Ljubav

Kad se govori o ljubavi najviše pomišljam na onu ljubav u braku jer ta je najkritičnija i najveće iskušenje sopstvene ljubavi.
Deo te ljubavi je i kompromis kao još jedno iskušenje, pa evo nešto na tu temu:
Kompromis je sporazum između dva partnera po kome svako dobija ono što nije hteo. :D
 
opsesivna ljubav nije ljubav, to je psihicki problem i prati je neka dijagnoza
neuzvracene ljubavi ima uvek, svakom se to desilo, na neki nacin tako i sazrevamo kao osobe.
ljubomora je jako slatka ako je ima u malim kolicinama, tako znas da je nekome zaista stalo do tebe.

i da, zaboravili ste jednu cinjenicu... postoji li ljubav do vecnosti, tj. voleti nekoga toliko jako da ga volis zauvek...

Setim je bivse najduze veze i to je za sad jedna osoba koja me najbolje znala i kapirala..uopsteno podnosila lako jer smo bili slicni..volecu je celog zivota ali tu vise nema ljubavi koja je potrebna za opstanak veze
 
Večita tema za svakog filozofa. Ovde možete napisati svoj stav, shvatanje, doživljavanje ove po mnogima najbitnije pojave ovoga sveta.
Imajući u vidu vaša dosadašnja iskustva, vaše shvatanje ili vaše mišljenje bez iskustva tj. čist doživljaj po pomenu ove reči, bilo bi zanimljivo to podeliti sa nama...
Neka svako napiše šta god želi o ljubavi.

Posto nije precizirano na koju vrstu ljubavi se mislim,pomalo je tesko govoriti uopsteno.Postoje razlicite ljubavi koje se definisu i izgledaju sasvim drugacije jedna od druge.Sustinski,ljubav dozivljavam kao skup razlicitih osecanja koja imamo prema nekome(ili necemu).I,kao osecanje koje ta osoba svojim postojanjem budi u nama.
U odnosima izmedju muskarca i zene,iako cesto osudjivana i osporavana ,ne odustajem od misljenja da se prava,cista ljubav desi samo jednom(i to samo ukoliko smo imali srece i znali da je prepoznamo).Nakon nje,ponovo se voli,ali na jedan potpuno drugaciji,smireniji nacin.Obicno kad pitaju nekoga zasto voli odredjenu osobu,sledi odgovor tipa-pa,on me razume,lepo nam je kad smo zajedno,iskren je prema meni,nezan je,nasmejava me,postuje me i tome slicno...
Prava ljubav vas nenametljivo natera da ne razmisljate,da ne analizirate,da svaki tren(kad ste zajedno i kad niste) dozivljavate tako lako,kao da vreme ne postoji.Mane partnera ne vidite,ili ih jednostavno ne dozivljavate kao takve.Prastate,onako,iz srca(,cak i kada podsvesno znate da mozda niste trebali) samo da ne bi sebe doveli u situaciju da ostanete bez osecaja koji imate s tom osobom.Prava ljubav nije sebicna,niti egoisticna.Njegova sreca je i vasa,cak iako to ne podrazumeva vasu zajednicku.
Zahvalna sam sto sam je dozivela.Ne poredim svoje naredne ljubavi sa tom,pravom,jer jednostavno znam da je nemoguce sebe dati u tolikoj meri dva puta.
Volim i sada,razlicitim ljubavima,svoje najmilije.Neke su,pa mogu reci,nametnute(prema majci,bratu,rodbini),,,neke sam sam izabrala,ali u svakoj od njih uzivam onoliko koliko je potrebno da bih bila sretna.
 
Ne postoji muška ili ženska ljubav, ona ima samo jedan pol! A taj je pol ljubav!

Voleti je sposobnost koju gradimo u sebi, ne može svako voleti a opet, ne može svako ni biti voljen!
 
svako moze da voli, samo sto neki to ne zele ili rade na bolestan nacin.
ljubav je sama po sebi prelepa, ali je pitanje kako ce neko da iskaze tu ljubav i kako je prezentuje.
 
Ne postoji muška ili ženska ljubav, ona ima samo jedan pol! A taj je pol ljubav!

Voleti je sposobnost koju gradimo u sebi, ne može svako voleti a opet, ne može svako ni biti voljen!
Ja nisam videla da je neko napisao da deli ljubav na musku i zensku....ili sam to preskocila?
 
Poenta je da ne može muškarac da voli na jedan a žena na drugi način...iako mnogi tvrde da je tako...ljubav je ista...nema polova :) svi mi na jednak način volimo ali sama ljubav ima milion oblika :D

E sad ovo je velika začkoljica šta sam napisao i mnoge bi mogla da zbuni :)
 
Poenta je da ne može muškarac da voli na jedan a žena na drugi način...iako mnogi tvrde da je tako...ljubav je ista...nema polova :) svi mi na jednak način volimo ali sama ljubav ima milion oblika :D

E sad ovo je velika začkoljica šta sam napisao i mnoge bi mogla da zbuni :)

Mislim da si ovim sve rekao...svaka cast!
Skoro nisam procitala ovako istinitu recenicu.
 
nesto kontam sta to tera ljude da one sa kojima su bili u vezi ili sa kojima su hteli sex, a nisu ga dobili, vredjaju na bilo koji nacin i kada god imaju priliku, kroz razne oblike uvreda. el to samo osecaj osujecenosti ili jos nesto?
 
Ljubavi ocito ima, ali ljubav nije dovoljna za opstanak veze. Opcenito.
Naravno da nije..strast se ugasila sama po sebi..neke su nas druge stvari okupirale inace da nisu i da nije izostajao redovan sex mislim da bi opstali..mada vecina bi rekla nesto nije valjalo..to nije valjalo sto smo dozvolili da se udaljimo
 
Ljubav je pogled na svet.Sve zasnovano na njoj vodi racionalnom razmisljanju,jednostavnosti.Ukoliko postoji ljubav, ne postoji teznja ka destrukciji,ako ljubav nije usmerena prema negativnim stvarima
Ljubav je inace sirok pojam,postoje razne vrste ljubavi,ne moze se generalno posmatrati na nju.Erih From npr.ima interesantnu knjizicu O Ljubavi gde razgranicava erotsku ljubav,roditeljsku,bratsko sestrinsku,etc.Postoje mnoge ljubavi prema recimo, drustvenim,prirodnim naukama,hobijima,pa i ljubavi prema natprirodnim pojavama,etc.Posto je lepota u oku posmatraca sam pojam ljubavi za svakog predstavlja razlicitu instancu.Neko voli da voli,neko voli da mrzi,etc....
 
nesto kontam sta to tera ljude da one sa kojima su bili u vezi ili sa kojima su hteli sex, a nisu ga dobili, vredjaju na bilo koji nacin i kada god imaju priliku, kroz razne oblike uvreda. el to samo osecaj osujecenosti ili jos nesto?

Da to sam i ja primetio...mislim da je tu u pitanju čista osujećenost u velikom procentu ali da se ne retko dešava da je potpuno zasluženo usled povrede(što psihičke to čak i fizičke), jer partner povuče poteze koje ostave duboke negativne posledice na osobu...
 
Da to sam i ja primetio...mislim da je tu u pitanju čista osujećenost u velikom procentu ali da se ne retko dešava da je potpuno zasluženo usled povrede(što psihičke to čak i fizičke), jer partner povuče poteze koje ostave duboke negativne posledice na osobu...

e vidis ja ne razumem kakve posledice ima na nekoga to ako neko sa nekim ne zeli da se upusta. ispade da je strana koja odbija duzna iako joj nesto ne prija da prihvati to, da ne bi ostale duboke posledice, sta god to bilo. to je ono sto mene zbunjuje i ne razumem. probas, vidis i ides dalje. to je po meni najnormalnije i najlogicnije.
 
e vidis ja ne razumem kakve posledice ima na nekoga to ako neko sa nekim ne zeli da se upusta. ispade da je strana koja odbija duzna iako joj nesto ne prija da prihvati to, da ne bi ostale duboke posledice, sta god to bilo. to je ono sto mene zbunjuje i ne razumem. probas, vidis i ides dalje. to je po meni najnormalnije i najlogicnije.

Ovo je vrlo zanimljivo i tako istinito.
Dešavalo mi se da odbijem nečiju "ljubavnu izjavu".
Znam da nikad neću biti sa čovekom, nije to "moj čovek", i korektno je da to nedvosmisleno stavim do znanja.... zar ne?
Međutim, dešavalo mi se usled takve situacije da pretrpim u najblažoj varijanti neku vrstu pritiska, a u drastičnim varijantama proganjanje.

Retko ko se viteški pomiri sa odbijanjem.

Posle takvih dešavanja nisam mogla da ne pomislim da mnogi nazivaju ljubavlju ono što i nije baš ljubav.
 
ja ne vredjam... a imala sam puno razloga za to.
ja nemam nista od toga, sta je bilo bilo je.
ja se licno necu osetiti bolje ako ga ispred svakog ko me za njega pita, kazem nesto lose.

mogi misle da znaju sta je ljubav, a ustvari nemaju blage veze...
 
Poslednja izmena:
Moje shvatanje ljubavi.. apropo same suštine teme?
Dosta sam pisala o njoj, i opevala je :lol: .
Ali, činjenica je da se ne može nikad do kraja opisati, može se samo osetiti.
Smatram sebe jednom od retkih srećnica koja je srela svoju drugu polovinu; osećaj je neverovatan, kao da u odrazu ogledala posmatrate svoje drugo ja.

Mislim da su različiti ljudi u stanju da vole da različite načine, i da se nikad ne može pronaći sveobuhvatna definicija ljubavi u koju bi spadala sva njena ispoljenja.
 
Ovo je vrlo zanimljivo i tako istinito.
Dešavalo mi se da odbijem nečiju "ljubavnu izjavu".
Znam da nikad neću biti sa čovekom, nije to "moj čovek", i korektno je da to nedvosmisleno stavim do znanja.... zar ne?
Međutim, dešavalo mi se usled takve situacije da pretrpim u najblažoj varijanti neku vrstu pritiska, a u drastičnim varijantama proganjanje.

Retko ko se viteški pomiri sa odbijanjem.

Posle takvih dešavanja nisam mogla da ne pomislim da mnogi nazivaju ljubavlju ono što i nije baš ljubav.


to je mozda potreba dokazivanja i samodokazivanja. nije problem sto konkretno ti ili ja ili bilo ko ne prihvati nesto, vec osujecenost je nesto kao licni neuspeh. neko se nije dokazao. a ne moze svako da se nosi sa neuspehom, sto je vec licni problem. gde je onda tu nestala ta tzv. emocija i da li je uopste postojala?
ovo posto je pomenuta patologija u ljubavi.
 

Back
Top