
Nekada davno krasio sam
Moje drvo snažno...
Okupan jutarnjom rosom
Blistao sam važno...
Pri svakom izlasku sunca
Oblivala me toplina...
Mog dragog drveta mi je
Prijala visina!
No, u jesen se nešto desi!
Počeh da se sušim ...
I jednog trena s drveta
Ja počeh da se rušim ...
Sad suvi sam list na vetru
I pretvaram se u prah ...
Pod udarom jesenje kiše
Očekujem skori krah ...
No, opet će pupoljak nići,
Buknuće iskra života...
I ponovne mladosti sveže
Stvoriće se divota.