- Poruka
- 388.720
Mislim da je ovo stara priča na koju sam danas naišla ali svejedno..Vredi je postaviti
Godine 1974, na moskovskom aerodromu Vnukovo, nemački ovčar po imenu Palma ostao je sam, napušten od strane svoje 'vlasnice'. Naime, planirali su da zajedno lete za Noriljsk, sa spremnom kartom i zakazanim putovanjem, ali Palma nije imala neophodan veterinarski sertifikat. Njena 'vlasnica' je nakon kratkog zagrljaja, skinula povodac i otišla na let, bez osvrtanja. Palma je jurila njen avion niz pistu, lajala i plakala, odbijajući da je napusti. Dani su se pretvorili u mesece, a meseci u godine. Palma se smestila ispod prikolice na pisti, sprijateljila sa radnicima koji su je prigrlili. Nikada nije prestajala da trči do stepenica svakog aviona koji je stizao, njuškajući svakog putnika koji je izlazio s tihom nadom da će se njen čovek jednog dana možda vratiti...
Godine 1974, na moskovskom aerodromu Vnukovo, nemački ovčar po imenu Palma ostao je sam, napušten od strane svoje 'vlasnice'. Naime, planirali su da zajedno lete za Noriljsk, sa spremnom kartom i zakazanim putovanjem, ali Palma nije imala neophodan veterinarski sertifikat. Njena 'vlasnica' je nakon kratkog zagrljaja, skinula povodac i otišla na let, bez osvrtanja. Palma je jurila njen avion niz pistu, lajala i plakala, odbijajući da je napusti. Dani su se pretvorili u mesece, a meseci u godine. Palma se smestila ispod prikolice na pisti, sprijateljila sa radnicima koji su je prigrlili. Nikada nije prestajala da trči do stepenica svakog aviona koji je stizao, njuškajući svakog putnika koji je izlazio s tihom nadom da će se njen čovek jednog dana možda vratiti...