gost 351128
Domaćin
- Poruka
- 4.973
Na vrhu brda usamljeni hrast,
godinama na izgled sve jači,
kora sve grublja a krošnja šira,
vetar nikada ne da mu mira.
Usamljen zubu vremena prkosi,
i niko tajnu ne zna skrivenu:
taj hrast je čovek što davno tu zasta
kad je izgubio ženu voljenu.
Ni kora gruba, ni zlosutni fijuk
oluja što krošnju mu guše,
nemoj da plaše te, priđi, pogledaj,
dubine njegove dobre duše.
Na vrhu brda usamljeni hrast,
njegovu tajnu sada svi znaju,
i nove ljubavi pod njim se rađaju,
dok on samo sanja o svome kraju.
@pesme ne naručujem
jel možete jezikom dotaknuti nos?
godinama na izgled sve jači,
kora sve grublja a krošnja šira,
vetar nikada ne da mu mira.
Usamljen zubu vremena prkosi,
i niko tajnu ne zna skrivenu:
taj hrast je čovek što davno tu zasta
kad je izgubio ženu voljenu.
Ni kora gruba, ni zlosutni fijuk
oluja što krošnju mu guše,
nemoj da plaše te, priđi, pogledaj,
dubine njegove dobre duše.
Na vrhu brda usamljeni hrast,
njegovu tajnu sada svi znaju,
i nove ljubavi pod njim se rađaju,
dok on samo sanja o svome kraju.
@pesme ne naručujem
jel možete jezikom dotaknuti nos?






