Ljubav - ponasanje - buducnost

Snezna_kraljica:
Kada volite, da li dajete celog (celu) sebe, da li se potpuno predajete, ili uvek odrzavate distancu, cuvajuci mesta za neplanirani “preokret situacije”, kako biste lakse podneli moguci raskid?
U vezi sa tim, da li, kada nekog iskreno volite, zamisljate svoju buducnost sa tom osobom, bez obzira na broj godina koje imate, i “bracne planove”, ili se radije odricete iluzija kako biste sto manje patili u slucaju da stvari krenu drugacijim tokom? Naravno, pod uslovom da zaista volite tu osobu. Da li se odnos prema osobi menja u zavisnosti od kolicine ljubavi prema njoj?
Pitanje je i za zene i za muskarce.
Ljubav je čudo koje treba osetiti i razumeti. Ako krene da se trguje, onda je od ljubavi malo ostalo.
Misli o budućnosti umeju da ubace posesivnost u ljubav. Ona je potire, jer posedovanje je ljubavi strano. Tek se u potpunoj slobodi može voleti.
Ako krene naopako, onda one prave ljubavi nije ni bilo, već samo iluzije da se voli.
A ljubav je nemerljiva kategorija. Nema tu kila, litara, dužine, širine. Nje ima ili ne. I gotovo.
 
djidjo:
Ljubav je čudo koje treba osetiti i razumeti. Ako krene da se trguje, onda je od ljubavi malo ostalo.
Misli o budućnosti umeju da ubace posesivnost u ljubav. Ona je potire, jer posedovanje je ljubavi strano. Tek se u potpunoj slobodi može voleti.
Ako krene naopako, onda one prave ljubavi nije ni bilo, već samo iluzije da se voli.
A ljubav je nemerljiva kategorija. Nema tu kila, litara, dužine, širine. Nje ima ili ne. I gotovo.
Dixi et animam meam salvavi.
Mislis da si sve rekao? Pa, mozda si u pravu… :)

Ali, ja mislim da ljubav jeste posedovanje, i da se u tom posedovanju sadrzi veca sloboda nego u bilo kakvoj drugoj.
Kao sto ljubav prema Bogu daje slobodu da cinimo sta zelimo, tak nas i ljubav prema voljenom bicu oslobadja, otvarajuci nam nove vidike u novoj, ljubavnoj situaciji.
A onaj ko voli – ZELI da bude vezan od strane osobe koju voli.
Barem je sa mnom tako.
Neka sam posesivna, ja sam ipak kraljica, i zelim da ga imam u svojoj vlasti – kako bih mu dala slobodu da cini sta zeli.
Voleci – ti OSLOBADJAS. Takva sloboda, naravno, nije prava, ali…
Lepo je kad imas iluziju da smes da radis sta god ti padne na pamet – ALI! U PRAVOJ LJUBAVI takve stvari ti ne padaju na pamet!
Dakle – ti si zarobljen zato sto volis. A nisi ni toga svestan. I ljubav dozivljavas kao slobodu.
 
Snezna_kraljica:
Dixi et animam meam salvavi.
Mislis da si sve rekao? Pa, mozda si u pravu… :)

Ali, ja mislim da ljubav jeste posedovanje, i da se u tom posedovanju sadrzi veca sloboda nego u bilo kakvoj drugoj.
Kao sto ljubav prema Bogu daje slobodu da cinimo sta zelimo, tak nas i ljubav prema voljenom bicu oslobadja, otvarajuci nam nove vidike u novoj, ljubavnoj situaciji.
A onaj ko voli – ZELI da bude vezan od strane osobe koju voli.
Barem je sa mnom tako.
Neka sam posesivna, ja sam ipak kraljica, i zelim da ga imam u svojoj vlasti – kako bih mu dala slobodu da cini sta zeli.
Voleci – ti OSLOBADJAS. Takva sloboda, naravno, nije prava, ali…
Lepo je kad imas iluziju da smes da radis sta god ti padne na pamet – ALI! U PRAVOJ LJUBAVI takve stvari ti ne padaju na pamet!
Dakle – ti si zarobljen zato sto volis. A nisi ni toga svestan. I ljubav dozivljavas kao slobodu.

Kako ti lepo volis... :) voleo bih da sam pticica u tvome kavezu... :wink:

Salim se... ljubav svako dozivljava na drugaciji nacin... bitno je kako se covek oseca... ljubav je po meni sklop svih pozitivnih osecanja koje dvoje medjusobom dele... nema tu puno filozofije... kada je covek srecan on voli...
 
Steffan:
Salim se... ljubav svako dozivljava na drugaciji nacin... bitno je kako se covek oseca... ljubav je po meni sklop svih pozitivnih osecanja koje dvoje medjusobom dele... nema tu puno filozofije... kada je covek srecan on voli...
A ja se tako trudim, i trudim a on meni - nema tu da se filozofira. Nemoj covece, to ubijanje u pojam boli! :lol:
Kad je srecan covek voli... Interesantno - a da nije mozda srecan bas zato sto voli? Uzrocno-posledicno... Postoje razne kombinacije... 8)
 
Posedovati ljubav je odnos prema sebi, a ne prema onom drugom. Tako je isključeno davanje i dobijanje nečega, pa bila to i sloboda. Već samom pomisli da se nekom nešto daje za slobodno, poništava ljubav. I ponajmanje je ljubav želja, ona je osećaj, a ne doživljaj (emocija).
Ja o takvoj ljubavi i imao bih još mnogo toga da kažem, kao i mnogi drugi koji znaju za ljubav. Znam da je više onih koji su zarobljeni koječim što im pravi privide ljubavi. Ali i to je ljudski. Zato zverinja ljubav i zna da bude različitija od naše. Pa misleći da volimo pravimo koješta, pa se i međusobno ubijamo.
 
Snezna_kraljica:
Steffan:
Salim se... ljubav svako dozivljava na drugaciji nacin... bitno je kako se covek oseca... ljubav je po meni sklop svih pozitivnih osecanja koje dvoje medjusobom dele... nema tu puno filozofije... kada je covek srecan on voli...
A ja se tako trudim, i trudim a on meni - nema tu da se filozofira. Nemoj covece, to ubijanje u pojam boli! :lol:
Kad je srecan covek voli... Interesantno - a da nije mozda srecan bas zato sto voli? Uzrocno-posledicno... Postoje razne kombinacije... 8)

Upravo tako, vidim da si ukapirala! :wink:

Voli zato sto je srecan i srecan je zato sto voli... sve je to relativno... danas sam srecan zbog necega sto cu mozda sutra biti nesrecan... lepo ti ja kazem da je to cisto filozofiranje a ti mi se tu nesto odmah bunis... :)
 
d1:
djidjo:
Emocije unose nesreću u život, pogotovo u ljubavni.
paaaa....u principu u pravu si.... ali.... da nema emocija ceo zivot bi prosao u yebenoj ravnodusnosti, a to prosto ubija.... u svakom slucaju, meni su moje negativne emocije isto toliko drage (ako ne i draze, jer sam uvek mnogo naucio iz njih) kao i one pozitivne
Hajdemo malo matematike. Pozitivno i negativno, šta je to? Ako je tebi nešto ovakvo, ponajmanje znači da je to isto takvo onom drugom.
Ravnodušnost je kada imaš istovremeno podignuta dva stanja svesti, dakle šizofrenija. U tom stanju se emocije međusobno potiru, matematički. Neko spomenu da je sve relativno. Naravno, emocije pogotovo. a šta znači reč relativan?
Olako koristimo reči čije značenje nam je strano. Relativan znači odnosan, sagledavan sa izdvojene tačke posmatranja. Takav teško može imati objektivan, stvaran uvid u stvarnost, već doživljajan, emotivan.
E, tu je zvrčka oko ljubavi. Jer sa emotivnim sagledavanjem onog drugog stvar, ljubav posmatramo izdvojeno, sa svog mesta. I onda lako zagubimo njega, voljenoga ili voljenu. a pogotovo nam manjka ljubavi prema nama samima. Zašto? Zato jer i sebe sagledavamo izdvojeno, sa nekog mesta koje smo izabrali ili nam se nametnulo.
Toliko. Odoh da nađem nešto da se rashladim.
 
djidjo:
Hajdemo malo matematike. Pozitivno i negativno, šta je to? Ako je tebi nešto ovakvo, ponajmanje znači da je to isto takvo onom drugom.
Ravnodušnost je kada imaš istovremeno podignuta dva stanja svesti, dakle šizofrenija. U tom stanju se emocije međusobno potiru, matematički. Neko spomenu da je sve relativno. Naravno, emocije pogotovo. a šta znači reč relativan?
Olako koristimo reči čije značenje nam je strano. Relativan znači odnosan, sagledavan sa izdvojene tačke posmatranja. Takav teško može imati objektivan, stvaran uvid u stvarnost, već doživljajan, emotivan.
E, tu je zvrčka oko ljubavi. Jer sa emotivnim sagledavanjem onog drugog stvar, ljubav posmatramo izdvojeno, sa svog mesta. I onda lako zagubimo njega, voljenoga ili voljenu. a pogotovo nam manjka ljubavi prema nama samima. Zašto? Zato jer i sebe sagledavamo izdvojeno, sa nekog mesta koje smo izabrali ili nam se nametnulo.
Toliko. Odoh da nađem nešto da se rashladim.

Ja bih rekao da je jos rano za to... :wink:
 
pri ravnodusnosti nema emocija.... a ako nekome se stalno potiru pozitivne i negativne emocije onda je on u totalnom emocionalnom haosu, i mozda tada jeste ravnodusan na pitanje dal ce da jede, spava, piski ili se ubije, ali definitivno postoje stvari na koje nije ravnodusan....

ako covek nema nikakvih emocija u dugom vremenskom periodu, postaje ravnodusan, a vremenom i depresivan
 
d1:
pri ravnodusnosti nema emocija.... a ako nekome se stalno potiru pozitivne i negativne emocije onda je on u totalnom emocionalnom haosu, i mozda tada jeste ravnodusan na pitanje dal ce da jede, spava, piski ili se ubije, ali definitivno postoje stvari na koje nije ravnodusan....

ako covek nema nikakvih emocija u dugom vremenskom periodu, postaje ravnodusan, a vremenom i depresivan
A da te poučim kako je bez emocija?
One su prognane iz mog bića. Šta će mi, da se bavim njima. I ponajmanje sam ravnodušan. Osećam, i te kako. Ali su mi emocije isključenje iz osećaja.
Jadac i jeste u tome što brkamo emocije sa osećajima.
 
Divan primer.
U tome i jeste razlika, iz kog receptora u koji prijemnik stiže poruka. U zavisnosti od toga se i manifestuje kao emocija ili kao osećaj.
Iz emotivnog sagledavanja doživiš ga kao neprijatelja koji te ugrožava, a osećaj ti daje sasvim drugu informaciju. U zavisnosti od toga se pokreće i čitav telesni mehanizam. Ili ti krene adrenalin po venama ili se primereno postaviš prema onom kome je mržnja emotivni doživljaj tebe.
 

Back
Top