarade o pravim
ljubavima putem petparackih romanticnih prica,
romana,TV novela, trecerazrednih filmova….
Ali svet je gladan tudjih percepcija,ideja,misljanja,
tudjih sudbina u kojima verovatno pokusava pronaci
uzroke sopstvenog neuspeha, zayeba, straha…..
Neko prozivi ceo zivot pa ljubav nikada ne prepozna,
ne ume da je oseti pa makar to bila i ljubav prema cvetu.
Sposobnost prepoznavanja, osecanja i zivljenja u
ljubavi ne moze se nigde nauciti i nikome
utuviti u glavu da je zivi,prepozna, oseti i uzvrati.
Ali i kada bi svi imali istu sposobnost da ljubav
osete,zive,iskazuju, primaju,daju……drustvo bi
postalo unificirano i bezlicno, linijski knapirano
kao boce vina poredane na polici vinoteke,
iako su vino i ljubav nerazdvojni drugari. !!!